Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
petak, 27.03.2020.
Jebela cesta
|
Ne razumijem zašto Slovenci šalju vojsku na granicu. Dovoljno bi bilo da pošalju virus corone da uredi boravišnu dozvolu na Upravnu enotu i radnu na Zavod za zaposlovanje, obzirom da nije državljanin Evropske unije. Pa još na brzinu u tom postupku neka ishodi i slijedeće: a) Potrdilo od Davčega urada da je davčni zavezenac i odluku o Dohodnini za leto 2019 da bi mogao za djecu tražiti mjesto u vrtiću. A koju može dobiti tek nakon što je prošle godine radio u Sloveniji. b) Izvod iz matične knjige rodjenih za sebe i djecu, preveden na slovenski jezik kod sudskog tumača. c) Vjenčani list preveden na slovenski kod sudskog tumača, te potvrdu o tome da želi uveljaviti pravico do združevanja družine, potpisanu na jeziku matične države, sa prijevodom na slovenski jezik kod sudskog tumača. d) Potrdilo o nekaznovanju iz matične države s prijevodom na slovenski jezik kod stručnog tumača za kineski i slovenski. e) Potrdilo o nekaznovanju izdano pri Ministratvu za notranje zadeve Republike Slovenije. f) Potpisanu izjavu da u Sloveniji neće tražiti socijalnu pomoć, politički azil i tome slično. g) Potvrdu od banke da je osobno potpisao potvrdu skladno Zakonu o sprječavanja korištenja financijskoga sustava za pranje novca i financiranje terorizma. h) Potvrdu o stalnim primanjima te ugovor o radu potpisan od slovenske firma sa više od 30 stalno zaposlenih. i) Potvrdu sa Zavoda za zapošljavanje, da na području Republike Slovenije ne postoje domaći nezaposleni virus s istog područja djelovanja. j) Liječničku potvrdu da ne boluje od tuberkuloze, te da je cijepljen protiv ospica i dječje paralize. k) Potrdilo od špedicije i Carine da su stvari koje unosi u zemlju u njegovom osobnom vlasništvu već pet godina i da ih ne misli prodavati slijedećih osam godina. Nakon svega gore nabrojanoga trebat će mu jedino još Potrdilo o urejenem zdravstvenom zavarivanju, koja se dobije tek kad počne raditi u Sloveniji. A da bi se počelo raditi u Sloveniji treba mu potvrda da tu potvrdu već ima. Brzo bi ga prošla volja za životom i razmnožavanjem u deželi i tako bi Slovenci spasili sebe i zapadnu Evropu od dalje invazije na Evropu a bloghaer bi mogao nesmetano i bez embarga na strane blogere, posebno one iz Slovenije, nastaviti sa neradom. Iz ove gabuke spasiti ga može jedino još Angela Merkel, pod uvjetom da joj dokaže da je maloljetan, da je izgubio putovnicu i da će familiju uvesti tek kada mu odobre azil zbog političkog progona u Sloveniji. I na blogu.hr. |
- 12:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #
petak, 20.03.2020.
Pomoćnik (dan treći)
|
Kao da nije dosta sve ove katastrofe, bug mi je 2 puta progutao cijeli post. I sada mi se neda više sve pisati ponovno. O tome kako bi od home office-a moglo stradati više ljudi nego od corone. O tome kako bi se ulice i trgovi u budućnosti mogli zvati Ulica žrtava homme office-a i Trg muževa otrovanih u doba karantene. O tome kako nas je šef umirio da imamo rezervi za sedam mjeseci. Što vjerojatno znači da nemamo. O tome kako Mačak i ja radimo u smjenama. Čim dignem guzicu a evo ti njega i uvali se na moje mjesto.  I o tome kako mi nikako ne uspjeva zarotirati ovu sliku.  |
- 23:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.03.2020.
