Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
ponedjeljak, 04.12.2017.
Vremeplov Vol. 1
|
Fora mi je fejzbukovo "na današnji dan". Zanimljivo je vidjeti što si radila, o čemu razmišljala i sa kime se sprdala prije tri ili četiri godine. A i dobro dodje u ovako jednu lijenu večer kada nisi ispekla pitu ni božićne kolačiće ni Janka ni Patka da ne ljutiš blogere. I sad gnjiliš na kauču, kopipejstaš statuse, pa nek se ljudi vesele. 3, 2, 1, krenimo sa kontemplacijama. 4. prosinca 2014 O predstojećim praznicima... Svi koje smo zvali da dodju za Božić/Novu godinu/Tri faking kralja na ručak/večeru/puni pansion/godišnji su otkazali ili se nisu ni javili ili su spriječeni zbog zdravlja ili rade zube u domov'ni ili pak moraju raditi preko praznika ili putuju doma u Ameriku ili jednostavno seru kvake. Jedino je svekrva postojana ko 3 wetter taft :) P.S. Ostaje mi napiti se Palinke s Madjarom* i slušati priče o njegovom najljepšem malom selu na granici sa Slovačkom :P *susjed O neisplativosti civilne hrabrosti Neki dan je jedna mlada cura nastradala jer je išla braniti druge dvije. I onda su danima po medijima svi gnojili o "civilnoj hrabrosti" i klanjali se žrtvi (kojoj su btw i sve organe isštrancirali i drugima transplantirali kad ih ona više ne treba, jelda?). Danas život, osim njenog, ide dalje, roditelje će koji put kat zatreba gledateljima koja suza u očima pred praznike pozvati u poneki talk show u kojem će pokazati par njezinih slika dok je bila mala, sve će popratiti neka baladica tipa kendlindvind i plačni glas voditelja. Publika u studiju ispratiti će pljeskom roditelje i braću u backstage. Pasti će još pokoja suza. Onda će pustiti par reklama za uloške za inkontinenciju, gljivice na nožnim prstima i kremu protiv suhoće vagine te nagradnu igru za tv gledatelje još uvijek suznih očiju. I onda će u studio upasti Kim Kardashian sa svojom guzicom ili triput propali Modern talking s novom obradom hita braderluiluiluifuifuifui. I jel se isplati biti civilno kuražan i dva metra pod zemljom? Pa i ne baš. Ili? O nekim novim filmovima Davno sam gledala Mačku na vrućem limenom krovu a večeras gledam mačka na vrućem limenom tosteru.  4.prosinca 2013 O božićnom duhu... Ovdje počela bozićna histerija. Te kurčevo kuhano vino, te pijani Rudolf sa svojim glupim nosom, te salon namještaja šalje glazbenu čestitku, te se svi ustrčali kupovat neke poklone. Gledam ih neki dan na televiziji. Navalili ko muhe na govna. Koda se dijeli zabadava. Onda ih pitaju : sjećate li se što ste lani kome poklonili za Božić? Nitko se ne može sjetit. Pa ih pitaju : sjećate li se što ste lani dobili za Božić? Opet se nitko ne može sjetit. E pa, jebem ti ja takve poklone i one koji ih primaju, skupa sa cijelim bozićnim duhom i onim crno-bijelim filmom sa Džejms Stjuartom u kojemu andjel dobije krila. O vječnom mozganju preopterećenog uma Da se može, prva bih dala da mi presade neki jednostavniji mozak, a ne ovaj sjebani koji radi i kad spava i vidi uvijek 5 koraka unaprijed. Pa se onda zamara time što će biti ako bude. U kurac više. Ovo će sranje jedan dan samo eksplodirati. O Kerumu, Željki Markić, referendumu i Pahuljicama Hameda Bangoure** Nismo vam bili dobri ja i Seka, Ka Hektor sa' će da vas jebe Željka. Dok vam ga Želje na suho tura, Pahulje klikom skuplja Bangoura. (Nepoznati komentator Željko K. u očekivanju lanjskog snijega) **šta svi skupa rade u ovoj pjesmi i zašto su se tu našli ne sjećam se više :)))) O najboljim prijateljima Već sam se u mislima oprostila od svojih najboljih prijatelja, uvjerena da ih nikad više neću sresti. A bili su uz mene u najgorim noćima mog života, kad bez njih ne bih ni oka sklopila. Upravo sam ih pronašla na dnu ladice i sad sam sretnija od Pahuljice broj 69***. Da ih predstavim : moji najdrazi, najomiljeniji, najpouzdaniji...čepovi za uši.  ***gledaj pod nepoznati komentar Ž.K. |
- 20:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||