Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
subota, 23.12.2017.
Božić 2017
|
Neću puno duljiti o godini na odmaku (do Božića mi ove godine nije, a ako izdržite pročitati do kraja, saznat ćete i zašto). Što se mene tiče, slobodno je voda može odnijeti u tri kukija mila materina. Imala je i puno svijetlih momenata. Recimo godišnji na Baltičkom moru i Danskoj o kojem sam pisala i davila vas slikama. Ili osigurano radno mjesto sinu nakon što ove godine položi završni ispit. Ono što o toj godini niste saznali i nije naročito bajkovito. Počela je kao što i sve počnu. Odjebom staroj i nadi u novu, bolju. Ili čak boljiju. Onda prvi šok. Prijeteći otkaz boljoj polovici u godini kada navršava 50. Iako i bez njegove plaće možemo preživjeti, pa čak i živjeti, prijeteća "Arbeitslosigkeit" za mene je oduvijek jedan od najvećih životnih strahova. Slijedila je psihoza iza koje je ostalo "tek" skraćeno radno vrijeme, manja plaća i vrlo gorak osjećaj u ustima. I mužev dijabetes, koji se od svega pogoršao. Osobno malo gnjavim ljude svojim poslom, blesavo mi to. I inače ne volim likove kojima je posao i firma glavna tema. Ali ove godine prvi put u životu nije mi bilo lako. Otišlo je dvoje iskusnih inženjera i "naslijedila" sam njihove započete projekte a kadra mojih godina fali. Sve sam morala graditi od početka, bez puno pomoći sa strane, uz mladu i neiskusnu ekipu. Nekada mi to nije toliko teško padalo i oduvijek sam u svakoj firmi bila nešto kao Wolf u Pulp Fictionu. To je onaj "čistač" kojeg zovu kad nešto zajebu. Bilo je dana kad bi najradje bila bacila sve niz rijeku i otišla. Posebno kad bi me šef znao utješiti slijedećim riječima : Frau Odjebanovich, ne uzrujavajte se, ne radite si pritisak, ne mora to biti gotovo do petka, može i u utorak. Ili : Ne mučite se projektom 2, 3 i 4. Završite 1 prije godišnjeg, ostale ćete kad se vratite, to ionako samo vi možete, ugodan godišnji! To mi je otprilike kao kad mi muž kaže : ne moraš danas peglati, možeš sutra! Jer će se sutra valjda to samo ispeglati. Ali ajde, preživjela sam i to. Onda je počelo redom umiranje u ono malo obitelji što je s moje strane još ostalo. Bolje rečeno, u ovom trenutku, više i nije. Tri smrti od svibnja do listopada, što s mamine, što s tatine strane. I na kraju mama. Kad izuzmem muža i šogora, koji mi i nisu nikakav rod (ovo je fora iz onog crtića sa zecom i kojotom u kojem zec kaže : sori, njofra, gazdarica mi nije kod kuće, a ona mi niti nije nikakav rod) od moje krvi ostalo nas je troje. Sin, sestra i nećakinja. I neopisiv strah da bi se i njima moglo nešto desiti. Za sebe se ne bojim. Ma nek me uzme što god hoće, vratit će me nazad s reklamacijom. Najgori je bio listopad. Jeben mu mater da mu jeben. Valjda zato jer sam zadnjih godina zavoljela jesen i to glasno progovorila. Pa me svom snagom pogodilo prokletstvo Al Bundyja po kojem ti ide kako tako ali samo dok to ne izgovoriš. Morala sam na put u Berlin, čemu se i nisam baš veselila. Ne znam zašto ali nije mi se tamo išlo. Mrzim kad me uhvati to nešto što ne znam opisati i nisam praznovjerna, ali... Imala sam taj ružni osjećaj da će se nešto grozno dogoditi nekoliko puta u životu. I stvarno se dogodilo. Ono kad ne znaš zašto, ne znaš kome ali nešto će biti. Pokušavam se uvjeriti da je sve to slučajnost. Uz svu racionalnost, teško mi to ide. Mrzim osjećaje koje ne mogu definirati niti na njih utjecati. Ali nakon što je tata naglo otišao u vrijeme sinovog maturalca u Berlinu, a mama nakon mog puta tamo, u Berlin više ne idem. Ni po ček od pet milijuna eura koje sam dobila na lotu. Dan prije smaka svijeta, naravno. Dan nakon mog povratka, sin je imao prometnu na autocesti, zakačio je ogradu na bankini, na putu na posao. Auto sjeban, on, srećom, u šoku ali u redu. Naravno da smo, pošteni kakvi jesmo i sretni da sinu nije ništa, obavijestili policiju. To poštenje koštalo me neprospavanih noći. Ovdje je, naime, svako udaljavanje sa mjesta nezgode kažnjivo, čak i kad se javiš sa slijedeće benzinske tri minute kasnije. Pa i kad je riječ samo o ogradi koja neće nikamo pobjeći ili pak o divljoj svinji koja ti je naletjela pod auto. Ma gdje bio, strogo po pravilima moraš stati na tom mjestu (a ne petsto metara dalje pred firmom) i zvati policiju. A pravila su Nijemcima važnija i od familije ili života. Svaki dan nakon toga bojala sam se otvoriti poštanski u strahu da će neka grozna kazna iskočiti iz njega. Na sreću, riješilo se opomenom i kaznom od 35 eura. Pristiglom u vidu policajca na vratima baš dok je sin letio za Kanadu a ja sam grizla ruku do lakta od živčanosti. A koji je, kad sam mu ukratko rezimirala ovu godinu, odlučio na moment ne biti Nijemac ili policajac i poštedio nas daljih komplikacija. U isto vrijeme dok je ovaj letio, neki debili, prokleti bili na Božić 2017 i jebo im pas mater i oca, provalili su u maminu kuću, isprevrtali sve ormare i ladice, pronašli naravno kurac od ovce (jer smo valjda ludi ostavljat u kući zlato i dragulje, pizda vam materina, nije vam moj stari bio lopov, odite kod ministra pa kradite, tamo se ima, u garaži vam je golf jedinica iz 1986 pa ga nosite u antikvarijat, opet vam mater jebem da vam jeben). Ako ikada saznam koji su, neće im trebati ni sud ni policija. Mlatit ću ih martom po glavama dok ne ostane od njih samo crvena lokva. Na Božić 2017. Na proslavu Božića ove godine od svega nisam stigla ni razmišljati. A iskreno, i nemam volje nakon svega. A opet, odlučimo jučer ujutro, kupit ćemo bor, napraviti si u dvoje ipak malo štimunga, Božić je jednom u godini... I ostali bla bla bla sa Clarencom iz one priče o Jamesu Stewartu koji se odluči baciti sa mosta jer mu je na jedan Badnjak svega dosta... Konačno odem frizeru jer sam već dobrano ličila na Cruellu de Vil... I muž na putu naleti na neki kurac na cesti... Puknu obje gume na lijevoj strani... Drugi auto je na servisu... Na dan prije Badnjaka pronaći vulkanizer koji uopće radi, da ima baš našu veličinu guma na lageru i uopće nekoga tamo da ih namjesti, ravno je onoj sedmici na lotu koju nikada neću dobiti. Osim, kao što već napisah, možda, na sam smak svijeta. Vama i vašim obiteljima sretan Božić! Sretan Božić onom policajcu. I susjedi, koja je sinoć zabrinuta došla do nas pitati da li smo u redu nakon što nas nije mogla dobiti na mobitel (koji se od silnog telefoniranja ispraznio kad ne treba, a drugi broj nije imala) a zvala je osam puta. I