Preminuo pisac, pjesnik, veliki bećar Milan Maćešić

U srijedu, 30.05.2018. je preminuo pjesnik, pisac, veliki bećar Milan Maćešić.

Bio je ljudina, pošten, hrabar, beskompromisan, bez dlake na jeziku.

Imao sam čast čitati njegov autobiografski nedovršeni roman i pisati mu recenziju za natječaj za stipendiju, a koji je komisija ministarstva kulture, dakako, odbila.
Ako su ga uopće čitali, ljudi u komisiji možda bijahu osupnuti, "iznenađeni i uvređeni" izravnošću, provokativnošću, nesputanošću njegova pisma.

13.02.2018. MIlan Maćešić je na svom fejsbuk-profilu objavio sljedeću objavu :

" Prije više od godinu dana poslao sam rukopise na ogled i eventualno objavljivanje: Fraktura, Profil, VBZ i Hena-com...do dana današnjeg niodkoga ni be...Ovim putem jebem im svima odreda sve po spisku! Amen! "


Bio sam s njim u kontaktu i znam koliko su ga mučili bahatost i bezobrazluk tih izdavača.
I pitam se, sad kad je umro, osjećaju li ljudi iz ovih izdavačkih kuća bar malo grizodušja, jer se nisu udostojili niti mu se zahvaliti na povjerenju što se upravo njima obraća sa svojim rukopisom, niti mu bar potvrditi da su njegov rukopis primili.

R.I.P. Milane.

NOVO: Franjo Nagulov "Obnovljivi izvor energije" (DHK, Zagreb, 2018.)

Franjo Nagulov
"Obnovljivi izvor energije"
pjesme u prozi
Izdavač : Društvo hrvatskih književnika
Urednik: Antun Pavešković
Opseg: 91 str.
Uvez: Meki
Format: 11,5x18 cm
Cijena: 80,00 kn

Riječ izdavača

Objavljena je nova knjiga pjesama u prozi u Maloj knjižnici; "Obnovljivi izvor energije". Nagulovljev autorski rad, pjesnički ponajviše, do sada je recepcijski iznimno prepoznat s naglaskom na rukopise antologijske snage kao što je, primjerice, višestruko nagrađivana zbirka pjesama Tanja. O pjesništvu Franje Nagulova iznimno su afirmativno pisali istaknuti reprezentanti književne kritike te znanosti o književnosti poput Zvonimira Mrkonjića, Krešimira Bagića, Gorana Rema, Sanje Jukić, Branka Maleša i drugih. Upravo dano saznanje otvara prostor potrebi za institucionalnom podrškom daljnjem Nagulovljevu stvaralaštvu osobito važnom u kontekstu takozvanoga slavonskoga pisma koje posljednjih godina okuplja niz značajnih glasova suvremene pjesničke proizvodnje. Ono što je osobito bitnim za istaknuti jest kako ova knjiga predstavlja značajan tematsko-idejni, kao i sadržajno-semantički te napose stilski odmak u odnosu na autorova ranija ukoričenja, pri čemu je svjedočiti razvidnom kvalitativnom progresu danoga pisma, a što je neosporno vrijednim i verificirati. Tu je zasebnim naglasiti „kompjutoriziranu“ čistoću, rukopisnu discipliniranost razvidno konceptualnoga predznaka posebno prepoznatljivu pri pokušajima ispisivanja suvremenih pjesničkih proza kakve se danas, na žalost, ne čitaju uz dostatnu spremnost. Naglasiti je napose knjige koja literarno eksplicitno ukazuje na tragičnu demografsku situaciju istoka zemlje. Tako je dani tekst čitati i kao svojevrsni visokoestetski osjetljivi apel, a što nije potpunom pribranošću razmatrati sa zagrebačke distance. Autor je, naime, zaposlenikom osnovne škole u selu pokraj Vinkovaca čiji se broj stanovnika unatrag desetak godina praktički prepolovio te na tragu svakodnevnih iskustava odlazaka nudi iznimno nihilističku sliku skore slavonsko-baranjsko-srijemske budućnosti. Tim se "Obnovljivi izvor energije" iščitava i šire – sociološki, psihološki, dijelom i filozofski, što ukazuje na kompleksnost djela upitne prepoznatljivosti u okvirima komercijalnih medijskih iskustava.

NOVO: Drago Hedl - "Vrijeme seksa u doba nevinosti" (Naklada Ljevak, 2018.)

DRAGO HEDL
"Vrijeme seksa u doba nevinosti"
roman
Nakladnik: Naklada Ljevak
05/2018.
256 str., tvrdi uvez
Cijena: 129.00 kn

Riječ izdavača

Može li se ljubavni roman pisati kao krimić? Kao uzbudljiva igra detekcije s onim žanrovskim "whodunit" pitanjem? Itekako može, sudeći po alatima kojima se poslužio Drago Hedl u gradnji romana "Vrijeme seksa u doba nevinosti". Govorimo li filmskom terminologijom (a nova je Hedlova ispovjedna proza idealan predložak za filmski ili televizijski medij), "Vrijeme seksa..." uspješan je sequel njegova prvog romana "Donjodravska obala". Hedl je izbjegao zamke notornih nastavaka, onih što nastaju mehaničkim producentskim hirovima, a ne iz stvarne autorske potrebe.


Lynchovski divlje u srcu, a opet vođen hašekovskom melankolijom smijeha, autor s lakoćom jaše na oštrici male povijesti – od adolescentskih prvih erotskih okusa kraja šezdesetih 20. stoljeća do gorkastog okusa rezignacije novog milenija. Lutalaštvo od Amerike do bivše Jugoslavije i današnje Europe nenametljivo je ispisano kao potraga za idealima slobode i sna o svijetu porušenih zidova. Ta se utopija sjajno zrcali u krilima Hedlove istrage. Istrage do posljednjeg otkucaja ljubavi.
Davor Špišić


Nezahvalno je pisati tekst za ovitak romana koji u svakoj rečenici ima toliko života i intimnosti. Ne možete mu ništa dati, samo oduzeti. Zato ću na ovo malo prostora pokušati navesti o čemu je sve ovaj iskreni, topli, životni i dirljivi roman: o svijesti kako našom sudbinom većinom upravlja viša sila, a ono što kontroliramo sami, uvijek nekako upropastimo; o vječnom pogledu unatrag i potrazi za krivim skretanjima; o našoj dirljivoj vjeri kako do samoga kraja život tek treba započeti; o banalnim pogreškama i ponekad prevelikom egu koji mogu uzrokovati velike boli i promijeniti živote. O Osijeku, New Yorku i Pragu, o tome kako su ljudi svuda isti, ljudi koji žele biti voljeni, o seksu koji se zaboravi čim se dogodi i onome koji se pamti do kraja života zato što se nikada i nije dogodio. O kratkom sjaju nevinosti i ljepoti iskustva jer samo ono može ispisati ovakve stranice.
Ivana Bodrožić

Drago Hedl rođen je u Osijeku 1950. godine. "Vrijeme seksa u doba nevinosti" njegov je četvrti roman. Objavio je "Donjodravsku obalu" (2013.), "Izbornu šutnju" (2014.) i "Ispovjednu tajnu" (2015.). Za "Donjodravsku obalu" dobio je nagradu Kočićevo pero (2014.), a Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku otkupilo je autorska prava za dramatizaciju tog romana i planira ga izvesti 2019. godine. Roman "Izborna šutnja" preveden je na talijanski jezik i objavljen u izdanju Marsilia (2017.), nakladničke kuće iz Venecije. Isti nakladnik priprema prijevod i drugog romana "Ispovjedna tajna", a autor upravo radi na rukopisu trećeg dijela krim-trilogije "Kijevska piletina". Producentska kuća Drugi plan iz Zagreba otkupila je autorska prava za snimanje TV serije po motivima triju spomenutih romana.

Osim književnoga rada, Hedl je dugogodišnji novinar i radio je u brojnim hrvatskim redakcijama, od Glasa Slavonije (gdje je bio glavni i odgovorni urednik) do Slobodne Dalmacije, Feral Tribunea, Novog lista i Jutarnjeg lista. Sada je kolumnist portala Telegram. Njegova publicistička knjiga "Glavaš, kronika jedne destrukcije", objavljena 2010., dobila je nagradu za najbolje publicističko djelo Jutarnjeg lista u toj godini. Također, za istraživački novinarski rad dobio je nekoliko svjetskih i domaćih nagrada, a Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo mu je Nagradu "Otokar Keršovani" za životno djelo (2015.).


Izvor: Moderna Vremena Info

22. Kvirinovi poetski susreti

Od 01.do 03.lipnja 2018.

u Sisku se po 22. put održava

književna manifestacija
KVIRINOVI POETSKI SUSRETI.

Cjelovit program potražite ovdje

Jadni mi s ovakvim HRT-om

Već se godinama pitam što HRT sprječava, osim inertnosti i ignorancije, da u dogovoru sa zagrebačkim HNK i npr. ZKM-om, snimi i prikaže u svom programu neke od njihovih novijih predstava, koje, zbog prirode teatarske umjetnosti i ograničenog broja izvedbi, nisu dostupne široj publici, osobito onoj izvan Zagreba.


Dramsko kazališno stvaralaštvo, bar po pisanju medija, čini se najsvježijim i najvitalnijim i najpotentnijim i najraznolikijim te najkvalitetnijim ogrankom hrv.umjetnosti uopće (u zadnjih par godina) i trebalo bi omogućiti da bar neke od tih predstava putem televizijskog medija budu dostupne najširoj publici.

