Image and video hosting by TinyPic

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama i šizofrenim starim prdonjama komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom liječniku ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka i maške od Kojotice

ponedjeljak, 26.02.2018.

Everest

Sinoć je na njemačkom RTL-u emitiran film Everest a meni palo na pamet kako bi se dalo snimiti i drugi dio filma.
Split 2018.

Za one koji će sad početi o tome kako je lako meni srati iz dijaspore, napominjem da je kod nas trenutno -7.
Od silnih minus dvadeset i nešto kojim nas straše već danima a koje su izmjerili u ponoć na Zugspitzu.
Gdje jedan prosječan penzioner, konzument svih tih vječitih (ovaj put sibirskih) smakova svita koji će nas snaći, ne pripremimo li se kako spada, onako sasvim slučajno zaluta šećući cucka i smrze se ko p.
Da sad ne idemo u detalje, zašto je bitno, posebno penzićima, iz minute u minutu pratiti "aktuelle Wettermeldung iz ugodno zagrijanog dnevnog boravka.

Ljeti nas straše vrućinama.
Ajme ljudi, dolazi vrućina kakve nije bilo otkad se mjere temperature!
Ne izlazite iz svojih domova ako nužno ne trebate!
Ako baš morate izaći, nosite sa sobom priručni rezervoar vode da uvijek kad vam zaprijeti dehidracija možete malo srknuti!
Ne zaboravite pokrivalo za glavu!
Ali da nije od sintetičkih materijala!
Nosite sunčane naočale!
Ali pazite da imaju polarni filter!
Jedite puno voća i povrća!
Ali pazite na sadržaj šećera!
Ne oblažite se prevruće!
Preferirajte odjeću od prirodnih materijala!
Nepokrivene dijelove kože zaštitite kremom s zaštitnim faktorom 462.
Ne plivajte daleko, zar niste čitali kako je u Floridi morski pas napao surfera?!

Oni koji prežive tu neopisivu kataklizmu koja nas svake godine doleti negdje izmedju kraja lipnja i Vele gospe, krajem kolovoza moraju se užurbano početi pripremati za slijedeći mali smak svijeta.
Ajme ljudi, dolaze kiše!
Ne izlazite iz kuće bez kišobrana!
Još bolje da uopće ne izlazite iz kuće dok ne prestane padati!
Zbog opasnosti od poplava najbolje da do Božića ne krećete na put!
A ni tada ne zbog gužvi na cestama!
I svega onoga što nam zima može donijeti!
Posebno salmonelu u francuskoj salati s domaćom majonezom!

A zima je dušu dala za sve moguće nepogode ovog svijeta i njihovu produkciju.
Ajme, ljudi, temperature bi mogle pasti ispod nule!
Ajme, ljudi, mogla bi pasti kiša koja će se lediti na tlu!
Ajme, ljudi, moglo bi napadati dva metra snijega!
Ne izlazite iz kuća ako nužno ne trebate!
Bolnice su pune pacijenata sa lomovima i uganućima!
Provjerite stanje zimskih guma!
Provjerite stanje antifriza!
Pravilno prozračite prostorije, no ne pretjerujte kako vas kod obračuna grijanja ne bi morali voditi na hitnu!
Gdje nikada nećete doći na red od onih sa lomovima i uganućima, lijepo smo vas upozoravali!
Cijepite se protiv gripe!
Ove će nas godine napasti posebno neugodni soj!
Perite ruke!
Jeste li znali koliko je bakterija i virusa na vašoj tipkovnici?!
Perite ruke!
Jeste li ikada pomislili koje su sve uzročnike zaraznih bolesti pronašli na uzorku s kolica iz shoping centra?
Još niste oprali ruke?!

Ako ste se ponadali kako se proljeću možete veseliti grdno se varate!
Ajme, ljudi, počinje sezona alergija!
Ajme ljudi, pokrijte glavu pri šetnji šumom (kad već niste slušali upozorenja o alergijama), mogao bi vas napasti krpelj!
I to ne bilo kakvi krpelj, nego krvožednik zaražen meningoencefalitisom.
Ili borelijom.

I tako u krug.

No ni u sigurnosti svoga doma niste sigurni.
Zapravo, tamo tek pravo počinje borba za goli život.