ostala sa nama pričati do kasno u noć. I nema problema, dok se guma ne riješi posudit će nam svoj auto. I meni, kojoj su jedine osobe koje bi se ikada usudila nazvati za pomoć (a inače bi puno radije krepala nego od bilo koga tražila bilo kakvu pomoć) tisućama kilometara daleko ili ih više ni nema, to je više od bilo kojeg poklona zamotanog ispod jelke. P.S. A meni samo neka ta neka viša sila, u koju ne vjerujem, da snage da prvog čestitara ne "isprekidam bičem", kojeg nažalost ni nemam pri ruci. Osim u jednoj blogopriči, kojoj se smijem, a plakao bih. P.P.S. Sad se iden "hitit va more" (kako se slikovito uvijek bacala moja pokojna baba, to je dio primorskog folklora, to hitanje va more, iako ne poznam nikoga tko bi si na taj način naudio, a i od sveg viška kila nema šanse da potonem, a ima moj projekt još i jedan mali nedostatak - nema mora) pa da vidim Clarenca ima li muda spašavati me. Sometimes I feel like I don't have a partner sometimes I feel like my only friend is the city I live in, the city of angels lonely as I am, together we cry I drive on her streets cause she's my companion I walk through her hills cause she knows who I am she sees my good deeds and she kisses me windy I never worry, now that is a lie. Well, I don't ever want to feel like I did that day take me to the place I love, take me all the way I don't ever want to feel like I did that day take me to the place I love, take me all the way, yeah, yeah, yeah It's hard to believe that there's nobody out there it's hard to believe that I'm all alone at least I have her love, the city she loves me lonely as I am, together we cry Well, I don't ever want to feel like I did that day take me to the place I love, take me all the way well, I don't ever want to feel like I did that day take me to the place I love, take me all the way, yeah, yeah, yeah oh no, no, no, yeah, yeah love me, I say, yeah yeah (RHCP : Under the Bridge) |
- 08:46 - Komentari (26) - Isprintaj - #
srijeda, 20.12.2017.
Yoga u praksi
|
Jeste li se ikada vozili u nekom od onih tovornih vagona, što ih naši autobusni prijevoznici nazivaju medjunarodnim linijama? Ako je odgovor "ne", sve što trebate učiniti je nastaviti sa tom praksom. Ako je odgovor potvrdan, bilo bi dobro da (osim što je preporučljivo biti gluh, neosjetljiv na miomirise i roditi se kao patuljak) prije puta neko vrijeme prakticirate osnove yoge. Ommmm možete bez puno razmišljanja izostaviti, osim ako će vam po putu poslužiti kao sredstvo održavanja minimuma duševnog zdravlja i opće ravnoteže da ne dospijete u zatvor jer ste: - golim rukama zadavili babu koja cijelim putem sipa narodne mudrosti, - šalom zadavili svraku ispred vas koja vam je skoro razvalila koljeno spuštajući sjedalo ili pak - histerično vičući "sad pjevaj majmune nedojebani" sedamnaest puta zaboli nož u ledja raspjevanom ljakseu koji je sapun zadnji put sreo devejstprve (stvarno je zanimljivo vidjeti da ti primjerci iz Djevojčice kojima miriše koža još obitavaju na našim prostorima). A sad na vježbe i to tek od Minkena, nakon što troje gore navedenih dodje do svoje destinacije. Ommmmmm, ommmmmmmm, ommmmmmmmmmm!       P.S. Ajde, barem ima wifi i utičnicu. |
- 09:38 - Komentari (18) - Isprintaj - #
nedjelja, 17.12.2017.
Eskim
|
Neće me biti par dana. Sutra idem na put a najavljen je snježni kaos. Treba ljude uvijek nečim strašit. Kad nije armagedon, onda su naleti vjetra, oluje, mećave. No ne čudi me. Čim ja moram nekamo obično krampi padaju. Nema veze. Dok se ne vratim nek ide jedna aktuelna. Tvog Eskima hladna zima pretvorit će u pingvina (Vatra : Eskim) P.S. Za zanimaciju dok me nema ostavljam vam jedan moj par tjedana stari status sa fejbuka, čisto da znate s kakvim ženskim Monkićem ponekad imate posla   |
- 20:38 - Komentari (25) - Isprintaj - #
nedjelja, 10.12.2017.
Ommmmm
|
Danas sam trebala otići na plivanje. Bolja polovica radi od subote na nedjelju pa ujutro ćori, kao i sin, mačke da ni ne spominjemo i nedjelju ujutro imam samo za sebe. I taman dok sam se spremila, pogledam slučajno kroz prozor, kad ono bijelo govno pada ko ludo. A ralice ni u tragovima.  Onda se sjetim kako je u petak navečer muž blagoslivljao na adventu i božićnom duhu mira i dobra ne baš prikladnom riječniku policiju, zimsku službu, debile koji voze okolo sa zimsko-ljetnim gumama pa ne mogu uzbrdo, Njemačku koja više nije ni približno ono što je bila. Da ne idem sad u detalje, sve ih je jako jako volio i zaželio im materama intimne trenutke sa kućnim ljubimcima. Onom vrstom koju mačke baš ne vole. I tako si mislim, ako sada odem na bazen pa se ne budem mogla vratit, neće svi psi Heidelberga i šire okolice stić opslužit sve očeve i matere kojima čestitam drugi Advent, neka mene doma.  Za potpuni ugodjaj zgodno je upaliti koju svjećicu, pri čemu obavezno voditi računa da su mačke na sigurnom. Da ne bude zagorenih repova, što se već znalo dogoditi.  Praktično je i imati pri ruci koji yoga block,  dekicu i Mačkovu "ležaljku" ako vam se odluči pridružiti (ma kakvi, hrkao je cijeli dan u kupaonici)  i virtualnu učiteljicu, kad već prave nema u blizini.  I onda ommmm, ommm, loka samasta sukhino bhavantu. Što dodje otprilike na onu istu ljubav koju je bolja polovica zaželjela svim ljudima petak navečer, samo bez bliskog susreta matere sa psom. Zezam se. Ove duhovne dijelove više manje preskačem i koncentriram se na vježbe i opuštanje na kraju. Bez ommmmm-ova. Jednostavno bi sama sebi izgledala glupavo da vičem ommmmm, ommmmmm po kući. Lako ga je napisati. Al reci ti to i ne budi sam sebi smiješan. Nemoguća misija. Vjerojatno je tako nastala yoga smijeha. Umrli smijući se dok je netko pjevao ommmmm. Iz priloženog se vidi da ne funkcioniram baš na tim duhovnim razinama traženja kojekakvih istina i ravnoteža medju zvijezdama, pa je sasvim logično da se u nastavku posvetim nekim drugim, opipljivijim užicima. Recimo nešto kao kombinaciji datulja i kozjeg sira u špeku sa pomfritom od batata i salatom s balzamico umakom  ili pravljenju i mlaćenju kremšnita po (naravno) Gurmankinom osnovnom receptu, samo sa čokoladnom glazurom umjesto kore.  Za kraj standardni pusić, kisić, cmokić svim ljudima dobre volje a posebno onima nadrkanima. Valjda od rodjenja patim od kroničnog manjka čakri pa iz duhovne garsonijere ne vidim više sfere tko će ga znati Hladno pivo : Ezoterija |
- 22:35 - Komentari (28) - Isprintaj - #
subota, 09.12.2017.
