|
Krepat, ma ne molat!
Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.
(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)
Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net
|
Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
petak, 20.03.2020.
Pomoćnik (dan treći)
Kao da nije dosta sve ove katastrofe, bug mi je 2 puta progutao cijeli post.
I sada mi se neda više sve pisati ponovno.
O tome kako bi od home office-a moglo stradati više ljudi nego od corone.
O tome kako bi se ulice i trgovi u budućnosti mogli zvati Ulica žrtava homme office-a i Trg muževa otrovanih u doba karantene.
O tome kako nas je šef umirio da imamo rezervi za sedam mjeseci.
Što vjerojatno znači da nemamo.
O tome kako Mačak i ja radimo u smjenama.
Čim dignem guzicu a evo ti njega i uvali se na moje mjesto.
I o tome kako mi nikako ne uspjeva zarotirati ovu sliku.
|
|
|
| < |
ožujak, 2020 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
|
|
Književne anegdote Daniila Harmsa:
Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"
Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.
|
|