Osim toga, kazališta se financiraju i iz državnog proračuna, dakle SREDSTVIMA SVIH GRAĐANA, a PREDSTAVE NISU DOSTUPNE SVIM GRAĐANIMA.

Kako i gdje da npr. Ličani ili Sinjani ili Pazinjani itd. pogledaju neku predstavu zagrebačkog HNK a u financiranju koje su posredno sudjelovali?

Osim toga, pitam se tko je taj pametnjaković koji je odlučio da 3.program HTV-a prestane s prenošenjem "Filozofskog teatra" iz zagrebačkog HNK (koji vodi Srećko Horvat), na kojem je jučer gostovala nobelovka Herta Mueller, a tv-prijenosa bilo nije?

I pitam se zašto taj kreten promptno nije dobio šuz u guz i zašto promptno nije bespovratno s HTV-a odletio na burzu rada?

Ali se pitam i zašto je to tzv.kulturnjačka javnost potpuno prešutjela, umjesto da su se digli na noge i usprotivili se i pokušali promijeniti tu odluku?

Čkome li tzv.kulturnjaci i tobožnji intelektualci kako bi sačuvali foteljice i sinekurice?

Jer se boje da ih zbog protesta ubuduće ne bi pozivali u emisije HTV-a?

Ili je zapravo stvar u tome da te takozvane intelektualce uopće ne zanima što ugledni gosti Filozofskog teatra govore i misle?

A kad smo već kod HTV-a, vjerojatno ste primjetili da oni masovno odlaze na ljetni godišnji odmor.

Npr. Branka Kamenski u prošlu srijedu je odjavila "Pola ure kulture" s porukom "to je bilo sve u ovoj sezoni" i s pozdravom "vidimo se najesen"!

Emisiju "Peti dan" urednica i voditeljica Gabrijela Perišić također je okončala najavom kako je sljedeća njihova emisija zadnja u ovoj sezoni.

Dakle, s krajem svibnja HRTovci već dižu sve četiri u zrak a gledateljstvu ostavljaju 4 mjeseca repriza, ali, dakako, bez smanjenja iznosa pretplate.

SRAMOTA!

Nobelovka Herta Müller gošća "Filozofskog teatra" u HNK Zagreb

PREDSTAVLJANJE knjige Snježane Banović "Službeni izlaz" (Fraktura, 2018.)

FRAKTURA

nas poziva na

predstavljanje knjige eseja, ogleda i kolumni
o kazalištu, kulturi i politici
"Službeni izlaz"
Snježane Banović.

Uz autoricu o knjizi će govoriti
Đurđa Knežević, Goran Sergej Pristaš i Seid Serdarević,
a ulomke iz knjige čitat će Anja Matković.

Snježana Banović, beskompromisna kritičarka, pedantna istraživačica arhiva i vrsna spisateljica oštra pera u Službenom izlazu s raznih strana osvjetljava sve probleme s kojima se naše kazalište, ali i umjetnost u cjelini susreću te ne ostavlja mnogo prostora za optimizam i nadu. Službeni izlaz bavi se ponajviše HNK-om od vremena Drugoga svjetskoga rata i poraća pa do današnjih dana, našim velikim umjetnicima i intendantima Vladimirom Habunekom, Brankom Gavellom, Marijanom Matkovićem i mnogima drugima te političarima koji kroje njihove sudbine.
Snježana Banović nikada se nije predavala općoj letargiji, bila je na pozornici do kraja pod svjetlima reflektora, govorila i pisala o onome što ne valja argumentirano, precizno i bez straha, a hoće li nastaviti, ne ovisi više samo o njoj.


Ponedjeljak, 28. svibnja 2018., 19 sati
Akademija dramske umjetnosti
Trg Republike Hrvatske 5, Zagreb

17.Festival europske kratke priče

Festival europske kratke priče (Zagreb i Rijeka, 27.5. – 1.6. 2018.)

17. izdanje Festivala europske kratke priče, književne manifestacije koja u Hrvatsku svake godine dovodi najpoznatije svjetske pisce, posvećeno je Nasljeđu, temi koja se provlači kroz sve naše potrage. Povijest i geografija, nacija i kultura, spol i rod, svjetonazor i jezik, obitelj i religija, rasa i klasa, geni… u svakome od ovih pojmova potencijalni je odgovor i moguća bojišnica, svaki od njih jest i može postati priča za sebe.

Što je ono što nasljeđujemo i jesu li neka nasljeđa važnija od drugih? Jesmo li svojim nasljeđem određeni nepovratno, bilo prihvaćajući ga ili osporavajući? Što je, na kraju, ono što želimo ostaviti za sobom? – pitanja su to koja u djelima sudionika ovogodišnjeg FEKP-a povezuju našu sadašnjost i našu budućnost, ono što živimo.

Pred publikom u Zagrebu i Rijeci tijekom Festivala europske kratke priče čitat će i razgovarati brojni domaći i strani autori, između ostalih američka autorica srpskih i slovenskih korijena Tea Obreht, čiji je prvi roman Tiger's wife osvojio uglednu Nagradu Orange i bio proglašen bestsellerom New York Timesa; dobitnik Bookerove nagrade, Britanac Ben Okri; Velška spisateljica Carys Davies, ovjenčana nagradom Frank O'Connor, najznačajnijim svjetskim priznanjem koje se dodjeljuje za knjigu pripovijedaka; Ignacio Martínez de Pisón, jedan od najznačajnijih španjolskih autora srednje generacije te Andrei Kurkov, u svijetu kao i kod nas dobro poznati ukrajinski autor, te brojni hrvastki pisci i spisateljice.

Uz čitanja i predstavljanja, razgovore i radionice, još jednom će se održati FEKP-ov natječaj za kratku priču, a tijekom festivala bit će prikazan i niz kratkih filmova koje su na temu nasljeđa, a u sklopu suradnje šest međunarodnih književnih festivala, zajednički ostvarili pjesnici i filmaši iz Velike Britanije, Kanade, Bangladeša, Južnoafričke Republike, Trinidada i Tobaga te Hrvatske.

Opširnije o festivalu ovdje

15 stranica novog "Vijenca" posvećeno Rijeci, s 2 moja teksta

Na kioscima je novi broj "Vijenca"
(samo 10 kuna),
a u njemu, između ostaloga

i DVA MOJA TEKSTA.

Uz moju kritiku
romana "Noć pribadača" Santaga Roncaglioloa

u novom "Vijencu" je

i MOJ 6 KARTICA DUG TEKST
O RIJEČKOJ KNJIŽEVNOJ SCENI I KNJIŽ.FESTIVALU "vRIsak"

Novi "Vijenac" još donosi:

- opširan, 15 stranica dug temat o Rijeci, koji uključuje intervju s Ivanom Šararom, pročelnikom za kulturu grada Rijeke, i tekstove o povijesti Rijeke i umjetničkom stvaralaštvu riječkih autora , iz pera Ivana Miškulina, Ervina Dubrovića, Nataše Šegote Lah, Nadežde Elezović, Mire Muhoberac, Igora Žica, Martine Lončar, Vjekoslave Jurdane, Josipa Bratulića, Glorie Fabijanić Jelović, Petra Miletića, Jelene Mateševac, Ane Čveljo, Denisa Leskovara

- kolumne NIves Opačić i Pavla Pavličića
- opširan razgovor sa Stipom Boticom, kroatistom i kandidatom za predsjednika Matice hrvatske
- tekst Darije Žilić o knjizi pjesama Monike Herceg " Početne koordinate"
- tekst Marije Rakić Mimice o Mediteranskom festivalu knjige
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Josipa Cvenića "Otvaranje tame"
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Nede Mirande Blažević-Kreitzman "Opseg otpora"

te još pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, glazbi, plesu, kazalištu, filmu itd.

NOVO: Boris Senker "Plutajuća glumišta" (Disput, 2018.)

Boris Senker
PLUTAJUĆA GLUMIŠTA
drame
izd. Disput
/240 str., 12,5 x 20 cm, tvrdi uvez, 2018/
Knjižarska cijena: 120,00 kn

Riječ izdavača
Knjiga dramskih tekstova "Plutajuća glumišta" sadrži četiri "kazališna scenarija" Borisa Senkera: (P)lutajuće glumište majstora Krona, Plautina, Puliks i Podvala Ludosti.
Junaci (P)lutajućega glumišta majstora Krona umjetnici su preobrazbe: dvije glumice i dva glumaca kojima ne treba mnogo – bar malo slobode. A ključeve slobode drže Gospodar i Gospodarica kazališta, nikad i ničim zadovoljan par što taj glumački kvartet nemilosrdno goni iz uloge u ulogu, iz stoljeća u stoljeće, od ovoga našeg postmodernog i post-dramskog vremena do onoga pred-dramskog...
"Smućena komedija" Plautina oslanja se na Plautove Blizance. Zaplet se, dakako, temelji na velikoj tjelesnoj sličnosti, ali i posve različitim naravima dvaju parova blizanaca. Nakon niza zabuna oko toga tko je tko, tko koga slijedi i tko pred kim bježi, sve dolazi na svoje mjesto: roditelji prepoznaju djecu, prepoznaju se braća i sestre, a prepoznaju se i srodne naravi. I ostali su, kako u komediji mora biti, na nekom dobitku.
Puliks je o tekst jednom danu u jednom gradu, kao i njegov uzor Joyceov Uliks. U njemu se pripovijeda o "veseloj apokalipsi" što je na početku XX. st. vladala Monarhijom, pak je poneki njezin val zapljusnulo i Pulu kroz 18 slika koje se jednog dana (Uskrs 1905) zbivaju na različitim mjestima u Puli (luka, amfiteatar, Forum, Giardini, bordel) i koje se međusobno razlikuju načinom izvedbe (slet, monodrama, pantomima, opera, opereta, kabaret).
U Podvali Ludosti Fritz, pokojnik osuđen je na vječni dijalog s Ludošću, besmrtnom. U taj dijalog on ulazi kao jedan od vodećih predstavnika naraštaja s kojim je svjetsku pozornicu napustilo i cijelo prošlo stoljeće. Mi smo, ni dva desetljeće nakon njegove smrti i smrti drugih njegovih manjih ili većih suvremenika, koji su nam skrojili mladost i zrelo doba, doživjeli i smrt njihovih i ostvarenje nekih drugih ideala, a neumrla je Erazmova Ludost došla na svoje.
Tekstovi su popraćeni autorovim pogovorom Književnost kao zavičaj.