Iz frižidera i lonca u kojem ste kuhali ručak čuče kancerogeni sastojci (kao da znaju šta izaziva rak i kako ga izliječiti) i zli ugljikohidrati (koji su zli otkako su masti izašle na uvjetnu a jaja na potpunu slobodu).

Dijete vam u zasjedi čeka nepoznata bakterija u bijegu pred Domestosom jer niste dobro izribali pod i WC školjku, a unuka ždere dvadeset i pet milijuna grinja iz popluna kojim ste ga pokrili u najboljoj namjeri da se ne prehladi.

Režući kruh mogli biste se porezati nožem tako da vam se rana potruje i umrete od sepse.
A i bolje vam je ne jesti kruh (gledajte pod zli ugljikohidrati), mogli bi oboljeti od dijabetesa.
Ako već nemate celijakiju.

Dok prozračujete kupaonicu i kuhinju, kako bi spriječili nastanak plijesni po zidovima, sjedate na kauč i činite što?!
U ruke uzimate najprljaviju stvar u cijeloj kući!
Još uvijek ne znate za najnovije istraživanje poznatog američkog instituta na kojeg su najistaknutiji znanstvenici dokazali kako je daljinski upravljač prava vreća najopakijih klica koje uopće možete zamisliti?!
Pa gdje vi živite?
Ili još bolje, kako ste uopće još živi tako neinformirani?

I sad bi ja mogla nabrajati vam sve opasnosti koje na vas potencijalno neupućene vrebaju dok svi skupa ne obolimo od generaliziranog anksioznog poremećaja (namjerno sam se koncentrirala tek na osnovnu produkciju hipohondersko-meteoroloških strahova a preskočila egzistencijalno-svakodnevno-političke jer bi post bio duži od Biblije).

Umjesto toga, zabavimo se scenarijem novog filmskog blockbastera s početka posta.

Split.
Krajem veljače 2018.
09:48
Temperatura -0.9
Splitska riva u velikom kadru.
Kamera se polako fokusira na ženu koja prkosi kataklizmi.
Pogled se usredotočuje na bijele adidas čarape navučene preko čizama.
Kamera se polako diže.
U lijevoj ruci torbica.
U desnoj vreća sa spizom iz koje hrabro viri smrznuti list raštike.
Ispod kapuljače proviruje nestašan crveni pramen.
Muzika na trenutak utihne, a) Judi Dench saginjući se da popravi škrpetu, pogleda u nebo i uzvikne : Neće mene zajebavat Vakula, nije niprije!

Ili bolje b) Helen Mirren?
C) Kathy Bates?
D) Navedita iz komentara?

P.S. Judi, izdrži!

P.P.S.
Zašto se bloghaer ne prilagodi modernom vremenu?
Zašto mladunčetu konja ne omogućiti da bude tele?
A mladunčetu krave da bude ždrijebe?
Kakva je ovo diskriminacija?!
zubo






- 10:28 - Komentari (38) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.02.2018.

Pet

mu je godina tek :)

2013


2018



- 07:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 17.02.2018.

Život je čupav i dlakav


- 16:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 14.02.2018.

Pepelnikovo

Dan posjeta srpskog predsjednika nije slučajno izabran baš na mesopusni ponedjeljak.
Ono što ste gledali zadnjih dana nije bio susret Kolinde i Vučića nego susret Kolinde preobučene u Vučića sa Vučićem preobučenim u Kolindu, u najboljoj maniri humorističkih crtica Daniila Harmsa.
Ja sam u toj priči onaj koji je pobjegao u Baden-Baden.

Ali to nije sve.
(ako ste pomislili da ćete sada dobiti besplatni stalak za lakat, moram vas razočarati)
Vidjevši Blogere koji toliko pizde na maškare i karnevale, ove su godine Valentinovo i Pepelnica odlučili maskirati se jedno u drugo.
I kako sad pisati o čokoladi zamotanoj u crveni papir dobivenoj od ljubavi na dan kad bi inače svima obznanio/la da se do Uskrsa odričeš svih zemaljskih užitaka.

Dobro da se post zove post, pa blogeri uvijek mogu reći kako ionako poste svaki dan.

