Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
subota, 03.02.2018.
Patchwork
|
Gledam neki dan emisiju o patchwork obiteljima. To funkcionira otprilike ovako : Osoba broj 1 uda se za osobu broj 2 (namjerno obilježeni brojevima jer do kraja priče nećemo više moći pohvatati konce tko je kome šta), doseli se ona njemu, vole se njih dvoje, djeca zadovoljna, rode se dva komada, spol za priču nebitan, nazovimo ih 3 i 4. Dok 1 brine o djeci, malo ostari i ofuca se, pa 2 jebe sa strane osobu broj 5. Žensku (može i mušku, ali nećemo sad pojednostavljati stvari, ipak broj 3 i 4 moraju dobiti još braće i sestara po ocu i po materi da posložimo patchwork). Jednog dana osoba broj 2 uzme kofere i odseli osobi broj 5, koja živi sa djetetom iz prvog braka broj 6. Djeca osoba 1 i 2 ostaju kod osobe 1 koja ne dozvoljava djeci kontakt sa osobama 2 i 5, te posljedično i 6. Dijete broj 3 mrzi osobu 5, dok dijete broj 4 sve skupa gleda s praktične strane - dvije mame, dva šopinga, još se ova broj 5 trudi uvući osobama 3 i 4 u šupak, ne bi li je osoba 3 manje mrzila. Osoba 6 ponekad razmišlja lažno optužiti broja 2 za seksualno zlostavljanje, no čim se sjeti zadnjeg shopinga njegovom karticom odustaje (tati, koji će se kasnije pojaviti, gledaj pod sative klavira, ne ide baš najbolje i nije ni tako loše imati dva tate). Osoba 5 i 1 u medjuvremenu dobiju dijete broj 7, a ubrzo i blizance 8 i 9. Kako u cijeloj toj gužvi treba imati i nekoga tko bi pripazio s vremena na vrijeme na toliku dječurliju, moju, tvoju, našu i njihovu, osoba 5 piše pismo osobi 1 u kojoj je moli za dobre medjusobne odnose, kao, zbog djece (kao da je itko u ovom pičvajzu dalje od svog kurca, pičke, fejsbuk profila i skrivenih mailova ni gledao). Na to se osoba 1 smekša (uostalom dobro je imati najbolju prijateljicu koju ovako i onako zapravo mrziš) i samo što se ne poliže sa osobom broj 5, te za početak odlaze zajedno u šoping. S karticom osobe broj 2. I osobama 3, 4 i 6, dok 2 čuva blizance 8 i 9 a broj 7 je na satovima klavira kod osobe 10, bivšeg muža osobe 5. Smekšana zajedničkim šopinzima i na nagovor osobe 5, osoba 1 počinje se vidjati sa brojem 11, kolegom osoba 2 i 5, mladim udovcem sa dvoje djece (ušparat ćemo jedan broj za prvu ženu), broj 12 i 13. Iz povremenih susreta radja se ljubav i osoba 1 udaje se za osobu broj 11, te se sa djecom broj 3 i 4 seli kod njega, gdje 12 i 13 već nestrpljivo čekaju novu braću i sestre. Par mjeseci kasnije, osoba 1 s osobom 11 dobije dijete broj 14. I sad žive sretni i zadovoljni, svatko dijete svakog odraslog zove mama ili tata (ovisno o spolu, no sve češće ni to jer zašto mama ne bi smjela biti tata i obratno), vikende svi, od 1 do 14 (a sa svim bivšim muževima, sadašnjim i budućim punicama i svekrvama do 37) provode zajedno, zajedno odlaze u shoping, kino, prespavaju jedni kod drugih, za Sisvete dva mini autobusa posjete grob prve žene osobe broj 11. Svi se vole, svi su svima zanimljivi, čekaju na red da se upoznaju. I živjet će tako dok ne umru, a onda to nitko neće ni primjetiti u tolikoj gužvi i medju tolikim osobama. Za svo vrijeme idile osoba 2 već, dok tobože radi prekovremeno, jebe osobu broj 38 koja će se u ovoj sretnoj priči tek pojaviti. Pouka priče : da živim sto i pedeset godina, nikada neću razumjeti kako netko može toliko glumiti toleranciju, razumijevanje, prijateljevati sa osobama koje su te povrijedile? Jedno su korektni odnosi nakon rastave, a drugo je ovaj pičvajz. Ili ti ljudi svi skupa u sebi nemaju jedne jedine emocije ili su po prirodi hladni ili ih je tako odgojilo (dresiralo?), ali ako je to civilizacija, onda sam ja radije divljakuša. Nije da bi sad baš trebalo bilo kojoj ženi iz komune s guštom iščupati kosu i oči a muškarcu odrezati muda i dati ih za ručak susjedovom psu, zlu ne trebalo. Zapravo, zašto ne, pa i tada sve ostaje u obitelji, susjed je ionako pravi otac djeteta broj 4. Vuf! Mi se imamo radi, radi, radi, radi, mi se imamo radi, radi prav zares. Zakaj se ne bi imeli radi, radi, radi, zakaj se ne bi imeli radi prav zares. Še se bomo imeli radi, radi, radi, še se bomo imeli radi prav zares. (slovenska narodna) |
- 10:13 - Komentari (20) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||