Moralna panika zbog turbofolka

Moralna panika se digla oko pokretanja radio-stanice u Zagrebu koja će emitirati TURBOFOLK.

Međutim, zar nemamo već godinama tv-kanal s nacionalnom koncesijom - RTL - velik dio čijeg je programa zapravo televizijska inačica turbofolka?

Big brother, Shopping kraljica, Ljubav je na selu, Krv nije voda, Astro show itd. - ono što je TURBOFOLK u muzici, to su sve ove emisije RTL-a u televizijskom mediju.

Sve te emisije nisu ništa manje pogubne po mentalno zdravlje ljudi od turbofolk-muzike, sve te emisije igraju na niske strasti i u istoj su mjeri šund kao i turbofolk muzika. I usudio bih se pretpostaviti da ona ista publika koja sluša turbofolk redovito prati ove nabrojane emisije.

Najgori postupak bio bi zabrana.

Ja nemam ništa protiv ljudi koji gledaju te emisije i koji slušaju turbofolk. Takav njihov ukus posljedica je urušavanja vrijednosti u društvu ali i urušavanja ukupnog životnog standarda (pod čime između ostaloga mislim i na sve lošiji obrazovni sustav i loše školske programe), a za to su krive tzv. političke i društvene elite, a ti ljudi koji to slušaju i gledaju su žrtve a ne krivci, i njih ne treba osuđivati niti se smiju takvi sadržaji zabranjivati.

MOJA KRITIKA romana Bojana Marjanovića "Sutra ćemo" na portalu Lupiga.com

Na portalu Lupiga.com

objavljen je MOJ TEKST o romanu
"Sutra ćemo" Bojana Marjanovića
(izd. Književna radionica Rašić, Beograd, 2017.)

Čitajte ga ovdje https://www.lupiga.com/knjige/sutra-cemo-razgolicavanje-od-20-19-do-03-12

Predstavljanje zbirke poezije Maje Urban "Kip slobode"

FRAKTURA

nas poziva
na predstavljanje zbirke poezije

Maje Urban
"Kip slobode"

Uz autoricu o zbirci će govoriti
Darija Žilić, Delimir Rešicki i Andrija Škare.

Kip slobode je knjiga jedne od rijetkih hrvatskih autorica s doista minucioznim darom da vidi sve ono loše u vlastitoj stvarnosti i nikada i ni pod koju cijenu ne pristaje na današnja (oligarhijska) "pravila" opće društvene "igre" i "igrice", nego, posve usuprot svemu, posjeduje (još uvijek) nadu da poezija, ako već ne može ništa mijenjati, može bar gledati licem u lice svijetu koji nas je sveo na bankarsko i svakakvo drugo, dobrovoljno roblje.
No ono što posebno intrigira u Kipu slobode dekonstrukcija je svih mogućih "uloga" koje u današnjici mora s osmijehom na licu otrpjeti žena. To nikako ne znači da je Kip slobode isključivo "ženska" knjiga, koja igra na sigurno protivno bilo kojoj i bilo kakvoj nametnutoj političkoj i inoj korektnosti, poslušnosti, ali i militarizaciji ženstva, nego to da može imati upravo terapeutske i katarzične učinke na sve nas skupa – i žene i muškarce, u jednome kaotičnome svijetu i vremenu koje više ne mari ni za ostatak ostataka ljudskoga.
Delimir Rešicki


Ponedjeljak, 21. svibnja 2018., 18.30 sati
Kulturni centar Mesnička
Mesnička 12, Zagreb

4. Zagreb Book Festival

Zagreb Book Festival (ZBF) međunarodni je književni festival koji će u ponedjeljak, 21. svibnja 2018. godine po četvrti put otvoriti vrata Muzeja za umjetnost i obrt kako bi ljubiteljima knjiga tijekom sedmodnevnog trajanja festivala ponudio bogat program u sklopu kojeg će gostovati renomirana imena domaće i strane književne scene.

Opširnije o festivalu čitajte na ovome linku gdje ćete naći i poveznicu prema cjelokupnom programu festivala.

Projekt "Ilica: Q’ART": druženje i razgovor o temi "Knjižare i knjižari 80-tih, nove tendencije"

Nenad Bartolčić, urednik portala Moderna Vremena Infopoziva nas da dođemo večeras (subota) 19.05.2018. u 20 sati u Ilicu br. 87 gdje će se u okviru projekta " Ilica: Q'ART " održati druženje i čavrljanje o knjižarstvu nekad i danas, o kultnoj Znanstvenoj knjižari, o Modernim vremenima, današnjim knjižarama... pod nazivom Knjižare i knjižari 80-tih, nove tendencije

Dio programa Kvartovske knjižare odvija se pod nazivom „Vremeplov“ a obrađivat će teme iz povijesti Zagreba i zagrebačkih knjižara. Od prvih velikih nakladnika i knjižara Hartmana, Kuglija i Ćelapa koji su u drugoj polovici 19. stoljeća bili centri knjiške kulture, i koji su Zagrepčane naučili da su knjižare mjesto učenja, intelektualne dokolice i zabave, pa do Zagreba 60-tih i 80-tih godina i Znanstvene knjižare Mladost koje se sjećaju i stariji i mlađi Zagrepčani te knjižare Moderna vremena.

Krajem osamdesetih Mladost je najveće knjižarsko nakladničko poduzeće u Hrvatskoj, a Znanstvena knjižara na Cvjetnome trgu u Zagrebu jedan od punktova zagrebačkih intelektualnih krugova. Istovremeno, grupa mladih ljudi osniva malu knjižaru Moderna vremena koja donosi nove tendencije u knjižarstvo i prezentaciju knjige i uskoro postaje kultna knjižara i mjesto susreta.

Sudjeluju: Nives Tomašević, Nenad Bartolčić, Saša Drach i Ivica Buljan.


Događanje pod nazivom Knjižare i knjižari 80-tih, nove tendencije održat će se se u povodu skore 30-godišnjice Modernih vremena.

Više o projektu Ilica: Q'ART u sklopu kojeg se od 18. do 25. svibnja održava mnoštvo glazbenih, književnih, plesnih, filmskih, umjetničkih i ostalih programa, saznajte na http://projektilica.com/.

Izašla je MOJA ŠESTA KNJIGA !!!

Iz tiska je izašla MOJA ŠESTA KNJIGA, " LIBrIDO " !!!


Izdavač : Litteris, Zagreb
Urednik : Dražen Katunarić
tvrdi uvez, 367 str.

Knjiga sadrži :

MOJIH 48 KRITIKA proznih knjiga hrvatskih spisateljica i pisaca objavljenih u zadnje četiri godine +
+ 15 MOJIH RECENZIJA knjiga hrvatskih autorica i autora koje su izašle u okviru edicije koju sam uređivao za Hena com od veljače 2014. do srpnja 2016. +
+ 7 MOJIH ESEJA u kojima se bavim temama poput npr. pogubnosti nečitanja, novinarskog ponižavanja čitateljstva, incestuoznosti hrvatske književne scene na primjeru književnih nagrada, tretmana književnosti na Internetu, loše osmišljenih projekata Ministarstva kulture RH itd.

Sredstva za izdavanje knjige izdavaču Litterisu je odobrilo Ministarstvo znanosti , a ja sam u 2014. "konzumirao" tromjesečnu stipendiju Ministarstva kulture za pisanje te knjige.

Tekst sa stražnje korice knjige :

U svojoj novoj knjizi književnokritičkih osvrta i prikaza, Božidar Alajbegović iščitao je većinu domaće književne produkcije od 2012. do 2015. godine, pa tako "Lib(r)ido", između ostalih, obuhvaća četrdesetak kritika djela Slavenke Drakulić, Ludwiga Bauera, Branislava Glumca, Ratka Cvetnića, Daše Drndić, Zorana Ferića, Ede Popovića, Miljenka Jergovića, Josipa Mlakića, Damira Karakaša, Kristiana Novaka, Ivane Sajko, Mihaele Gašpar i drugih, dakle generacijski i poetički vrlo raznolikih autora/ica.
Ono što fascinira i u ovoj knjizi autorova je predanost književnosti te užitak koji se osjeća u prenošenju vlastitih doživljaja djela čitateljima svojih tekstova, na što upućuje i naslov djela. Pritom svakom od naslova koji predstavlja Božidar Alajbegović pristupa svestrano, podjednako se zanimajući i za jezična sredstva kojima je tekst oblikovan, i za strukturu i koncepciju cjeline, društveni okvir u kojem je djelo nastalo te, dakako, za autorsku figuru koja iza teksta stoji.
I u svojoj novoj knjizi, posvećenoj suvremenoj hrvatskoj književnosti, Alajbegović pokazuje da dobra kritika nikad nije isključiva, jer se neće libiti ni odličnome romanu nešto prigovoriti, kao što će i kod loše ili samo solidne knjige uočiti neke vrline te na njih upozoriti.
Osim kritika, knjiga sadržava i eseje u kojima, također na svoj pitak i jasan način, Božidar Alajbegović problematizira cijeli niz tema vezanih uz hrvatsku književnost i izdavaštvo, poput književnih nagrada, pogubnosti nečitanja, odnosa medija prema književnosti i sl.
U "Lib(r)idu" smo ponovno dobili vrlo zanimljivo i poticajno štivo koje, poput ostalih autorovih djela, kao da poručuje da čitanje treba postati potreba i strast.