Grinch
|
Uberi ovo, reka je stari Mačak. A šta to, rekla je mala Maška. Znaš da sad minjan blognjuza, reka je stari Mačak. Ae, nešto si spomenija sinoć, rekla je mala Maška, a jel ima šta nova? Stigli su nan mailovi, reka je stari Mačak, na nuspojaveinezeljeniucincibloga@odjeb.net. Ajde čitaj, rekla je mala maška, ubit će me znatiželja.  Ovako, piše Zlajo1967, reka je stari Mačak : "Slušaj, lega, ovdje ima finog kulena i njegove seke, a ostalo je nešto i višnjevače, pa svakako navrati. Pozdravlja te i popularni patak te poručuje tvojoj batlerici da je još živ i ne misli tako skoro završiti u pećnici." Al ga sere ovo za patka, rekla je mala Maška. Ne sere, reka je stari Mačak, taj mulac se pojavio danas i kurči se po blogu.  Ma pusti ti to, rekla je mala Mačka, ništa ja njemu ne virujem. Čitaj dalje. Pisa nan je i oni mali od Domenica, reka je stari Mačak, pazi : "Šjor Mačak, još san mali ali kad naresten želin bit taki veliki mačak ka ča si ti. Volija bi te posjetit u ton tvojen Ajdelbergu, samo ću počekat malo da se otopi snig, da se ne bi izgubija ovako bili. Adijo, lipi pozdrav!" Koje uvlačenje, rekla je mala Maška, ovo nisu istine. Ajde, ajde, reka je stari Mačak, ne budi zavidna, lipo je fresh objasnija kakav je to grij. Ma odjebi, rekla je mala Maška, stari prdonjo dlakavoguzi. Hehe, reka je stari Mačak, takav san po cilon tilu. I ja san, rekla je mala Maška, šta ćemo se sad prepirat ko više dlaka ostavlja u juhi, jel? Nećemo, reka je stari Mačak, to neka broji batlerica, hehe. Hihi, rekla je mala Maška, baš smo zločesti.  Ae, reka je stari Mačak, ali mi smo još dobra dica, pazi ovo, piše oni ludi Bowie od Čarape: "Bog, stari! Kužim da si u bedu zbog blognjuza i da si nadrkan po defaultu, pa smo mislili ovdje kod nas je party, Fredie mota, ima finih banana, ajde navrati. Ne zaboravi rizle. I povedi onu malu da vidi šta su pravi rockeri, aj bokić." Oooooo, rekla je mala Maška, pa jel ja to iman tajne obožavatelje, iden se odma spremit, pa idemo. Ne ideš ti nigdi, reka je stari Mačak, tamo nema whiskasa, jebate. Kako nema, rekla je stari Mačak. A nema, reka je stari Mačak, to su ti neki alternativci, samo banane i oni tofu. Nije ni čudo da su napušeni, rekla je mala Maška, kako može iko živit bez whiskasa, čudan niki svit.  A pazi ovog bezobraznika, reka je stari Mačak. Kojega sad, rekla je mala Maška, pa koliko ih još ima, bloga ti? Oni Garfield od stare tete, reka je stari Mačak, piše : "Kaj te muči mucek? Gleč, ne bi se štel mešat, samo bi štel znat ona tvoja puca, mislim, muca, jel ima kakvoga frajera? Za tebe govore da ne možeš, jel, ma znaš kaj hoću reć, pak sem si mislil...Blog ne daj da mi kaj zameriš, ajd bok!" Pa i ne mo..., tila je reć mala Maška. Muči, reka je stari Mačak, ili ću te poslat onome ružnome pasu od Mile i Blagice.  Evo mučin ka riba, rekla je mala Maška, jel ima šta iz inozemstva? Piše nan susida od El Dijabla, reka je stari Mačak, znaš ona s poneštre? Aaaaa, ona kurvetina, rekla je mala Maška, ma šta li ona ima za reć? Čudan neki jezik, reka je stari Mačak, pola ne razumin, evo : "Kje si kaj, mucek? Le da veš da si tudi tukaj v Zloveniji popularen. Veš kako rečejo : A s videl keta kak na top listu klajmba? Pozdravček, poljub in objem!" Pozdravček, rekla je mala Maška, ko je vidija tako govorit, pusić, mesić, kisić?! Ajde muči, reka je stari Mačak, žena ima stila, to je dama a ne ti. Pih, rekla je mala Maška, koda san ja ikad tila bit gospoja. Imal još toga? Piše neki Albi, reka je stari Mačak : "Gde si ljakse? Pusti blog, dolazi ovamo da ganjamo ribe, ko je lud da čeka do februara?" Hihihi, rekla je mala Maška, ovaj mi se je svidija. A što, reka je stari Mačak? Pa nazva te je seljačinom, rekla je mala Maška, hihihi, a ti misliš da si plemićkoga roda, hihihi. Eh, reka je stari Mačak, koda ti razumiš sarkazam i zajebanciju. Sar šta, rekla je mala Maška? Ne pilaj, reka je stari Mačak, ima još. Jebate koja trakavica, rekla je mala Maška.  Piše mi fresh, reka je stari Mačak, to je oni sa Biblijom, kaže ovako : "Slušaj, šjor Mačak, ja san uvik bija tvoj obožavatelj ali, prika, pretira ga ti sinoć. Sve san učinija kako bi posta najveći šupak na blogu, već san bija prvi, daleko ispred svih drugih i onda si ti uletija sa onin smradon blognjuzon i potaraca me. Nije fer, stvarno nije fer." Čekaj, rekla je mala Maška, šta nije tigi oni s Bilbijom? Jebem te diskeksičnu, reka je stari Mačak. I on. Ali sad oni fresh glumi da je tigi, razumiš? Baš i ne, rekla je mala Maška, ali ja san plavuša pa mi se oprašta. Mili blože, reka je stari Mačak, evo i jedan nepoznati, nije se potpisa : "Slušaj ti dlakavi, ja sam do sinoć bio uvjeren da si ti jedan fini mačak, za razliku od one štrige koju zoveš batlericom. Sad si pokazao pravo lice, nisi ništa bolji od nje. Nikad ti više neću komentirat, a i na mome blogu nisi poželjan. Zbogom!" I šta ćeš sad, rekla je mala Maška. Ništa, reka je stari Mačak, jedan manje, ionako ne stižem na sve odgovorit. A i to šta kažeš, rekla je mala Maška, izlizat će ti se kandže od tipkanja. Ae, reka je stari Mačak, pa neću moć grebat kauč. Hehe, rekla je mala Maška, to moramo spričit, ko bi onda batlerici diza tlak. Hehe, reka je stari Mačak, javija se i euro, hehe, pazi : "Hehe, ajde, bogati, hehe, miči ovog spužva Boba sad dok nema blognjuza, hehe. I javi kad gastarbajterica objavi novi post, znaš da je obožavam, hehe." Laže ka pas, rekla je mala Maška, pa ne more ju vidit. A to ti je oni sark.., reka je stari Mačak, ma forgedit. Jel ima šta o Božiću, rekla je mala Maška, obožavam Božić, kuglice koje možeš razbijat, jelka koju možeš prevrnut, svjećice u koje se sav zapleteš, ajme, kako lipo...  