Još je bolje da je naš narod pripremljen za sve nepogode, pa i ovu, te postoji pjesma koja povezuje (nesretnu, a kakvu drugu pjesnici vole slaviti) ljubav i post.
Ali ni to nije sve.
Čak je i pas kao član obitelji u toj pjesmi našao mjesto za sebe.
Šteta samo da YouTube nije prepoznao potencijal tih stihova, pa vam ne mogu ovdje ostaviti matricu uz koju možemo cijeli dan pjevušiti himnu Valentilnice iliti Pepelnikova.

Otišo si, sarmu probo nisi
kuče laje, a ja mislim, ti si...

- 08:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 06.02.2018.

Stariji smo jedan dan

Jučer sam se probudila starija ne samo jedan dan, već cijelo desetljeće.
Nije baš da sam primjetila neku posebnu razliku u odnosu na, recimo, prošli tjedan, osim što je vani konačno zasjalo sunce.
A ja ne moram na posao.

Posla sam si dan prije napravila sama praveći šubarice.
Mislim da ni ne moram ponavljati po čijem receptu.
wave



Dečki su otišli svojim putem, što u školu, što na posao, predajući mi prije toga svečano rodjendanski poklon, bolje rečeno novu igračku,


s kojom sam se igrala dok na vratima nije zazvonio poštar sa buketom cvijeća od šogora i šogorice. Baš lijepo od njih da su se sjetili jedne nemoćne staričice (ovo pišem samo da ljutim Sarah B zubo, koja traži od mene da priznam da nisam stara).



Prvi sunčani dan nakon tjedana vječitih oborina svih vrsta trebalo je iskoristiti, pa sam se uputila u šetnju našom švapskom pripizdinom,


bacajući nezaobilazni selfie (bez dakfejsa, za to je zadužen kolega Popularni Patak).


V je neki dan tražila bijelog konja. Nije čudo da ga nije pronašla kad se ovdje kod nas skriva.


Polako se trebalo vratiti istim putem


u selo moje malo,


pa na večeru s Eskimima, hoću reći s dečkima.


Ponedjeljkom je teško pronaći restoran koji je uopće otvoren, pa sam već tjednima prije rezervirala stol u Marriottu.


Kad je bal, nek je bal.


Sjetili smo se pofotkati samo predjela, glavna jela su bila tako ukusna da su izbjegla fotosešn.



Rodjendani nažalost traju tek jedan dan i jutros mi nije bilo druge no vratiti se u svakodnevicu koju su mi kolege uljepšale čestitkom


s poklon bonom za wellness


i ne baš sa 99 Luftballons, ali i ovaj jedan je vrijedan.


Sad dolazi ono : ali to nije sve. Ne, nisam dobila još i besplatan stalak za lakat, nego poklon košaru od Uprave firme


s čestitkom od vlasnika, koju mi je uručio osobno, zaželjevši mi puno sreće i zdravlja i još puno projekata do penzije, naravno.


Sve u svemu, mogao bi ovo biti i početak jednog divnog prijateljstva izmedju mene i pedesetih.

P.S. Pisma koja mi se vrti u glavi od jučer, otkako mi ju je iz samo njemu znanih razloga YouTube sugerirao (nekad mi se čini da točno zna šta trebam), a koja me baca u sevdah...



Znali smo rješenje za sve brige i probleme
Silom na silu, bez razmišljanja i dileme
Tada bia san dite, al sad sve mi je bistro
Jer shvaćan da i danas, još uvik sve je isto
Mater, nije rekla da će život biti tako težak
Da sve što triba postić je samo psihička ravnoteža
Sad je kasno, posta san samo lik iz svojih gluma
S 1000 maski, još jedna žrtva splitskog stanja uma
(TBF : Splitsko stanje uma)



- 23:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.02.2018.

49,997831

U ovom trenutku stara sam 49,997831 godina i svakom daljnjom minutom neizbježno srljam k pedestoj.

Prije deset godina u ovo vrijeme razmišljala sam kako preživjeti četrdesetu. Sad razmišljam samo o tome kamo li je otišlo svo to zauvijek prošlo svršeno vrijeme.

