Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
nedjelja, 03.12.2017.
Ručak u pet
|
Nedjelja nam obično započne doručkom oko podneva. A to onda podrazumijeva ručak oko pet. Što pak znači da domaćica može otplivati svojih 1500 metara dok druge domaćice baš spremaju ručak. Pri dolasku na bazem prvo provjerim da li je slobodan ormarić broj 114. To mi je tako neka Monkovska fora.   Druga bitna stvar su oćala i čepovi za uši. Ništa nisam zaboravila, idemo dalje.  Još malo o Monku... Nija sad da ću raditi krugove po hodniku jer "moj" ormarić nije slobodan. Stvar je više praktične nego opsesivno-kompulzivnr prirode, ormarići u tom redu najbliži su izlazu, što je praktično na povratku.  Nijemci bi već odavno izumrli kao narod da nema pravila. I pravila. I pravila. Da ih nema oni bi ih izmislili. Reda mora biti.  Na bazenu u ovo vrijeme nema skoro pa nikoga. Definitivno nema domaćica. I to je jedno od pravila, onih nepisanih. U jedan sat je ručak u svakoj normalnoj kući. Do šest se jedu kolači i pije kava, iza toga slastičarne i cafe-i ne rade (provjerila više puta, iza šest nedjeljom kombinaciju kava+kolač može se dobiti isključivo u Mc Donaldsu). Ne moram vam uopće naglašavati kako bih umrla od prilagodjavanja da se trudim integrirati na taj način. Neka njih na ručku. Bazen je moj.  Ako ste se pitali gdje je pak nestala ona gadna mala koja izlazi iz bunara u The Ringu, sad vidite da se mota nedjeljom po švapskim bazenima.  A to uopće ne čudi, tko bi normalan bio u bunaru u spavaćici po ovom vremenu?!  Eventualno neke perverznjakuše koje ne slušaju savjete dalmnatinskih blogera i Kerumove Seke o neizlaženjuniz kuće kad pada to bijelo govno.  I ne samo da pada, nego kako izgleda ne misli ni stati.  Još malo divnoće zimske bajke na putu doma,  gdje pred vratima čeka vino koje nam je za 1.Advent ostavila susjeda.  Zbog ravnoteže medju zvijezdama potrošene kalorije ćemo danas neutralizirati.  Nešto zdravim  a nešto malo manje zdravim jelima.  Dok se Janko, pokoj mu duši, peče sa krompirićima (deminutiv samo da naljutim čitatelje) bacamo brzi pogled van,  gdje ono bijelo sranje izgleda ne misli prestati padati i padati,  ali kad pogledamo na stol zaboli nas kuki i za to.  The boys of the NYPD choir Still singing "Galway Bay" And the bells were ringing out For Christmas day (Pogues : Fairytale of New York) |
- 18:51 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||