Ma zajebi to, reka je stari Mačak, javija se Grinch. I šta priča, rekla je mala Maška taj zeleni nadrkanko? Piše vako, reka je stari Mačak : "Bok dlakoguzi, ja mrzim Božić ali još više mrzim ankete o Božiću. Jel možeš kako maknut ono sranje od ankete ako blognjuza znaš?" Koji debil, rekla je mala Maška, mrzit Božić. Ae, reka je stari Mačak, ima nas svakakvih. Mene je ovo umorilo, rekla je mala Maška, triba malo prileć. Nisi ti ni tako blesava ka šta se čini, reka je stari Mačak, iden i ja odrimat jednu turu. Ajde, rekla je mala Maška, samo ništo si zaboravija. Da, a šta, reka je stari Mačak. Stisnut objavi, rekla je mala Maška. Koji je glavni grad Italije, reka je stari Mačak. A u..., rekla je mala Maška, uvik isto sranje... Za sve ljude dobre volje, Gitak : Božićni singl i naravno, za naše vjerne čitatelje koji još ne znaju što kupiti prijateljima i rodbini za Božić : neizbježni, ultimativni Stalak za lakat SL 2000 |
- 20:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #
petak, 08.12.2017.
Blognjuz uzvraća udarac (drugi dio)
|
Batlerici je opet dosadilo pisanje i ponovno mi uvalila da ja pišem umjesto nje. Ta današnja posluga stvarno je nepouzdana. No, što je, tu je, požalio sam se mom prijatelju Blognjuzu. Kad ono, umjesto razumijevanja još sam ja njega morao tješit. Svaki put kad očekujem malo podrške, a ovaj me udavi sa svojim problemima. Za one koji se možda ne sjećaju kad je Blognjuz zadnji put bio na rubu živčanog sloma ovdje kratki podsjetnik. I tako je i ovoga puta komunikacija išla samo u jednom smjeru. Nisam stigao reći ni mijau ni ommmm a ovaj mi je već izdiktirao što vam imam ovoga puta za poručiti. Dakle... Poštovani blogeri! Koliko god smo se trudili objašnjavati u mailovima i u komentarima, neke stoput ponovljene neistine prenose se s 'koljena na koljeno' kao istina. Odgovorno tvrdimo da nitko u uredništvu ne briše vaše postove sa liste kul blogova na naslovnici niti ne postavlja blogove na top listu po babi i stričevima, niti... MA QRAC! Ne mogu ja ovo više! Nabijen vas! Nabijen vas sve skupa! I vas, I vaše liste, I fresh i onu drugu I onu top I tehničku potporu (ahahahaha, buahahahhaha, potpora! AHAHAHAHAHAH! AHAHAHAHAH! POTPORA. Mrzin tu rič! Jebala vas podpora! Poizdizću! Popizdiću! Ben ti disklesiju. Diskoseliju. Ma to nešto na d. Potporaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!! AAAAAAAAA! TRALALALALALA!!!! NE ŽELIN ČUT, NE ŽELIN ČUT, TRALALALALALALALA!!!) Jel razumite vi mene poštovani blogeri da ovdi nema nikakove podpore, ostali smo samo ja i oni mlinac za papar ča je osta od Masterchefa. A ko stvarno oće PODPORU neka se obrati Kojotici. Već van tjedan dana nudi besplatno, potpuno BESPLATNO stalke za lakat a vi ništa. I sad bi potporu. Ma oslonite se na oni krastavac šta ga partneri od veganki imaju medju nogama pa se P-O-D-U-P-R-I-T-E. He he he. Ommmmmm, ommmmm, ommmmm... (Evo, šta sam vam reko, uvijek isto! - opaska autora, tj. mene, Mačka. Lud je ko onaj napušeni mačak od Čarape, ako ne i ludji. Ovaj put je skroz sišao s uma.) Sve su počeli Japanci, bolje rečeno Japanke. Ne, nisan poludija, stvarno, ninje kad van kažen, samo šta ovi put nisu napali Pearl Harbour nego mene bidnoga. Piše meni tako Jakisuki, pardon, Sukiyaki da kako se, molim lijepo, postaje top?! Otkud ja znan kako se postaje top, ja ni u vojsku nisan iša jer san bija slabokrvan ka premijer i munjen ka precidnica. Kad san onda takvi bija a šta mislite kakvi san sad od svih ovih pizdarija u zadnje vrime?! I ja takav jadan betežan bi triba znat kako se postaje top. Otkud ja znan kako se postaje top, ženo bložja? Kaže ona meni nazad lipo smireno, gledaj, blognjuz, mene ne zanima artiljerija, za to imamo anabonni, ja bi tila znat kako se dodje na tu tvoju listu top blogera. I onda sam, a šta ću drugo, pa neću valjda reć istinu, pokuša umirit stvar. Ma gledajte, sve je to individualno, nekad nan se dopadne neki post, nekad nan upadne u oko neki bloger jer zabavlja druge, nekad mi pišu kolege blogeri : gledaj, blognjuz, si vidija kako čovik/žena lipo piše, i tako... A ona meni : sayonara, predivni cvijete, ti ćeš mene muljat, pa cili svit zna da su ti ona dvojica, oni nisan-jesan i oni domenico šta po jednu sliku nalipe pa su top, prike ako ne i kumovi, mene si naša zajebavat, pa to nisu istine, iden odma obrisat blog, a ti naruči ciklamu za tvoju dragu H.A.D.L. kod japanske bube, a-ca! Nije ni odletila kad ono gledan u mailbox i iman šta i vidit. Sedam mailova, ko sedam smrtnih griha. Prvi od anaboni. Da koji qrac oni Euro radi na top, taj samo kopipejsta tudje viceve, nijedan svoj nan nikad nije ispriča. Drugi od inibani. Da koji kuki mora Dinaja stalno pisat o svon mužu, da ima i ona muža i to doktora, pa šta bi sad tribala lipit nan slike od žučnoga kamenca svaki dan na blog? Treći od bonisini. Da šta ona Kojotica lipi te mačke i da šta je tu top i jel to uopće žensko i još svašta nešto šta ne smin ni napisat jer ne bi bilo baš ugodno za čitat. Četrti od bonasani. Da ko je onu Zvonku metnija u top, mislin na top listu, nju bi tribalo u pravi top sa onin njenin mejkoverima od starih kantrida. Ko je