Prije deset godina oni koji me znaju od prije tvrdili su da sam se smekšala. I onda sam odlučila krajem godine postati bitch. Kučka bez premca u bližoj i široj okolici. Napisala sam opsežan plan djelovanja.
Nije upalilo, ali ono što danas puno lakše i brže činim je lansiranje odjeba svih vrsta. Nitko pa ni taj nije vrijedan gubljenja dragocjenog vremena koje mi je ostalo.
Prije nego li danas pozovem dvadeset ljudi (koji se bez podsjetnika na fejsbuku ni ne bi sjetili da mi je rodjendan ali rado dolaze kod mene da im glumim batlera) na zabavu kod sebe, koju bi pripremala dva dana a potom sedam dana dobivala injekcije protiv bolova u križima, nalakiram si nokte, odvježbam sat vremena yogu i s dečkima odem van na večeru.

Prije deset godina odlučila sam u 41. napraviti nešto ludo i napravila si tetovažu. Sa pedeset sam planirala baciti piersing. U nosu. Sad mislim da je možda bolja ideja napraviti novi nos.

Mnogo se toga u zadnjih deset godina nije promijenilo.

Bila sam dobra i brižna mama.
Bila sam odvratna i grozna mater, koje bi se dijete najradje odreklo.

Bila dobra i nježna ženica.
Bila ogavna kobra i zmaj koji bljuje vatru.

Postala sam teta.

Mrzila snijeg.
Mrzila snijeg.
Mrzila snijeg.

Isplakala šaku suza.
Izsmijala vriću smija.

I sad odoh odživit ovo malo što mi je ostalo prije nego se sutra probudim kao baba od pedeset godina.

I zafali mi da me starci nazovu točno u 7.30.
I da Stari počne objašnjavati kako je cijeli hotel znao da sam se rodila. Kako su se napili ko majke. Kako je sestra u bolnici bila začudjena što se veseli ženskom djetetu. Kako jako voli svoju prvorodjenu kćerkicu. Kako je kad sam se rodila vikao : "Da iman krila, sad bin poletel!".
Slušala sam to više od četiri desetljeća.
Nikad nisam ni pomislila da će mi jednoga dana faliti te uvijek iste "štorije od kunelićih".



P.S. Za utjehu fejsbuk mi je jutros ponudio reklamu za majicu koja se ulizuje generaciji 1968.
Još da imaju i broj u koji bi generacija 1968 stala, pa gdje bi im bio kraj.



Dugo san mrzija Nježnosti
koje mi je pružala
sve dok nisan skužija
koliko san joj dužan
i da samo ružan Pogled
podebljava kredite
šta je Mama uložila
u svoje malo Dite
Majka Voli te
i ne nabija kamate
opet sve te naše rate
nikad neće doseć isplate
Njeni Darovi Ljubavi
vječito nepisani dugovi
Majke ne traže uzvrate
ne seru kvake i gelere
ako triba bi pomakle
Mora i Mount Everest
kad su Dica u pitanju...

Mama Fala

za svaku tvoju Rič
šta reći si mi znala

Mama Fala
mada nisi znala
sve dok si me Rađala
kolika san budala
Fala Tata
šta si Meštar o' zanata
pa si u par navrata
napravija mene, Sestru, Brata
Fala tebi Dida
šta si me vodija u Šetnje
dok još nisi vidija
moje moždane smetnje
Baba i tebi Fala
šta si me čuvala
dok san bija Prčulinac
šta si mi držala Pišulinac
dok san piša
Fala šta u vrtić nisan iša
jer su tamo tete
bile zločeste
imale su šporke tapete
i razbijene rolete...

još jedno Fala za Kraj
(St!llness : Bluz za moju majku)

- 12:43 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2018.