Božidar Alajbegović neumoran je hrvatski književni kritičar koji je u proteklih petnaestak godina objavio više od petsto tekstova. Iz knjige u knjigu emanira golemu energiju čitanja, ljubavi i entuzijazma prema književnosti.
"Lib(r)ido" je šesta knjiga njegovih književnih kritika kojoj su prethodile sljedeće: Utočište od riječi (2007.), Nešto kao fleš (2009.), Pedeset kritika (2011.), Post scriptum (2013.) te Paralelni svjetovi (2017.)

O INCESTUOZNOSTI U HRVATSKOJ KULTURI

Ljudi iz portala Arteist su prije nekoliko dana na svom fejsbuk profilu ponovno objavili tekst Maje Hrgović iz 2014. o INCESTUOZNOSTI U HRVATSKOH KULTURI (taj tekst je dostupan OVDJE), i postavili su pitanje "JE LI SE OTAD NEŠTO PROMIJENILO?".

Evo što sam im ja odgovorio :


Nije se ništa promijenilo od 2014.kad je ovaj tekst napisan i objavljen.

Ufff, tješka grješka, mea culpa, promijenilo se! Ali nagore!

Npr.kulturne rubrike većine dnevnih novina pretvorile su se u reklamne biltene pojedinih izdavačkih kuća, s panegircima knjigama minorne kvalitete, jer su autori i izdavači interesno povezani s ljudima iz tih redakcija. . Preciznije, urednici kulturnih rubrika novina (npr. D.M. u "N.L.") i novinari ujedno su i pisci pa kulturnu rubriku novina u kojoj su zaposleni zatrpavaju tekstovima o knjigama koje objavljuje izdavač kod kojeg i oni sami izdaju svoje knjige.

Umreženost medija i izdavačkih kuća i njihovih autora onemogućila je postojanje realne slike o hrv.književnosti jer se zbog te umreženosti djela minorne kvalitete dižu u nebesa, pa ne ostaje prostora za tekstove o djelima koja su stvarno kvalitetna. I tako se stvara lažna slika o nekim autoricama i autorima, hvali ih se do degutantnosti iako to ne zaslužuju dok stvarna kvaliteta ostaje prešućena.

Naprimjer :

1. Novinari (npr. I.I. koji piše u "S.D. ") koji u medijima pišu o knjigama a koji inače pišu i objavljuju prozu, bez ikakve zadrške i bez suzdržavanja pišu jako često i uvijek jako pohvalno o knjigama izdavača kod kojeg objavljuju i svoje knjige ;

2. na portalu "N.K." koji vodi osoba (T.T.) koja je ujedno i suradnica u uredništvu jedne izdavačke kuće rubrika recenzija prepuna je pohvalnih tekstova o knjigama upravo te izd.kuće s kojom vlasnica tog portala surađuje i jako često upravo ona i piše o tim knjigama izd.kuće s kojom surađuje;

3. u jednu od rijetkih uopće postojećih teve emisija iz kulture ("P.u.k.")s novinarom (D.I.) koji vodi intervjue, kad je tema književnost jako često kao jedna od sugovornica razgovara vlasnica izdavačke kuće u kojoj i on sam objavljuje svoje knjige

Itd.

Mediji koji se manje prate i koje prati samo usko specijalizirana publika pokušavaju korigirati tu štetu koju slici o hrvatskoj književnosti nanose mainstream mediji svojim nezasluženim hvaljenjem autorica i autora s kojima su interesno povezani a čija djela kvalitetom često ne ne zaslužuju ni biti spomenuta a kamoli u toliko mjeri hvaljena .

No trud im je uzaludan jer široka publika uglavnom prati samo te mainstream medije koji donose lažnu sliku.
Široka publika mainstream medija to ne zna, široka publika mainstream medija nije svjesna da je ti mediji lažu, jer su ti mediji jedini mediji koje ta publika prati, ta publika nije svjesna da je prava istina da je roman XY autorica/ice YX zapravo bezvezarija, jer tu publiku mainstream mediji lažu da je taj roman odličan i podebljavaju još tu laž intervjuima s tim autorom/icom na 2 stranice, jer su s tim autorom/autoricom ili njenom izd.kućom interesno povezani, u tome je problem.

I to je zarvoren krug.

Jedino što preostaje u borbi protiv incestuoznosti u hrvatskoj kulturi jest upornost u otvorenom govorenju i pisanju o tome u onim rijetkim medijima koji su neovisni i koji kritički govor još podržavaju.

Tri predstavljanja Frakturinih novih naslova : Sven Popović + Maja Urban + Ivana Peruško Vindakijević

Predstavljanje knjige

Svena Popovića
"Uvjerljivo drugi"

Četvrtak, 17. 5., 20 sati
Klub Močvara
Trnjanski nasip bb, Zagreb

Sudjeluju: Sven Popović,
Darko Šeparović, i Roman Simić


Ako i nije generacijski, Uvjerljivo drugi roman je koji od prvog do zadnjeg retka govori o sada, tjerajući nas da se zamislimo nad onim što će nas, i naše klince, u zemlji u kojoj živimo dočekati sutra. Poetična i duhovita, brza i samoironična, Uvjerljivo drugi uvjerljiva je (i) druga knjiga jednoga od najzanimljivijih glasova nove hrvatske književnosti.

***


Predstavljanje zbirke poezije

Maje Urban
"Kip slobode"

Četvrtak, 17. 5., 20 sati
Knjižara Nova
Trg Ante Starčevića 4, Osijek

Sudjeluju: Maja Urban, Ivana Buljubašić, Ivana Đerđ-Dunđerović i Delimir Rešicki


Kip slobode je knjiga jedne od rijetkih hrvatskih autorica s doista minucioznim darom da vidi sve ono loše u vlastitoj stvarnosti i nikada i ni pod koju cijenu ne pristaje na današnja (oligarhijska) "pravila" opće društvene "igre" i "igrice", nego, posve usuprot svemu, posjeduje (još uvijek) nadu da poezija, ako već ne može ništa mijenjati, može bar gledati licem u lice svijetu koji nas je sveo na bankarsko i svakakvo drugo, dobrovoljno roblje.
Predstavljanje knjige

***

Predstavljanje knjige

Ivane Peruško Vindakijević
"Od Oktobra do otpora"

Subversive Festival
Petak, 18. 5., 17.30
dvorana Müller kina Europa
Varšavska 3, Zagreb

Sudjeluju: Ivana Peruško Vindakijević, Iva Karabaić, Tvrtko Jakovina
i Seid Serdarević.


Još od Krležinog "Izleta u Rusiju", relevantnog u europskim razmjerima, sve do potresnih "7000 dana u Sibiru" Karla Štajnera, Rusija je bila važna tema hrvatskih pisaca 20. stoljeća. Ruska je kultura nedvojbeno imala snažan utjecaj na našu u vremenskom rasponu od 1917. do kraja 20. stoljeća, a knjiga Od Oktobra do otpora hrvatske rusistice Ivane Peruško Vindakijević donosi novi pogled na ovaj dvojaki odnos.

Međunarodni pogranični susreti "Forum Tomizza 2018"

Međunarodni pogranični susreti "Forum Tomizza 2018" (Trst, 16. 5. - Kopar 17. 5. - Umag 18. 5.) održavaju se u znaku teme AZIL.

Sudjeluju: Milan Rakovac, Marko Kravos, Riccardo Cepach, Slobodan Šnajder, Franco Perň, Vanja Bakalović, Janja Beč Neumann, Miha Blažič N'Toko, Igor Štiks, Emir Imamović Pirke, Aljoša Pužar, Ana Sarah Lunaček Brumen, Tanja Stupar Trifunović, Marta Moretto, Marija Mitrović, Jasna Čebron, Ivan Verč, Franco Juri, Alessandro Salvi, Edelman Jurinčič, Ahmed Burić, Tibor Hrs Pandur, Sanja Roić, Lorena Monica Kmet, Slavica Marin, bend imigrantskih i talijanskih glazbenika Stregoni, etno sastav Šćike…


Više informacija i cjelovit program dostupan je https://forumtomizza.com/hr/

Moji zaključci nakon afere ministrice Dalić

Svi smo mi jako kratko na ovoj planeti.
I sve nas čeka ista sudbina, različita tek u nijansama - krepat ćemo aposlutno svi a nakon toga će nas, prije nego do kraja izgnjilimo i u prah se pretvorimo pod zemljom grickati crvići, ili ćemo kroz dimnjak krematorija odlepršati u nepovrat.