to vidija stare kantride piturat, jeben ti blogozasluge. Peti od anibani. Da kako puštaju nekin blogericama da pišu sve u umanjenicama, to bi tribalo zabraniti, čuj ono, klopica, kapica, tanjurić, pa issa ti, koja pantomina. Šesti od ajmemeni. Da šta sad ona Sukiyaki nju napada da ova nju napada jer je napala Eura a ovaj pak brani Domenica dok se Nisan drži pametno po strani i vata Zlovenke. I sedmi od binimini. Da ko je vidija davat ime blogu Dnevnik jedne razvedenice ni Razmišljanja jedne žene pa ne mogu na top, pa pokojne mi palme, koliko ih je nego jedna, dobro dvi su ali za sebe svaka po jedna, čemu naglašavat to "jedna", valjda samo da bi svaki put blognjuz mora spomenut kako ih ne more stavit na top listu... Evo, ljudi moji, hoću reć poštovani blogeri, jel vama sada jasno zašto san opet popizdija, puka san, PUKA SAN, Jel razumite vi to POŠTOVANI BLOGERI, Ma razumite vi čarapu od naše Čarape i krastavac od njezinog ljubimca! Za vas koji ste se tek sad uključili ponavljan : This is not a drill! This is not a DRILLLLLLLLLLL!!! Stvarno san puka! I onda, taman kad mi je već prst bija na onoj crvenoj tipki koju stisnen kad van ono blog servis ne radi pet dana (a i vi ste naivni ko sobarice, da tehnički problem, pa ne pušite valjda takva sranja) ali san se predomislija. I umisto da vas pobrišen sve skupa, a ja hop pa postavin onoga fresha, šta tu nešto ka glumi da san ja, a nisan, ovaj, nije, za blog tjedna. Evo ti ga na prika, pa samo izvoli, piši sedam dana te tvoje pizdarije. A onda se desilo čudo na blogu. One dvi, krizantema i borosana, ne mogu van sad objašnjavat baš sve detalje, predugo bi trajalo, uglavnom one dvi šta su se karale ko galebi od Coce se pomirile. I po novon cvrkuću jedna drugoj. I ja se mislin ma jebeš sve, tu se žene radi mene i moji listi počupale, jebeš liste, sve ću ja njih i ne samo njih nego sve metnit na kul listu i pustit bug-u nek ih ždere. Prije nego oden za dišpet prominit ću onon Euru sliku u top listi da svi misle da je spužva Bob. I onda zamolit mog priku, Mačka od Kojotice da sa onon svojon malon, Zlajon, Peron, onon malon mačkon od Domenica, one dvi napušene od Čarape i Garfildon od stare tete vode ovi blog dok se ne vratin. Ako se uopće još vratin u ovi cirkus i u ovu kuhinju. Za sve nedoumice, nejasnoće i pitanja možete se, ko i zadnji put, obratiti mačku od kojotice na mail nuspojaveinezeljeniucincibloga@odjeb.net ili kod Zlaje na kakosamsrediopopularnogpatka@njami.org. Nemojte se sramiti napisati post ako vam zatreba pomoć pri uređivanju svojih postova, blogeri će vam rado i brzo u komentarima priskočiti u pomoć (buahhaahah, buahahaha, buahahaha)... Ajd, adijo! Fala na pažnji. Ugodno bloganje. I nemojte šta zamirit! Ča je bloghaer vengo pizdarija! Vaš Blogonjuz Tad san se nasmija i rukova s prazninom A on je reka: Skužaj, al žurimo u kino I otiša u nekom ludom snu I tad sam na moment i ja vidija nju... TBF : Fantastična P.S. do slijedećeg mijauvljanja, lijepi pozdrav od vašega Mačka i ostalih zvijeri, pusić, kisić, cmokić, mijauić, ommmmmmmić. Ne, ti nisi htela andjela htela si crnog djavola od mene si to i dobila Divlji andjeli : Voli te (vas) tvoja zver (Mačak) |
- 20:20 - Komentari (33) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.12.2017.
Spomenar
|
Puno toga meni ide na jetra i na kuki. Posebno ne volim kojekakve kopipejstane mudre izreke. Na primjer one od Nikole Tesle. Pa taj je čovjek, barem ako je suditi po njegovim nebrojenim mislima na fejsbuku blebetao i filozofirao više i od majke Dela i Rodneya Trottera na samrti. Tko zna što bi sve izmislio da nije toliko pričao. Ali ima ta jedna kopipejstana izmišljena priča. Koja možda i nije toliko izmišljena kao što se čini. Meni su je ispričali nekad davno na početku bloganja. A i ja sam je već vama pričala. A opet, neka je još jednom. Dakle, neki je čovjek došao liječniku. Žalostan je, kaže.  Ništa ga ne može oraspoložiti.  I kaže mu liječnik : pa u gradu je poznati cirkus, svi kažu da ima dobrog klauna. On će vas sigurno nasmijati.  Čovjek će na to : Ja sam taj klaun.  Dan već se budi Polako kući krećem Glumac masku svoju skida Predstavi je kraj To je vrijeme Kada klaun tužan može biti To je vrijeme Kada nakon svijetla pada tama Pjevač pjeva tada nama Mi smo ljudi s druge strane Mi smo ljudi s druge- s druge strane Ujutro vec sviće Kostimi se svlače Život uloge takve daje Zavjese su pale To je vrijeme Kada klaun tužan može biti To je vrijeme Kada nakon svijetla padne tama Pjevač pjeva tada nama Mi smo ljudi s druge strane... P.S. Jebale vas liste. A sad malo vremeplova... 07.12.2012 O prvom tjednu na poslu, u firmi u kojoj sam već radila 1995 i o tome kako stare svi osim mene gužvast tjedan, čudnovat, i novi i stari ujedno. onako ko kad se robert de niro probudi u budjenjima, pa se čudi kako je ostario. tako meni čudno gledat kolege s kojima sam radila prije 17 godina, koji su sad stari i nemoćni i sijedi i prosijedi. samo ja mislim da nisam uopće ostarila. tko zna, možda sam vampirica. ionako mi muž kaže da mu pijem krv :))) kaže žena na centrali, koja je još i onda tu radila da me prepoznala nakon toliko godina po očima :))) a ja mislim cijelo vrijeme da mi seru kad kažu da imam lijepe oči :PPP u biti, bit će da imam šarene oči, zato nemam para :))) 07.12.2010 kako sam ubila Djeda Mraza  |
- 21:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 06.12.2017.