Patchwork

Gledam neki dan emisiju o patchwork obiteljima.
To funkcionira otprilike ovako :
Osoba broj 1 uda se za osobu broj 2 (namjerno obilježeni brojevima jer do kraja priče nećemo više moći pohvatati konce tko je kome šta), doseli se ona njemu, vole se njih dvoje, djeca zadovoljna, rode se dva komada, spol za priču nebitan, nazovimo ih 3 i 4.
Dok 1 brine o djeci, malo ostari i ofuca se, pa 2 jebe sa strane osobu broj 5. Žensku (može i mušku, ali nećemo sad pojednostavljati stvari, ipak broj 3 i 4 moraju dobiti još braće i sestara po ocu i po materi da posložimo patchwork).
Jednog dana osoba broj 2 uzme kofere i odseli osobi broj 5, koja živi sa djetetom iz prvog braka broj 6.
Djeca osoba 1 i 2 ostaju kod osobe 1 koja ne dozvoljava djeci kontakt sa osobama 2 i 5, te posljedično i 6.
Dijete broj 3 mrzi osobu 5, dok dijete broj 4 sve skupa gleda s praktične strane - dvije mame, dva šopinga, još se ova broj 5 trudi uvući osobama 3 i 4 u šupak, ne bi li je osoba 3 manje mrzila.
Osoba 6 ponekad razmišlja lažno optužiti broja 2 za seksualno zlostavljanje, no čim se sjeti zadnjeg shopinga njegovom karticom odustaje (tati, koji će se kasnije pojaviti, gledaj pod sative klavira, ne ide baš najbolje i nije ni tako loše imati dva tate).
Osoba 5 i 1 u medjuvremenu dobiju dijete broj 7, a ubrzo i blizance 8 i 9. Kako u cijeloj toj gužvi treba imati i nekoga tko bi pripazio s vremena na vrijeme na toliku dječurliju, moju, tvoju, našu i njihovu, osoba 5 piše pismo osobi 1 u kojoj je moli za dobre medjusobne odnose, kao, zbog djece (kao da je itko u ovom pičvajzu dalje od svog kurca, pičke, fejsbuk profila i skrivenih mailova ni gledao).
Na to se osoba 1 smekša (uostalom dobro je imati najbolju prijateljicu koju ovako i onako zapravo mrziš) i samo što se ne poliže sa osobom broj 5, te za početak odlaze zajedno u šoping.
S karticom osobe broj 2.
I osobama 3, 4 i 6, dok 2 čuva blizance 8 i 9 a broj 7 je na satovima klavira kod osobe 10, bivšeg muža osobe 5.
Smekšana zajedničkim šopinzima i na nagovor osobe 5, osoba 1 počinje se vidjati sa brojem 11, kolegom osoba 2 i 5, mladim udovcem sa dvoje djece (ušparat ćemo jedan broj za prvu ženu), broj 12 i 13.
Iz povremenih susreta radja se ljubav i osoba 1 udaje se za osobu broj 11, te se sa djecom broj 3 i 4 seli kod njega, gdje 12 i 13 već nestrpljivo čekaju novu braću i sestre.
Par mjeseci kasnije, osoba 1 s osobom 11 dobije dijete broj 14. I sad žive sretni i zadovoljni, svatko dijete svakog odraslog zove mama ili tata (ovisno o spolu, no sve češće ni to jer zašto mama ne bi smjela biti tata i obratno), vikende svi, od 1 do 14 (a sa svim bivšim muževima, sadašnjim i budućim punicama i svekrvama do 37) provode zajedno, zajedno odlaze u shoping, kino, prespavaju jedni kod drugih, za Sisvete dva mini autobusa posjete grob prve žene osobe broj 11.
Svi se vole, svi su svima zanimljivi, čekaju na red da se upoznaju.
I živjet će tako dok ne umru, a onda to nitko neće ni primjetiti u tolikoj gužvi i medju tolikim osobama.
Za svo vrijeme idile osoba 2 već, dok tobože radi prekovremeno, jebe osobu broj 38 koja će se u ovoj sretnoj priči tek pojaviti.

Pouka priče : da živim sto i pedeset godina, nikada neću razumjeti kako netko može toliko glumiti toleranciju, razumijevanje, prijateljevati sa osobama koje su te povrijedile?
Jedno su korektni odnosi nakon rastave, a drugo je ovaj pičvajz.
Ili ti ljudi svi skupa u sebi nemaju jedne jedine emocije ili su po prirodi hladni ili ih je tako odgojilo (dresiralo?), ali ako je to civilizacija, onda sam ja radije divljakuša.
Nije da bi sad baš trebalo bilo kojoj ženi iz komune s guštom iščupati kosu i oči a muškarcu odrezati muda i dati ih za ručak susjedovom psu, zlu ne trebalo.
Zapravo, zašto ne, pa i tada sve ostaje u obitelji, susjed je ionako pravi otac djeteta broj 4.
Vuf!



Mi se imamo radi,
radi, radi, radi,
mi se imamo radi,
radi prav zares.

Zakaj se ne bi imeli
radi, radi, radi,
zakaj se ne bi imeli
radi prav zares.

Še se bomo imeli
radi, radi, radi,
še se bomo imeli
radi prav zares.

(slovenska narodna)







- 10:13 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.