A mnogi, kako vidimo npr. i na slučaju ministrice Dalić, smisao svog kratkog prisustva na ovoj planeti vide u gomilanju što više imovine, pa čak posežu i za kriminalnim radnjama kako bi to ostvarili, i nije ih briga ako drugima naude kako bi nagomilali što više imovine.

Ja u tom gomilanju imovine ne vidim nikakav smisao.

Mislim da je smisao života u ove dvije stvari :

1. smisao života je u tome da što više uživaš u onome što voliš i što ti pruža zadovoljstvo.
Meni npr. najveće zadovoljstvo u životu pruža čitanje i pisanje o pročitanome te druženje s kćeri i suprugom. A meni se svaki dan u cijelosti (osim onih 4-5 sati provedenih spavajući) svodi upravo na te tri aktivnosti koje mi pružaju najveći užitak: na čitanje, pisanje o pročitanom i druženje s kćeri i suprugom.

2. smisao života je u tome da stvoriš nešto što će ostati nakon tvoje smrti.
A ja sam, u "ugodnoj suradnji" sa suprugom, stvorio prekrasnu i izuzetno bistru kćer, ali uz to i 5 knjiga kritika (a moja šesta knjiga kritika, da se pohvalim, izlazi upravo ovih dana).

Tako da već danas, dakle (nadam se) bar 30 godina prije nego što ću napustiti ovaj planet, mogu reći da sam svoj život ispunio upravo onim što smatram da je smisao života.

A da se vratimo još (sad, srećom, već bivšoj) ministrici Dalić i ostalima koji posežu za kriminalom kako bi gomilali imovinu :

najgore je to što je Hrvatska imala dovoljno i prirodnih i gospodarskih i industrijskih resursa i pametnih i obrazovanih ljudi da je cijelo stanovništvo moglo sasvim pristojno živjeti od svog rada, i biti zadovoljno, i imati koliko im treba za pristojan život.

A samo zbog pohlepe političke i gospodarsko-tajkunske i pravosudne i bankarske oligarhije i pridruženih im nezasitnih tzv.privatnih poduzetnika, da bi njih cca 3000 moglo sebi nagomilat love i imovine 25 puta više nego što im je dovoljno, cijela je ova prekrasna zemlja uništena i većina je stanovništva s razlogom nezadovoljno, i većina nema koliko im treba za pristojan život, i puno ih je prisiljeno iselit.

A sve to samo zbog nezasitnosti ovih par tisuća pohlepnika koji smisao života vide u gomilanju imovine.

To je najgore i to je neoprostivo, da najmanje milijun ljudi u ovoj zemlji drhti od straha kako će se sutra prehranit i odškolovat djecu jer je njih 3000 moralo sebi pribaviti višestruko više imovine nego što i oni i pet generacija njihovih potomaka ikad stignu potrošit.

NEBULOZE JUTARNJEG LISTA

NEBULOZE JUTARNJEG LISTA

Jutarnji list od subote 05.05.2018.

Tekst o slavnom turskom nogometašu koji je zbog svog političkog oporbenjaštva morao emigrirati u SAD.

Naslov: "Najbolji strijelac u povijesti Turske sada radi u pekari".

No, nažalost, gdje on zaista radi ipak ostaje nejasno, jer u tekstu stoji da radi kao konobar u slastičarnici.
Ali, ni to još nije sve - citiram : "Hajan Sukur odigrao je rekordnih 112 utakmica za tursku reprezentaciju i zabio je 51 gol, više od 2 po utakmici!" .
Eh da, novinar koji je to pisao prošao je pedesetu, davno je bio taj 2.razred osnovne kad se učilo dijeljenje i množenje.
Ili je možda baš taj tjedan imao ospice.

No prije će biti da novinaru Vladi Vurušiću činjenica da je igrač zabio 51 gol u 112 utakmica nije zvučala dovoljno impresivno, pa je odlučio začiniti, i zanemariti činjenice.

Ili nije pazio što piše, jer možda smatra svoje čitatelje budalama koji isključe mozak dok nešto čitaju pa zato smatra da nije dužan paziti što piše.

Ali zapravo i jesmo budaletine, svi mi koji kupujemo te novine, pa makar samo subotom, poput mene.

Zašto to mislim objasnit će sve ovo što slijedi :

U istom tom Jutarnjem listu od 05.05.2018. Jurica Pavičić, pišući o filmu Terryja Gilliama koji je sniman 19 godina, ističe da se "protiv filma urotilo NIZ NAJBIZARNIJIH OKOLNOSTI, od bolesti glumca do poplave".
Nažalost, nije objasnio zašto bi bolest glumca bila NAJBIZARNIJA OKOLNOST.

No, ni to još nije sve : nije jasno ni kako može biti "NIZ NAJBIZARNIJIH OKOLNOSTI" - mislim da ipak samo jedna okolnost može biti NAJBIZARNIJA, a ostale okolnosti mogu biti samo manje bizarne od te najbizarnije okolnosti.

Ako ni to nije dovoljno, ima toga još u istom tom broju Jutarnjeg lista : stanoviti Marko Biočina piše : "Vilibor Sinčić poručuje "protivnici nas se boje". Vjerojatno je u pravu. Protivnik je svako razuman, no takvi su već ionako emigrirali".

Na stranu novinarova upitna pismenost (jer piše "svako" umjesto "svatko") , ali taj novinar nije svjestan da zapravo VRIJEĐA SVOJE ČITATELJE.

Jer, ako su, kako taj novinar veli, svi razumni već emigrirali iz Hrvatske, to znači da smatra da svi mi koji njegov tekst čitamo (i platili smo na kiosku kako bismo ga čitali) nismo razumni (jer nismo emigrirali).

Ali, ni to još nije sve, nekoliko rečenica kasnije za ljude kojima je Milan Bandić u Maksimiru povodom Prvog maja dijelio grah Marko Biončina tvrdi da su neradnici.

Dakle, isti novinar u jednom svom tekstu čak dvaput vrijeđa svoje čitatelje.

A ako čak ni to nije dovoljno, ima još nebuloza u istom tom Jutarnjem listu od subote 05.05.2018.

Evo : njihova novinarka, stanovita Antonija Handabaka piše da Škoti "svake godine u prosjeku popiju 11 litara čistog alkohola, 40 posto više od PREPORUČENE DOZE".

Ne znam, meni nitko nikad nije PREPORUČIO da godišnje popijem cca 4 litre čistog alkohola, možda je to netko PREPORUČIO toj novinarki, ali ipak ne vjerujem da je istina ta glupost koju ona tvrdi, ne vjerujem da je Škotima itko ikad PREPORUČIO da godišnje popiju 4 litre čistog alkohola.

Uglavnom, ako čitatelj pažljivo čita naše dnevne novine, svakakve gluposti može uočiti.

Međutim, mislim da nema veće gluposti od pažljivog čitanja hrv.dnevnih novina.


I pitam se, da li postoje urednici u toj novini?

I ako slučajno postoje urednici u Jutarnjem listu, pitam se zašto ne rade svoj posao, tj. pitam se da li u Jutarnjem listu itko čita tekstove novinara prije nego ih pošalju u tisak?

P.S.

Inače, ovo sam nedavno objavio i na svom fejs-profilu. Nakon toga u rubrici komentara reagirala je novinarka Jutarnjeg lista Snježana Pavić sljedećim komentarom : "Mislim da je jako glupo da čitaš novine onako kako čitaš knjige. To su različiti proizvodi, rađeni na različite načine. S ovim naočalama ćeš naći dlaku u svakoj buhtli iz kvartovske pekare, i onda zdvajati zašto u njoj ne rade kuhari s mišelinovim zvjezdicama, jer njima se to avaj ne bi dogodilo."

Na to sam joj odgovorio da je takav njezin stav krajnje antiintelektualistički i zapravo sramotan za jednu novinarku. Napisao sam joj da mislim da je sramotno da jedna novinarka zahtjeva od ljudi da isključe mozak prilikom čitanja novina koje su kupili i platili i da je sramotno da očekuje da ljudi šute o uočenim glupostima u novinama koje su kupili i platili.

Književni festival "vRIsak"

Od 13.05.2018. do 21.05.2018.

u Rijeci se

u organizaciji izdavačke kuće V.B.Z.

održava

književni festival "vRIsak"

Cjelovit program dostupan je ovdje: www.vbz.hr/vrisak-2018/

Moja kritika romana "Povijest svjetlosti" Jana Nemeca u "Vijencu"

Na kioscima je novi broj "Vijenca"
a u njemu, između ostaloga,

I MOJA KRITIKA
romana "Povijest svjetlosti" Jana Nemeca

Mediteranski festival knjige 2018.

Od 09.05 do 13.05.2018.

u Splitu se održava

novo izdanje

Mediteranskog festivala knjige.

Cjelovit program dostupan je ovdje

Hoćemo li uskoro skupljati dobrotvorne priloge za pomoć bankama?

ČUDO NEVIĐENO, NEVJEROJATNO I NEOČEKIVANO, prije bih očekivao Marsovci na Markov trg da slete ili Pernar i Jandroković prvi put u životu jednu pametnu rečenicu da izgovore, nego ovo da doživim : vjerovali vi meni ili ne ali desilo se da je JEDNA BANKA U HRVATSKOJ POJEFTINILA JEDNU SVOJU USLUGU!!!

Na svom internet-bankarstvu naime jutros vidjeh : Erste banka je naknadu za vođenje računa, zamislite, SNIZILA, i to čak za nevjerojatnu cijelu jednu kunu!!!