Kuharski kopipejst, blogokuhinja + Bonus track (Vremeplov vol. 3)
|
Par dana unazad privukla me jedna slika na naslovnici. I umjesto komentara... (krasno... izgleda ukusno... ovo ću obavezno probati...) Ja isprobala.   Zapravo je za sve kriva V i njeno "A što ćemo sutra kuhat?" Nije lako kuharici (i barlerici) stalno izmišljati nešto novo. Malo kopipejsta zato dobro dodje. Osnovni recept možete naći kod tete Gurmi. Jedino čemu nisam slijepo vjerovala je hladna voda pa sam je malo, ali samo malo zagrijala. I uz mladi luk nasjeckala zelenih šparuga. Posipala sa grubom soli i pred kraj pustila šaku naribanog sira da se preko svega rastopi. Čak su se i mačke oblizivale. Eto, osim gluposti i trzavica nadje se na blogu i pokoja korisna (i ukusna) ideja. I što je najbolje od svega, kako medju sastojcima nema ni mlijeka ni jaja ni putra, danas ovo mogu iskoristiti u pružanju potpore našoj Čarapi u borbi protiv stričeka Eura koji se malo razigrao :))))) No da se Čarapa zna i sama braniti može se vidjeti iz slijedećeg video dokaza koji je upravo stigao u našu blogokuhinju. Personalize funny videos at Bombay TV by Graphéine - logotype Kako vas sve, ajde dobro, ne sve, ali barem one koji kuhaju u kuhinji a ne na blogu, već godinama prati privatni detektiv u meni, tako sam prisvojila i recept za kekse Amaterkine mame, koje pečem pred Božić već zadnjih šest ili sedam godina. Žena vjerojatno ni ne sanja da tamo netko na drugom kraju Evrope kopira njene keksiće.   Smjesu obično podijelim na nekoliko dijelova pa u dio dodajem aromu naranče, drugi dio obojim kakaom ili bojom za kolače (srca crveno a jelke zeleno). Ove s narančom ukrasim čokoladom, u one čokoladne utisnem mendule; dio umočim u bijelu čokoladu ili posipam kokosom. Varijacija na temu ima neograničeno. Izgledaju na kraju nekako ovako (slika je od preklani, lani nisam slikala, valjda zato jer je svekrva bila u posjeti pa sam imala drugog neodgodivog posla, čitaj : bježanja što češće i što dalje od kuće i kuhinje :P)  Prvi blogerski poučak priče : Prate vas i oni koji ne komentiraju  Drugi blogerski poučak priče : Sve su svekrve jednako zajebane, samo su neke zajebanije od drugih.  Treći blogerski poučak : Svaka blogerska svadja u pravilu završava ljigavljenjem zaraćenih strana uz korištenje umanjenica, padanju u zagrljaj, hvatanju u kolo i pjevanju "ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze oni što nas na top listi ne vide!"  Personalize funny videos at Bombay TV by Graphéine - Agence de communication web 06.12.2016 O najprožvajanijem božićnom filmu Dolazi Božić a sa njim i onaj mali prihopat Kevin koji je ostao sam kod kuće. Baš sam malo raszmišljala kako bi to izgledalo da su ga zaboravili doma u Njemačkoj. Pod a, starcima bi policija natovarila na vrat Jugendamt iliti službu za zaštitu maloljetnika. Pod b, sav onaj čopor djece najprije bi strpali u udomiteljske obitelji a roditelje bi osudili uvjetno na dvije godine zatvora zbog kršenja Aufsichtspflichta (obaveza roditelja da vodi računa o tome gdje i s kim mu se nalaze maloljetna djeca). Pod c, lopovi bi dobili 100 sati društveno korisnog rada, uvjetno dva mjeseca zatvora i trideset dnevnih primanja novčane kazne a sve zbog kojekakvih olakotnih okolnosti zvanih Kevin (u Njemačkoj jedan Kevin predstavlja jedinicu za glupost i asocijalnost jer je dotično ime bilo popularno devedesetih uglavnom medju populacijom o kojom snimaju tzv. real doku-e tipa Familie im Kurzschluss). Pod d, Kevina bi nafilali svim mogućim tabletama protiv hiperaktivnosti. Pod e, lopovi bi dobili pravo na odštetu zbog nanosenja težih tjelesnih ozljeda. Pod f, opcionalno, moguće je i da bi Kevin ostao siroče u slučaju da roditelji lete s pilotima Germanwingsa. Pod g, moguće je da bi uz žive roditelje morao u udomiteljsku obitelj ako roditelji lete s Lufthsansom ili putuju s Deutschhe Bahnom, što znači da će doći doma tri godine nakon sto Kevin postane punoljetan 06.12.2011 O zakonu održanja mase jedem usranu salatu za gablec, koda sam faking kokoš. svaki dan sve što moram obavit po gradu obavim pješke i napravim 40 km tjedno garant. petkom plivam 1500 m. prsno. seksam najmanje dvaput tjedno. ne pijem pivo. i tako nekoliko tjedana. i još sam uvijek malo debelo govno. k tome nadrkano. jel to zato jer sam u euforiji zdravog života prestala pušit, ili se moram pomiriti sa tim da ću od sad, pa nadalje i u buduće biti debela, pa šta god radila? grr! I love you and you love me And that's the way it's got to be I loved you from the start 'Cause Christmas ain't the time for breaking each other's heart The Ramones : Marry X-mas |
- 21:22 - Komentari (28) - Isprintaj - #
utorak, 05.12.2017.
