Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
ponedjeljak, 01.01.2018.
Sarmu probala nije
|
Od samog početka nije mi bila simpatična. Nešto na njoj smetalo me bez pravog razloga. Nikad nisam ludo vjerovala u žensko-ženska prijateljstva, pomislila sam da je u tome stvar. Nisam je htjela odbaciti tek tako. Bez sudjenja. Što ako nije ona za sve kriva? Koliko sam sama propustila poraditi na našem odnosu? Da li sam se dovoljno trudila? Možda i nije toliko zla i pokvarena kako se meni čini? Gdje li sam pogriješila? Problem bi mogao biti i sasvim banalan. Što ako nam ne ide zbog neslaganja u horoskopu? Rogati znakovi znaju biti tvrdoglavi, ne ide to sa vodenjakušama. Ipak je to jarčica. Ili da rečem koza?! Moglo bi biti i da smo i ona i ja naprosto mutave. Da nismo u stanju pronaći zajednički jezik. Bolje rečeno, bilo kakav jezik na kojem bi se konačno sporazumjeli. Mučila sam se dugo u tom odnosu. Skoro godinu dana. Uvijek ponovno ispadala sam u njemu jebena stranka. Na kraju sam prestala kriviti i nju i sebe. Barem je "neslaganje karaktera" čest razlog za rastavu braka. Pustila sam da vampirica koja mi se nasisala krvi jednostavno odjebe iz mog života. Ni sarmu nisam skuhala, kako ne bi na samom odlasku kurvetina došla na ideju sjesti još jednom za moj stol. I, ne daj blože, jesti iz mog tanjura. Bez riječi, mutava kakva je i onomad došla u moj život, krenula je polako prema vratima. Dok ih je otvarala s televizora se začulo "deset" koje je razdragano urlala ekipa okupljena pred Brandenburškim vratima. Bolja polovica držala je šampanjac u rukama i u isti trenutak pljunula prema vratima. "Mrš, pička ti materina, dabogda ti qrac na glavi izrastao, idi i ne vraćaj se!", rekao je. "Nek te kara ko ti piše pjesme!" dodala sam na to ko Elvis J. Kurtović svojoj bivšoj. Točno na "nula" zatvorila je vrata i otišla tamo kamo idu izgubljene djevojke. Ali ovu ni Boris Novković ni ja nikada nećemo tražiti. P.S. Sretan Vam Novi godinić! Pusić, kisić, cmokić, objem i ommmmmmmmmm-ić! Htio bih da budem gospodin i izbjegnem reakcije bijesne ali reći ću kao pravi primitivac ko te kara nek' ti piše pjesme Znam da slušaš moje nove ploče sa njima se branim od samoće i ubacim nešto da strecne ko te kara nek' ti piše pjesme (Elvis J. Kurtović : Ko te kara nek ti piše pjesme) |
- 09:27 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||