Pa umjesto dosadašnjih 7 kuna odsad vođenje tekućeg računa naplaćuju samo 6 kuna!

Nevjerojatno!

Već unaprijed strepim i drhteći od straha se pitam :

Može li takvo drastično rezanje svojih prihoda hrvatsko bankarstvo uopće preživjeti ili nas očekuje slom bankarskog sustava, tj. raspad cjelokupne tzv. financijske industrije?

Hoćemo li uskoro svjedočiti npr. RTL-ovoj dobrotvornoj akciji telefonskog prikupljanja sredstava za pomoć osiromašenim bankama?

Inače, u istoj toj spomenutoj banci prije 5-6 godina kamate na oročenu štednju u eurima (na jedan mjesec, s automatskim produljenjem) bile su 2,00 % a danas su 0,05 % !!!

O IZRABLJIVANJU RADNIKA

O IZRABLJIVANJU RADNIKA

Riječki pisac Zoran Žmirić na svom fejs-profilu je objavio ovaj oglas (vidi sliku ispod teksta), kojim Ledo traži radnike. Njegova prvenstvena namjera bila je ukazati na ridikuloznost stavke u oglasu "rad u inspirativnom okruženju". Međutim, javili su se komentatori koji su kritizirali i ismijavali visinu plaće (prosječna plaća 4.500 kn) koju Ledo nudi.

Moj je komentar bio da bih ja bio zadovoljan s tom plaćom. Zašto?

U slučaju Leda, kao što se vidi i u oglasu, radi se o radnom mjestu na pokretnoj traci i poslu pakiranju proizvoda. Dakle, to je radno mjesto koje ne iziskuje posebnu stručnu osposobljenost niti npr. fakultetsko obrazovanje. Ja sam napisao da bih bio zadovoljan s tom plaćom jer sam na svom zadnjem radnom mjestu, kao urednik u izdavačkoj kući HENA COM, bio prijavljen na pola radnog vremena (4 sata) a radio sam dnevno puno više od ta 4 sata, i primao sam ukupnu mjesečnu plaću od 2.000 kuna neto.

Dakle, ako te poslodavac na radnom mjestu koji iziskuje visoku razinu stručnosti i to u usko specijaliziranom području poput književnosti, dakle u području u kojem taj poslodavac nema velik izbor ljudi koji bi bili sposobni to raditi, plaća samo 2.000 kuna netto, onda je logičan zaključak da si na tom radnom mjestu puno više IZRABLJEN nego na radnom mjestu gdje primaš 4.500 kuna netto, a posao ne iziskuje posebna znanja niti kvalifikacije.

Izrabljivanje je relativan pojam i uglavnom se radi o radnikovu subjektivnom dojmu, jer radnik nema uvid u prihode koje poslodavcu donosi njegov rad. Da bi se došlo do objektivnosti treba staviti u korelaciju iznos plaće koju radnik prima i iznos profita koju poslodavcu konkretan rad pojedinog radnika donese. Ako 10 radnika na tom radnom mjestu Ledu donese profit od milijun kuna a Ledo njima isplati brutto plaće za taj rad u visini od 900.000 kuna, oni se ne bi imali pravo osjećati izrabljivani. Ali ako je Ledov profit od njihovog rada milijun kuna a njihove brutto plaće 300.000 kuna, onda se imaju pravo osjećati izrabljivani. Zato Ledo tim radnicima ne omogućuje uvid u te podatke.

Ali ja sam radeći u Hena comu imao uvid u dio sredstava koja moj rad donose Hena comu, jer je te podatke objavljivalo Ministarstvo kulture (mislim na rezultate natječaja za otkup knjiga za knjižnice i natječaja za financiranje izdavaštva).

Evo konkretnih podataka : ja sam za Hena com radio dvije godine. Netto plaća mi je bila 2.000 kuna. Brutto plaća nije bila viša od 3.000 kuna (jer je kod tako niskih plaća poslodavac oslobođen nekih davanja).

Dakle, za dvije godine Hena com je na moje plaće potrošio cca 72.000 kuna.

Za te dvije godine ja sam uredio ukupno 27 knjiga. Od tih 27 knjiga njih je najmanje 20 otkupljeno za knjižnice (za iznos od cca 10.000 kuna po naslovu). Dakle, samo od tog otkupa je Hena com za knjige koje sam ja odabrao za objavljivanje i uredio uprihodio više od 200.000 kuna.
Od tih 27 knjiga koje sam odabrao za objavljivanje i uredio, njih je 10-15 dobilo sredstva na natječaju MK-a za financiranje izdavaštva (također cca 10.000 kuna po naslovu). Od toga je Hena com uprihodio još cca 100.000 do 150.000 kuna.

Dakle, ne uzimajući u obzir ni prodaju u knjižarama, ni direktnu prodaju tih knjiga knjižnicama, ni prodaju na sajmovima i promocijama, ni prodaju na webu, ali ni stedstva koja su oni primili od raznih stranih fondacija za prijevodne knjige koje sam uredio, nego uzimajući u obzir samo sredstva koja je ta izd.kuća za knjige koje sam ja uredio uprihodila na 2 natječaja Ministarstva kulture RH dolazimo do računice da je Hena com od Ministarstva kulture za knjige koje sam ja odabrao za objavljivanje i uredio uprihodila između 300.000 kuna i 350.000 kuna (a ta se cifra penje i na više od 500.000 kuna kad se uzme u obzir prodaja tih knjiga knjižnicama i drugi oblici prodaje i sredstva primljena od stranih fondacija).

Dakle, uprihodili su od mog rada najmanje 300.000 kuna (a realno bar 500.000) a na moje su plaće potrošili brutto 72.000 kuna.

Evo najdrastičnijeg dokaza tog nesrazmjera : zadnja knjiga koju sam uredio za Hena com je roman Dražena Katunarića. I to sam ja direktno doveo tog autora njima, ja sam mu saznavši da piše roman predložio suradnju i on je odmah pristao jer cijeni moj rad. . Ministarstvo je otkupilo 260 primjeraka tog romana i samo od toga Hena com je uprihodila 43.000 kuna. Na osnovu moje recenzije tog romana taj je roman prošao i na natječaju za financiranje izdavaštva na kojem su oni za njega dobili dodatnih 8.000 kuna.

Za samo jednu knjigu koju sam ja uredio oni su dobili 51.000 kuna samo od ministarstva (ti su podaci dostupni na webu Min.kulture), a za 2 godine mog rada kod njih ukupno su na moje brutto plaće oni potrošili jedva 72.000 kuna!!!

Dakle, samo za jednu knjigu koju sam za njih uredio oni su samo od Min.kulture dobili iznos koji je gotovo onoliki koliko su oni potrošili za moje ukupne plaće isplaćene mi u dvije godine!
To sasvim dovoljno govori o razmjerima izrabljivanja radnika.

Eto, zato sam napisao da bih ja bio zadovoljan s plaćom Leda od 4.500 kuna na radnom mjestu koje ne iziskuje posebnu osposobljenost niti kvalificiranost.

Zato što se bih se i s takvom, relativno niskom plaćom, osjećao puno manje izrabljivan nego što sam bio na radnom mjestu koje iziskuje puno veće kvalifikacije i stručnost a primanja su bila višestruko manja.

Mislim da najveću štetu književnoizdavačkoj struci i ljudima iz te struke rade oni koji kukavički šute o načinima na koje pojedini izdavači rade. Kad bi se svi koji su proživjeli ružna i nekorektna iskustva s pojedinim izdavačima za koje su radili usudili otvoreno progovoriti o tome, nepošteni izdavači bi morali promijeniti svoju praksu jer nitko s njima ne bi želio surađivati.
Jer nitko ne bi želio surađivati s izdavačem za kojeg npr. zna da ne plaća suradnike.
To se odnosi zapravo na sve struke, šutnja o nekorektnim postupcima omogućava da ti poslodavci i dalje nastave nekorektno raditi.


A evo još jednog primjera načina na koji radi Hena com : u impresumima nekoliko knjiga koje sam ja za njih uredio stoji pod lektor ime Boris Andrijašević.

Ali, lektor s tim imenom ne postoji!

Oni su "štedljivi" pa nisu htjeli platit stručnog lektora nego sam ja lektorirao te knjige ali su mi naložili da izmislim ime koje će napisat u impresum knjige pod "lektor" kako bi se prikazali ozbiljnim izdavačem koji angažira i plaća lektora. Ja sam uzeo pseudonim Boris Andrijašević jer su kod tog imena isti inicijali kao i kod mojeg imena.

Naravno, bio sam budala što sam na to pristao, unatoč tome što su objasnili da oni tako rade godinama i da npr. i njihova glavna urednica lektorira njihove knjige i u impresumima potpisuje to imenom izmišljene lektorice.
Kao što sam bio budala i kad sam pristao na tako nisku plaću za tako velik obim posla.
Ali tada nisam imao iskustva u tom poslu, a želio sam se okušati u poslu urednika, jer taj posao se sastoji od onoga što najviše volim u životu : ČITANJA I PISANJA. Pa sam pristajao na sve što su tražili, i na tako nisku plaću. Danas, sa stečenim iskustvom sigurno više ne bih pristao na mnogo toga.