Vremeplov Vol.2
|
Jutros su na radiju govorili o tome da li je moguće preživjeti Božić bez smartphone-a. Mnogi naime cijelo vrijeme moraju blejati u tu napravu, kako ne bi slučajno propustili novi status osoba koje ne poznaju. I zato su im tradicionalni praznici kad se okuplja obitelj ravni mučenju. Zamisli ti to, ručati sa tamo nekim roditeljima, babom ili djedom i ne moći škicnuti što baš sada radi Ella Dvornik ili Bruno Šimleša. Jeben ti groznu sudbinu! U današnje vrijeme to ide toliko daleko da je prva rečenica koji gosti izgovore nakon Bok! ili Dobar dan! ili Sretan rodjendan! ili Sretan Božić! : Koja ti je šifra za WiFi? Oni koji dolaze nešto češće pitati će : Jel još imaš istu šifru? A oni najudomaćeniji : Jebate, jak ti je signal, lovi se već na parkiralištu! Ali to su moderna vremena. Ovisnici o internetu kao gosti danas su još najmanji problem. Nekada si kao domaćica morala paziti ako je netko možda alergičan na ribu ili orahe. Danas ako pozoveš deset ljudi velika je vjerojatnost da će: - jedan biti vegetarijanac - drugi biti vegan - treći se hrani samo po LCHF metodi - četvrti jede samo raw food - peti ima intoleranciju prema glutenu - šesti ne podnosi laktozu - sedmi izbjegava sve vrste konzervansa - osmi je na dijeti po krvnim grupama - deveti je na dijeti suncem a - deseti pije samo vodu kad je pun mjesec. Pa ti toj ekipi složi jelovnik. Ja već dugo kažem neka jedu govna. Zapravo, odustala sam od pripremanja hrane danima i sada kad se samoprozvani nutricionisti pojave uvalim im u ruke jelovnike obližnjeg restorana koji raznosi hranu po narudžbi, pa bitešen beštelen zi. Još lijepo uz svako jelo piše ima li umjetnih boja, konzervansa, svih mogućih i nemogućih E-ja, prostih radikala, koja mu je krvna grupa, ima li kikirikija u tragovima ili na lopate, kolika mu je PH vrijednost. I svi sretni i zadovoljni. Nego, znate li tko je najjednostavniji mogući gost? Tko je najmanje zahtjevan? ? Nitko vam ne pada na pamet? Odgovor je: . . . . . (skrolanje da se pojača napetost) . . . . . (čuju se udarci gonga) . . . . . učitelj yoge, jer za ručak i večeru jede ommmmmmmlet! Toliko iz sadašnjosti, vraćamo se u prošlost, na današnji dan.... 05.12.2013 O borbi protiv raka nekim roza pizdarijama Popeli su mi se na vrh qrca s reklamom za akciju nekakvog debila u roza baletnoj suknjici koji za Telekom pleše boreći se tako protiv raka dojke. Mislim, halo, jesam li ja retardirana ako ne razumijem humanitarnost takve akcije? Šta se time postize? Da žene umjesto od raka umru od smijeha gledajući ga? Da umjesto od raka umru od srca kad im Telekom pošalje račun? wtf? 05.12.2012 O oksimoronstvu mirnih prosvjeda Meni je najmoronskija od oksimoronskih složenica ona "mirni prosvjed". Koji kurčev mirni prosvjed? To je ono kad se ženi nešto ne svidja, ali neće reć, nego se duri, čekajuci da on skonta da ona sa njim ne razgovara, pa da se onda pita zbog čega. A njega boli kuki, aman taman super da je konačno zamučala. 05.12.2011 Čita moja draga podla sestra maloj Crvenkapicu. Ono, bakica, šuma, bolest, košarica...A mala : Zašto Crvenkapica ide u šumu, pa nek bakica ide doktorici, kad je bolesna!? Pa sad nek netko kaze da geni nisu jebena stvar. Zlato tetino. Toliko za večeras. A sad čizmice na prozorčiće pa na spavanje. |
- 23:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.12.2017.
Vremeplov Vol. 1
|
Fora mi je fejzbukovo "na današnji dan". Zanimljivo je vidjeti što si radila, o čemu razmišljala i sa kime se sprdala prije tri ili četiri godine. A i dobro dodje u ovako jednu lijenu večer kada nisi ispekla pitu ni božićne kolačiće ni Janka ni Patka da ne ljutiš blogere. I sad gnjiliš na kauču, kopipejstaš statuse, pa nek se ljudi vesele. 3, 2, 1, krenimo sa kontemplacijama. 4. prosinca 2014 O predstojećim praznicima... Svi koje smo zvali da dodju za Božić/Novu godinu/Tri faking kralja na ručak/večeru/puni pansion/godišnji su otkazali ili se nisu ni javili ili su spriječeni zbog zdravlja ili rade zube u domov'ni ili pak moraju raditi preko praznika ili putuju doma u Ameriku ili jednostavno seru kvake. Jedino je svekrva postojana ko 3 wetter taft :) P.S. Ostaje mi napiti se Palinke s Madjarom* i slušati priče o njegovom najljepšem malom selu na granici sa Slovačkom :P *susjed O neisplativosti civilne hrabrosti Neki dan je jedna mlada cura nastradala jer je išla braniti druge dvije. I onda su danima po medijima svi gnojili o "civilnoj hrabrosti" i klanjali se žrtvi (kojoj su btw i sve organe isštrancirali i drugima transplantirali kad ih ona više ne treba, jelda?). Danas život, osim njenog, ide dalje, roditelje će koji put kat zatreba gledateljima koja suza u očima pred praznike pozvati u poneki talk show u kojem će pokazati par njezinih slika dok je bila mala, sve će popratiti neka baladica tipa kendlindvind i plačni glas voditelja. Publika u studiju ispratiti će pljeskom roditelje i braću u backstage. Pasti će još pokoja suza. Onda će pustiti par reklama za uloške za inkontinenciju, gljivice na nožnim prstima i kremu protiv suhoće vagine te nagradnu igru za tv gledatelje još uvijek suznih očiju. I onda će u studio upasti Kim Kardashian sa svojom guzicom ili triput propali Modern talking s novom obradom hita braderluiluiluifuifuifui. I jel se isplati biti civilno kuražan i dva metra pod zemljom? Pa i ne baš. Ili? O nekim novim filmovima Davno sam gledala Mačku na vrućem limenom krovu a večeras gledam mačka na vrućem limenom tosteru.  4.prosinca 2013 O božićnom duhu... Ovdje počela bozićna histerija. Te kurčevo kuhano vino, te pijani Rudolf sa svojim glupim nosom, te salon namještaja šalje glazbenu čestitku, te se svi ustrčali kupovat neke poklone. Gledam ih neki dan na televiziji. Navalili ko muhe na govna. Koda se dijeli zabadava. Onda ih pitaju : sjećate li se što ste lani kome poklonili za Božić? Nitko se ne može sjetit. Pa ih pitaju : sjećate li se što ste lani dobili za Božić? Opet se nitko ne može sjetit. E pa, jebem ti ja takve poklone i one koji ih primaju, skupa sa cijelim bozićnim duhom i onim crno-bijelim filmom sa Džejms Stjuartom u kojemu andjel dobije krila. O vječnom mozganju preopterećenog uma Da se može, prva bih dala da mi presade neki jednostavniji mozak, a ne ovaj sjebani koji radi i kad spava i vidi uvijek 5 koraka unaprijed. Pa se onda zamara time što će biti ako bude. U kurac više. Ovo će sranje jedan dan samo eksplodirati. O Kerumu, Željki Markić, referendumu i Pahuljicama Hameda Bangoure** Nismo vam bili dobri ja i Seka, Ka Hektor sa' će da vas jebe Željka. Dok vam ga Želje na suho tura, Pahulje klikom skuplja Bangoura. (Nepoznati komentator Željko K. u očekivanju lanjskog snijega) **šta svi skupa rade u ovoj pjesmi i zašto su se tu našli ne sjećam se više :)))) O najboljim prijateljima Već sam se u mislima oprostila od svojih najboljih prijatelja, uvjerena da ih nikad više neću sresti. A bili su uz mene u najgorim noćima mog života, kad bez njih ne bih ni oka sklopila. Upravo sam ih pronašla na dnu ladice i sad sam sretnija od Pahuljice broj 69***. Da ih predstavim : moji najdrazi, najomiljeniji, najpouzdaniji...čepovi za uši.  ***gledaj pod nepoznati komentar Ž.K. |
- 20:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.12.2017.