Odjeb (dan drugi)
|
Sav ovaj home office izgleda mi kao očajnički pokušaj održavanja nekakve kakve takve normalnosti. Ono mi tobože projektiramo neke mostove, tunele, pizde materine. Čak mi malo i pomaže odvrnut misli, ali kao što je onomad Edo Maajka rekao u jednom sasvim drugom kontekstu : "Zaboravili smo kako se smijat ti mišići na licu nam se jednostavno ne miču hej, evo ga kad estradu vidim i opet nestane, kad se sjetim dje živim..." Sad nije toliko bitno gdje nego kada ali misao je ista. Svi smo mi pičke i volimo da živimo. A možda bi trebalo imati hrabrosti i odjebati sve ove mjere. Jednostavno sjesti na balkon, pustiti kompilaciju za kraj, nalokati se ko majka, izjebati još jednom na telefon ili skype mater svakome tko nam se ikada zamjerio, istresti mu sve u facu jer možda neće biti druge prilike, skinuti se gol i cijelom jebenom svijetu pokazati golu guzicu i srednji prst, pa gledajte, zgražajte se, evo vam odjeb, gonite se u tri pizde materine vi i vaši projekti, računi, auti, kuće, stanovi i urlaubi, termini, projekti, sastanci, videokonferencije, skajpovi, microsoft team-ovi, skijanja, wellnessi, fitnessi, yoge, namaste i om om km, nabijte ih si sada u debele guzice, nagutajte se sada CO2 sa Gretom Zeleni majmuni, da te vidim šta ćemo sada uspjet Angela, jebali vas veganski nadomjestci, manekenke, nogometaši, uhljebi, lijevi i desni, a i oni zeleni, top blogeri, sigurnosna pitanja, bio jaja od bio kokoši, LCHF paleo, ugljikohidrati, šećeri, dobre i zle masti, prosti radikali, prava ph vrijednost u ustima, povišeni kolesteroli i trigliceridi, preventivni pregledi za rano otkrivanje raka ovog ni onog, sve ovo što ste uzimali zdravo za gotovo, sve one gluposti zbog kojih ste nekome do vas zagorčavali život, Eto, ako sam koga zaboravila, neka mi oprosti. *** "Nikdar iz mojih ust grda beseda ni prišla Če zanjo računa bilo ni Ben, če kdo zaradi tega postrani me gleda Ga n'coj lepo prosim naj mi oprosti... Jezika ne šparam in bog mi oprosti Če komu kdaj rečem, da je to kar je. Ma resnice ne mara človek prav nič kaj dosti In je jezen, če kdo jo v fris mu pove... Iz dna srca voščim vsej bandi ciganski Ko zaradi njih vse v kup k hudiču v rit gre In ki jim za pravico je kot za sneg lanski Iz dna srca voščm prav vsem kar jih je... (Iztok Mlakar : Božična) |
- 20:41 - Komentari (18) - Isprintaj - #
srijeda, 18.03.2020.
Dududu (dan prvi)
|
Home office, dan prvi, 17.03.2020 Ustala u sedam. Ustanovila kao i svakog jutra da noćna mora budjenjem tek počinje. Debili na televiziji pjevaju Happy Birthday, Happy Birthday jer je neki drugi degenerik to prepuručio kao pravu mjeru dužine trajanja pranja ruku. Iza ovih raspjevanih ide prilog o katastrofi većoj od corone. Nema nogometa. Nema nogometa.. Nema nogometa. Sve ćemo još nekako preživjeti ali nema nogometa. Ni Urlauba. Šaram se flomasterom od muke i pokušavam ostati sabrana. Pijem kavu i čekam kad će netko nazvati pitati hoće li projekt biti predan na vrijeme. Jer možeš mislit što će gradilišta za mjesec dana još biti otvorena. Vjerojatno će beton, kad se zatvore i betonare, raditi od svog onog brašna koje su pokupovali. Radnici na gradilištu dok šef preko velikog ekrana iz Home officea daje upute što, kako i koliko brzo. U firmi imamo i prvog debila koji je doma u pravoj karanteni jer je bio na skijanju. Srećom su ga odmah zadržali doma, prije nego je kreten radi kakvog bitnog "besprechunga" svratio u firmu. Nikad nisam voljela skijaše, Kosteliće, skijaški savez ni one koji ide na skijanje samo zato jer to rade susjedi i prijatelji. Pokazalo se da sam imala pravo. Ti su kreteni virus raznijeli po cijeloj Evropi a ne Kinezi. Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine, pjevali su klipani dok su se spuštali niz brdo po Austriji. Evo ih sad, milijuni ljudi radi njih sjede doma u strahu kad će počet udisati 25 puta u minuti jer onda je jebeno. Jučer na odlasku iz firme pričala s kolegom Kinezom. Pametan čovjek. Vidi me kako utrpava kompjuter i monitore u auto i pita : jel ti danas zadnji dan. Nadam se da nije, ali u firmi zadnji, da. Smije se. Za razliku od svih Švaba,kod kojih sam isprobavala foru, shvatio je ovo sa zadnjim danom. Njegova je mater kao medicinska sestra ostala mjesecima u bolnici u Wuhanu. I nije bilo svraćanja na brzinu do supermarketa po guz papir. Rekoh, tvoji su u Kini uspjeli epidemiju dovesti pod kontrolu. Mislim da je za nas ovdje već prekasno. Prije dva mjeseca svi su pljuvali po nama da se ne držimo ljudskih prava, kaže on. Sad imamo i mi samo još jedno ljudsko pravo - pravo na Home Office dok ne krepamo. Smijemo se. A šta nam drugo preostaje. Ostanemo par minuta u ugodnom razgovoru o vrlo neugodnim temama. I on zna računati. Dovoljno je množenje sa 1,3 i tako u svaki novi dan. Ne moraš biti doktor znanosti za razumjeti kako će se stvar dalje razvijati i da je dilema samo u tome da li da odapne deset 5 posto od 70 posto u mjesec dana ili 70 posto od 5 posto u dvije godine. Opraštamo se. Zagrlila bi ga a ne smijem. Iako je vjerojatno ionako svejedno koliko smo svi skupa sjedili na kriznom sastanku, ko sardine jedni do drugih dok su nam objašnjavali ono o 2m razmaka. Jebem ti ja inženjera koji ne zna koliko je dva metra. Sad barem znam koliko je njima 18 cm. I da Azijati vjerojatno nemaju manje, nego samo znaju pravilno izmjeriti. Zaželim sreću njemu i obitelji. I on meni zaželi sreću. I sad, veselo na delo. Riga mi se ne toliko od straha od svog ovog nenormalnog stanja u kojem smo se našli, koliko od tog grčevitog pokušavanja održavanja nekakvog normaliteta. Projekti i termini. Jebenica. Naputak o tome kako se obući u Home Officeu. Ni slučajno ugodno, u trenirku ne daj bože. Nego onako kako idemo na posao. Jer se tako povećava produktivnost. Opet se zatečem kako zamišljam Švabe u sakoićima u dnevnom boravku. Oko njih njihiva nedojebana žena i ogavna dječurlija im skače po glavi. Ali in sjedi kao robot, gleda u ekran, na glavi slušalice za predstojeći video poziv i pjevucka u tupoj glavi onu staru: "Jetzt wird wieder in die Hände gespuckt Wir steigern das Bruttosozialprodukt Ja, ja, ja, jetzt wird wieder in die Hände gespuckt.." Prokleti roboti. Zamišljam onog debilnog očalinka u sobi nasuprot moje kako bleji u onaj svoj monitor dok mu Mister Death iz obližnjeg sela kuca na vrata od ureda. I očalinko mu kaže : molim Vas, počekajte malo, ja još ne mogu otići s Vama, u 11:15 imam videokonferenciju a do kraja dana moram predati projekt. Dodjite u 18:00, tada ću, nadam se, imati vremena. Jadan i Mr. Death sa njima. Radi zadnjih mjeseci u smjenama, nema za njega Home Officea niti ima kada skočiti do supermarketa kupiti si dovoljno guz papira. Ako ga netko uspije zbuniti i zaustaviti, to će biti Nijemci. Ne razvijenim zdravstvenim sustavom. Toga ima samo u videima gastarbajtera nove generacije. Nego neograničenom količinom neljudskosti i nemogućnosti prilagodbe na nove situacije. Du du du, nema nam pomoći, dududduudududududududududuududududududududud... |
- 08:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||