Ali, to je lijep posao i volio bih taj posao ponovno raditi, ali sigurno ne bih pristao na ono što sam radio za njih : ne bih pristao uređivati godišnje 13-15 knjiga (i domaćih i stranih) za mjesečnu plaću od 2.000 kuna netto. (Ali, pristao bih uređivati ediciju - svejedno da li domaće ili strane proze - od npr. maksimalno 8 knjiga godišnje za mjesečnu plaću od 4.000 netto. Možda i to zvuči premalo, ali to je dvostruko manji obim posla od onog kojeg sam radio za Hena com, a plaća je dvostruko veća od one koje sam kod njih primao za dvostruko veći obim posla).

U kapitalizmu 95% radnika zaista jest izrabljivano.
Sve dok poslodavac ubire visoku dobit bez da bar dio te dobiti dijeli s radnicima, oni se imaju pravo osjećati izrabljivani. Zato je jedini pravedan oblik kapitalizma onaj u kojem bi svaki radnik imao pravo i na dio dobiti poduzeća, uz redovnu plaću, i u kojem ne bi bilo drastičnog nesrazmjera između dobiti poslodavca i primanja radnika koji tom poslodavcu svojim radom stvaraju tu dobit.

NOVO: Peter Sloterdijk "Strašna djeca novog vijeka" (Sandorf, 2018.)

PETER SLOTERDIJK
"Strašna djeca novog vijeka"
izd. Sandorf
343 str
meki uvez
190 kuna

Riječ izdavača

Prosječni duh Atene nije nikad bolje znao što čini nego u trenutku kad je na smrt osudio Sokrata, učitelja individualizirane dvojbe u prevladavajući politički etos. Istupanje pojedinca bogatog duhom iz mnoštva onih opsjednutih porijeklom je iz perspektive stare kolektivne brige za sebe sam istočni grijeh.

Usput rečeno, Michel Foucault je u svojim studijama o antičkom souci de soi promašio poantu Nietzscheova iskonskog uvida po kojoj se dobra i opća forma brige za “sebe” iskonski odnosila striktno na kolektiv, dok se izdvajanje nekog individualnog sebstva pokretalo samo secesijom – koja je značila zlo – disidentskih pojedinaca s oholim općim idejama. Gdje konvencija diktira što je dobro, a što zlo, navjestitelji postkonvencionalnih etika – koje dopuštaju početke “individualističkog” i “idealističkog” unutarnjeg upravljanja – neposredno se pojavljuju kao apostoli zla. Jedan od tih zlih bio je Sokrat, kad je od Atenjana ironično tražio definiciju dobroga i pravednoga. Ništa manje zao nije bio ni Isus kada si je dao slobodu da na šabat liječi bolesne.

Tek nakon velikog reza koji su izazvali učitelji drukčijosti može početi polarizacija etičkog polja u visokim kulturama: u skladu s pravilom da visoka kultura počiva na secesiji prema gore, vrijednosti nove umske kulture i otmjene univerzalnosti odvajaju se od skupa lokalnih običaja i navika. Konvencionalne oblike života obrazovani sada doživljavaju kao praznovjerne, zatucane i folkloristične. Mlađim se pristašama postkonvencionalnih vrijednosnih sustava čini da se oni više ne mogu ozbiljno zastupati. Poslije Izaije i Zaratustre, poslije Heraklita i Platona, poslije Bude i Mahavire se kako na Istoku tako i na Zapadu za sljedeća dva tisućljeća putovi budnih i upućenih odvajaju od putova onih zatočenih u porijeklu i omamljenih u kolektivnom životu. Ja i se više ne govore istim jezikom. Usprkos svim maštanjima o ponovnom sjedinjenju, koja od 18. stoljeća nastupaju kao prosvjetiteljstvo, zasad se ne može reći hoće li se ikada opet susresti.

Strašnoj djeci često prethode izgubljeni, ponekad perverzni roditelji. Razvoj generacije nasljednika – u smislu formalno sigurnih nosilaca utjelovljenih kulturalnih obrazaca – sve se više svodi na kompromis između genetike, pedagogije i igara na sreću. Budući da moderne generacije roditelja najčešće već ni same nemaju jasnih civilizacijskih kontura, formiranje njihova podmlatka ne može biti ništa drugo nego dvoboj bez svršetka između dviju frakcija strašnoga – zbrkanih starijih i zbrkanih mladih. Za sukobe te vrste tijekom 20. stoljeća svoje je sekundantske uloge nudila psihoanaliza, da bi se zatim nerijetko sama pokazala kao strašno treće.

Peter Sloterdijk, rođen 1947., njemački je filozof izrazito širokog raspona interesa i tema, koje su sve objedinjene živim dijalogom s duhom vremena i često polemički orijentirane na sukob s vladajućim strujama današnje misli. U tom području sjecišta povijesti ideja i aktualnog trenutka on je već tri desetljeća vjerojatno najoriginalniji i najugledniji kontinentalni mislilac. Njegova knjiga Kritika ciničnog uma bila je svjetski bestseler. Svoj život promijeniti moraš predstavlja koncentrat njegove zrele faze, karakterizirane zajedničkim nazivnikom antropotehničke kritike suvremenosti.

NOVO: Emir Imamović Pirke "Terorist" (V.B.Z., 2018.)

EMIR IMAMOVIĆ PIRKE
'Terorist'
roman
Nakladnik: V.B.Z.
04/2018.
184 str., meki uvez
Cijena: 99.00 kn

Riječ izdavača

Nakon što se pripovjedač, ogorčeni novinar u doba kada su novine i novinarstvo na izdisaju, spletom okolnosti zatekne pri izručenju nekog ISIL-ovca matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini, otkriva da se upravo iz srca terora vratio njegov poznanik iz djetinjstva Mirza Kasumović. Premda ga se sjeća tek iz onih godina u kojima su se njihovi životi odvijali jedan pored drugog, a i to jedva, zainteresira se za slučaj, jer kako je uopće moguće da netko rođen u Jugoslaviji, u doba kasnog socijalizma, završi kao islamski fundamentalist, i to nakon što je svoj put kroz balkanske ratove započeo u odori HOS-a? Što se to moralo dogoditi s njim, s društvom, je li ta transformacija uvijek moguća ili se radi o čudesnom nizu događaja koji neke ljude pretvara u statiste sa zadatkom u povijesnim trenucima?


"Terorist" iz književnosti crpi, između ostalog, snagu pripovijedanja, onako kako to Pirke već čini – precizno, duhovito, gotovo aforistično i lucidno – a dijalozima koji se čuju razvija karaktere i njihove drame. Publicistički studiozno fokusira se pak na istragu, kontekstualizira, esejizira, argumentira i citira. Je li to sve dovoljno da se dokuči Mirza Kasumović u kojem se demonsko sudara i izmjenjuje s tragičnim, koji je pritvorena otvorena prijetnja društvu, čovjeku, čitatelju i – ne, nije glup niti je bez osjećaja, to nikako.

Peti roman Emira Imamovića Pirkea "Terorist" fikcijska je publicistika nastala na zasadama novog žurnalizma, hibridni žanr koji obuhvaća više i prodire dublje, jer uzima najpogodnije od književnosti i novinarstva za rudarski posao prodiranja u svijet i svijest ISIL-ovca i ubojice. Ali ljudska psiha je žitko blato, glib u koji temelji razuma lako potonu, a i tko zna što ju je sve formiralo.

Izvor: Moderna Vremena Info

NOVO: Pero Kvesić 'Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu' (Fraktura, 2018.)

Pero Kvesić
'Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu
iz riznice otorinolaringologa Marinka Popokatepetla'
Fraktura
Broj stranica: 480
Godina izdanja: 2018.
ISBN: 978-953266936-7
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
169 kuna

Riječ izdavača

Kad se 2005. Pero Kvesić odlučio na eksperiment i svoje zapise počeo objavljivati na blogu, vjerojatno nije ni sanjao da će njegov Čovjek-vadičep i Žena-riba napraviti puni krug i svoje putovanje završiti među koricama. Duhovit, bridak, pustopašan i ironičan bez obzira na to što i o kome pisao – a on se u svojem dugogodišnjem spisateljskom i novinarskom radu uistinu okušao u raznim formama za raznovrsnu publiku – nema dvojbe da se izvrsno snašao i u tome novome mediju koji je među prvima prepoznao kao platformu budućnosti. Njegovi su zapisi sjajna kronika duha vremena, i kad piše o seksu i kad piše o politici. I premda je po ovom prvom poznatiji, njegova je bodlja u drugoj temi još oštrija. Nakon više od milijun posjetitelja i dvije tisuće postova Čovjek-vadičep i Žena-riba zaslužili su da ih se s internetskih bespuća prizemlji i ukoriči. Ovo je stoga prava literarna poslastica ne samo za njegove stare poklonike već i za one koji će zahvaljujući ovoj knjizi to postati.

Pero Kvesić (1950.) novinarstvom se počeo baviti s dvanaest godina u grupi Redakcija Andersen pri Školskom radiju. Sa sedamnaest je surađivao u Plavom vjesniku, zatim u Pop expressu te uređivao Omladinski tjednik, Studentski list i TLU. S prijateljima je pokrenuo omladinski klub Jabuka. Bio je i glavni urednik omladinskog lista Polet te časopisa Pitanja. U sedamdesetima je surađivao u Startu, a u osamdesetima je pokrenuo biblioteku i časopis Quorum. Radio je u redakciji magazina Erotika i uređivao magazin Humor erotika. Objavio je dvadesetak knjiga: Uvod u Peru K., Osveta, Kasandrine slutnje, Uspomene urednika erotskog magazina, Vrijeme rata i razonode, Pudli lete na jug, Pisac prostih priča (pripovijetke); Perorez, Slavujevac (pjesme); Što mi rade & što im radim, Rent-a-car express, Stjecaj okolnosti (romani); Dum spiro spero (zapisi). Napisao je brojna djela za djecu, osmislio animiranu seriju Mali leteći medvjedi, a u Danskoj je uvršten je u školsku lektiru. Posljednjih desetak godina objavljuje uglavnom na blogovima ("Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu" i "Bablfotograf").