Ručak u pet
|
Nedjelja nam obično započne doručkom oko podneva. A to onda podrazumijeva ručak oko pet. Što pak znači da domaćica može otplivati svojih 1500 metara dok druge domaćice baš spremaju ručak. Pri dolasku na bazem prvo provjerim da li je slobodan ormarić broj 114. To mi je tako neka Monkovska fora.  Druga bitna stvar su oćala i čepovi za uši. Ništa nisam zaboravila, idemo dalje.  Još malo o Monku... Nija sad da ću raditi krugove po hodniku jer "moj" ormarić nije slobodan. Stvar je više praktične nego opsesivno-kompulzivnr prirode, ormarići u tom redu najbliži su izlazu, što je praktično na povratku.  Nijemci bi već odavno izumrli kao narod da nema pravila. I pravila. I pravila. Da ih nema oni bi ih izmislili. Reda mora biti.  Na bazenu u ovo vrijeme nema skoro pa nikoga. Definitivno nema domaćica. I to je jedno od pravila, onih nepisanih. U jedan sat je ručak u svakoj normalnoj kući. Do šest se jedu kolači i pije kava, iza toga slastičarne i cafe-i ne rade (provjerila više puta, iza šest nedjeljom kombinaciju kava+kolač može se dobiti isključivo u Mc Donaldsu). Ne moram vam uopće naglašavati kako bih umrla od prilagodjavanja da se trudim integrirati na taj način. Neka njih na ručku. Bazen je moj.  Ako ste se pitali gdje je pak nestala ona gadna mala koja izlazi iz bunara u The Ringu, sad vidite da se mota nedjeljom po švapskim bazenima.  A to uopće ne čudi, tko bi normalan bio u bunaru u spavaćici po ovom vremenu?!  Eventualno neke perverznjakuše koje ne slušaju savjete dalmnatinskih blogera i Kerumove Seke o neizlaženjuniz kuće kad pada to bijelo govno.  I ne samo da pada, nego kako izgleda ne misli ni stati.  Još malo divnoće zimske bajke na putu doma,  gdje pred vratima čeka vino koje nam je za 1.Advent ostavila susjeda.  Zbog ravnoteže medju zvijezdama potrošene kalorije ćemo danas neutralizirati.  Nešto zdravim  a nešto malo manje zdravim jelima.  Dok se Janko, pokoj mu duši, peče sa krompirićima (deminutiv samo da naljutim čitatelje) bacamo brzi pogled van,  gdje ono bijelo sranje izgleda ne misli prestati padati i padati,  ali kad pogledamo na stol zaboli nas kuki i za to.  The boys of the NYPD choir Still singing "Galway Bay" And the bells were ringing out For Christmas day (Pogues : Fairytale of New York) |
- 18:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 02.12.2017.
Bijelo (+ Bonus track)
Kad sam se jutros probudila sve je bilo bijelo. Skoro sam umrla od tolike ljepote.  Onda sam se predomislila što se umiranja tiče i radije zapjevala jednu janezovsku...  "Bela snežinka ki pada spominja me nate in na vse te tiste dni, noči..."  Za sve koji su se već zabrinuli da su mi se pokvarile tvorničke postavke jer nisam sva svoja napomenuti ću da se ovo gore dogadjalo prije nego sam uzela Snickers. Zapravo je opet palo ono bijelo sranje pa smo malo prošetali po obližnjoj šumi.  Nakon sat i pol vremena planinarenja Snickers nije bio dovoljan i trebalo je umiriti gladne želučiće pa nije bilo druge nego uloviti se kuhače.  Nadam se samo da ovo nije neki rodjak našeg popularnog (blogo)patka ili, ne daj blože, popularni patak sam.  Našlo bi se tu nešto i za našu Čarapu.  Da ostanemo u deželovskom štimungu od jutros pobrinula se boca Refoška,  koju smo jedva uspjeli uslikati od djeteta koje se srećom ne budi više 17 puta na noć pa tako ušparamo na dadilji.  Zadnji pogled na pladanj,  te pozdravi svim novopridruženim članovima blogerske mačje udruge od male Maške (škorpija po horoskopu)  i staroga Mačka vidno razočaranog današnjim tretmanom (zaboravih spomenuti da je i on vodenjak, šejm on mi).  Završiti ćemo ovaj post u duhu sutrašnjeg prvog Adventa jednom od omiljenih božićnih. Malo ljudi je, k radi me majo, an dosti več tistih, ka slabo mi čjo. An ka nankar za božič pozabit ne znajo, če kdaj kej narobe med nami je blo. Ma sej nič ne rečem, ma sej niso krivi, človk mona ne rata, se tak že rodi. Sej niso krivi, zato če so živi, tud žval ma pravico do tega, da žvi. Vesel božič vsim, vesel božič vsim, vesel božič voščm pruo vsim. *** Jezika ne šparam, an bog mi oprosti, če komu kdaj rečem, da je to kar je. Ma resnice ne mara človk prou neč kej dosti, an je jezen, če kdo jo u fris mu pove. En lep vesel božič vsim dušam prodanim, vesel božič nunc'm brez tistih reči. An putanam, šašinam an ritim usranim, če koga sem spustu, nej se ne jezi. (Božična, Autor : Iztok Mlakar) Bonus track: Ali to nije sve, upravo sam naletila na svoj fejsbuk status od prije pet godina. Mujo u Kanadi mi nije ni do koljena. Dakle... Nisam tu ni pet dana, a vec mi je Njemacka pocela ici u kurac. Jutros napadao snijeg, vozimo se uzbrdo u moju novu pripizdinu po par stvari, kad jedan (jegermajster?) skliznuo s ceste i vec zove pomoc na mobitel. Vracamo se nazad, a na istom se mjestu dvojica naguzila jedno na drugog jer su blejali u ovog koji je skliznuo po nasipu. Zbog snijega, kao, da ne zakasnim prvi dan na posao, vratim se šogiju u stan i nesto mi cudno jer se ko picka smrzavam. Reko, jebem ti svabe, na svemu sparaju pa i na grijanju, sigurno. Kad ono, klinac, crklo nesto u kotlovnici, mojster moze doci tek morgen (jebem ti, pa nekad su oni iz gelbe seiten vec stajali pred vratima prije nego si nazvao), evo vam radijator na struju da se ne smrznete. I sad slijedi vrhunac. Odem se otusirati, ali malo morgen, i vruca voda je povezana sa tom pumpom. I tako sam ja usred njemacke, grijala vodu na sparhetu da imam cime isprati kosu. Onda jos povrh svega zove sveki i zakljuci razgovor rijecima : cudno, meni se u 20 godina to nikad u Heidelbergu nije desilo! A nije se ni meni jos od davne 2007 pred bozic, no to bijase slovenska pripizdina. Sve u svemu, taj EU je zakurac, smak svita im ne gine :P |
- 20:31 - Komentari (27) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||