Disput objavio roman Đurđice Stuhlreiter "Bapske priče"

U izdanju zagrebačkog Disputa
(urednik Josip Pandurić)
objavljen je roman Đurđice Stuhlreiter "BAPSKE PRIČE"
(256 str., 12,5 x 20 cm, tvrdi uvez, 2018, knjižarska cijena: 120,00 kn)

Riječ izdavača

Bapske priče otpočinju uvođenjem čitatelja u intimu jedne obitelji, naizgled toliko tipične da tu idiličnu sliku krasi čak i jedan pas... Stuhlreiter zatim kreće na retrospektivni put mučnog detaljiziranja o situacijama koje se nižu u intimi četiri zida... Slijedi sve fantastičnija gradacija ponižavanja i zlostavljanja, sve užasniji krugovi pakla, svaki put još stravičnija epizoda iz neprekidnog kataloga nadrealnih morbidnosti. [...]
Bogatstvo romana Đurđice Stuhlreiter je u tome što transgeneracijskim pregledom obrađuje tri aktualne problematike, također i generacijska pitanja od najstarijih do najmlađih naraštaja, na koncu i tri statusna modaliteta žene u društvu. Ljerka, priprosta blagajnica, prototip je zlostavljane žene. Nastavnica Ljubica, ispočetka imajući ambiciju karijerno projektirati i poboljšavati svoj život, prototip je žene neurotično razapete između brojnih uloga koje suvremena žena mora obnašati na obiteljskom i profesionalnom planu. Srednjoškolka Ljiljana prototip je dekadentne mladeži, ona uviđa trulež i licemjerje vrijednosnog sustava koji joj se pokušava prenijeti u nasljeđe s podrazumijevanim očekivanjem da ga slijedi i reproducira... [...]
Ovaj roman ne svodi se na puko istresanje skandaloznog sadržaja, nego je ozbiljno promišljeno djelo sofisticiranih pozadinskih strategija koje pozivaju pozornijeg čitatelja da se iz horizontalnoga kretanja tekstom uputi u dubinu, gdje je autorica smjestila utjehu svijetu kakav prikazuje.

iz pogovora Igora Gajina

NOVO: Ricardo Piglia 'Pod crnim svjetlom' (Fraktura, 2018.)

Ricardo Piglia
'Pod crnim svjetlom'
roman
Fraktura
Jezik izvornika: španjolski
Prijevod: Nikolina Židek
Broj stranica: 240
Godina izdanja: 2018.
Naslov izvornika: Blanco nocturno
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
139 kuna

Riječ izdavača

U malome mjestu usred argentinske pampe ubijen je Tony Durán. Početak je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a Durán je sve ono što je ondje teško razumjeti: elegantni Portorikanac s američkom putovnicom, mulat s manirama svjetskog čovjeka i – kao da to nije dovoljno – ljubavnik sestara Belladona.
Blizanke Sofía i Ada naime kćeri su najmoćnijeg čovjeka mjesta, a njihova braća Lucio i Luca osnivači tvornice koja je osim prototipova trkaćih automobila u uspavani provincijski gradić dovela budućnost. I snove.
U istrazi koju, svaki za sebe, provode osebujni mjesni policijski inspektor Croce i novinar iz Buenos Airesa Emilio Renzi ispreplest će se zato slojevi obiteljske i argentinske povijesti, sjedinjeni u priči o zločinu i strasti, opsesiji i vječnoj borbi novoga sa starim.

Pod crnim svjetlom nesvakidašnji je krimić koji se opire klišejima i jednostavnim rješenjima, ali i briljantno konstruirano umjetničko djelo kojim je Ricardo Piglia osvojio najznačajnije književne nagrade španjolskoga govornog područja. Nezamjenjivo argentinski i po svemu svjetski, ovaj iznimni roman potvrdio je Pigliju kao jednog od najvažnijih hispanoameričkih pisaca današnjice.

“Ricardo Piglia možda je i najbolji pisac koji se u Južnoj Americi pojavio od najboljih dana Gabriela Garcíje Márqueza.” - Kirkus Reviews

“Jedno od najlucidnijih pera današnje latinskoameričke, ne samo argentinske književne scene.” - El Cultural

“Od Borgesa je naslijedio sumnjičavu inteligenciju, njegov neutaživ i radostan poriv za istraživanjem književnosti te privlačnost koju je ovaj osjećao za tamna i duboka dna. Piglijine proze domišljate su parabole o nedavnim i sadašnjim košmarima povijesti njegove domovine.” - The Independent



Ricardo Piglia (punim imenom Ricardo Emilio Piglia Renzi) jedan je od najznačajnijih suvremenih argentinskih pisaca. Rođen 1941. u Adroguéu, nakon što je diplomirao povijest na Državnom sveučilištu u La Plati, seli se u Buenos Aires, gdje objavljuje svoje prve knjige i radi kao urednik u nakladničkim kućama. Međunarodno priznanje donosi mu roman Respiración artificial (1980.), nakon čega je napisao La ciudad ausente (1992.), Spaljeni novac (1997.), Pod crnim svjetlom (2010.) i El camino de Ida (2013.), ali i brojne druge knjige priča, eseja te 327 Cuadernos, glasovitu knjigu dnevnika koje je vodio više od pola stoljeća. Djela su mu prevedena na mnogo jezika te je dobitnik brojnih nagrada, a za roman Pod crnim svjetlom, nesvakidašnji triler u kojemu pratimo doživljaje njegova alter ega Emilija Renzija, dodijeljene su mu nagrade Crítica (2010.), Rómulo Gallegos (2011.), Međunarodna nagrada za roman Dashiell Hammett (2011.) te nagrada za prozu Casa de las Américas (2012.). Uz bogati književni opus Ricardo Piglia bio je i scenarist, bavio se književnom kritikom i predavao latinskoameričku književnost na američkim sveučilištima Harvard i Princeton. Umro je 6. siječnja 2017.

Dodjela nagrada za poeziju, prozu i kritiku "ZiN Daily"

Natalija Grgorinić, Ognjen Rađen i Ljubomir Grgorinić Rađen,
voditelji udruge ZVONA I NARI

pozivaju nas

na svečanu dodjelu ZVONA i NARI nagrada za književnost za 2018. godinu

koja će se u prostorijama njihove knjižnice u Ližnjanu održati u petak, 4. 05. 2018. s početkom u 18h.

Tom će prilikom biti dodijeljene nagrade u kategoriji poezije, proze i književne kritike za najbolje radove pristigle na natječaj njihovog međunarodnog časopisa „ZiN Daily“.

U konkurenciji od više od 300 autora koji su svoje radove slali na hrvatskom, bosanskom, srpskom i crnogorskom jeziku pobjedu su odnijeli sljedeći autori koji će se u Ližnjanu predstaviti ovaj petak:


Biljana Milovanović Živak (Požarevac, Srbija) dobitnica je nagrade „Pjesničko zvono“ za pjesmu „Moj voljeni i sitno pletivo“ - pjesmu čitajte ovdje


Ernad Osmić (Brčko, Bosna i Hercegovina) dobitnik je nagrade „Prozni nar“ za priču „Discovery“ - priču čitajte ovdje


Denis Peričić i Anita Peričić (Varaždin, Hrvatska) dobitnici su nagrade „Kritičko i“ za kritički prikaz romana Luke Bekavca „Policijski sat“ pod nazivom „Roman koji traži da ga se istraži“ - kritiku čitajte ovdje

Svi nagrađeni autori uz skulpture Pjesničkog zvona, Proznog nara i Kritičkog i te jednotjednog nagradnog boravka u književnom svratištu ZVONA i NARI, dobivaju i novčanu nagradu od 2000 kuna, kao i plaćene troškove puta.


No, to nije sve, poseban gost večeri američki je pjesnik Charles Potts koji također boravi u ližnjanskom književnom svratištu. Charles Potts predstavlja važno ime američkog pjesništva 60-ih kada je bio aktivan na sveučilištu Berkley; od tada do danas Charles je prošao zanimljiv put autora neovisne književne scene čije aktivnosti uključuju nakladništvo, ali i uzgajanje konja na ranču u Walla Walli, u državi Washington (više o njemu i njegovom radu možete doznati na stranicama ZiN Dailyja: ovdje


Pridružite se u petak u knjižnici i književnom svratištu ZVONA i NARI u 18 sati i ne propustite ovu zanimljivu međunarodnu književnu večer!


Srdačno vas pozdravljaju vaši domaćini:

Natalija Grgorinić, Ognjen Rađen i Ljubomir Grgorinić Rađen

O RODITELJSTVU

SRETAN 1.MAJ, PRAZNIK RADA!

SRETAN VAM PRAZNIK RADA!!!!!


Želim vam :

- da uspijete uopće PRONAĆI POSAO u svojoj zemlji,

- da od svog rada uspijete uopće preživjeti, u svojoj zemlji,

- da uspijete izdržati sve NEPRAVDE koje rad u sadašnjem društ.-ekon.- pol. uređenju podrazumijeva,

- da posao uspijete do penzije zadržati.