Moji zaključci nakon afere ministrice Dalić

Svi smo mi jako kratko na ovoj planeti.
I sve nas čeka ista sudbina, različita tek u nijansama - krepat ćemo aposlutno svi a nakon toga će nas, prije nego do kraja izgnjilimo i u prah se pretvorimo pod zemljom grickati crvići, ili ćemo kroz dimnjak krematorija odlepršati u nepovrat.

A mnogi, kako vidimo npr. i na slučaju ministrice Dalić, smisao svog kratkog prisustva na ovoj planeti vide u gomilanju što više imovine, pa čak posežu i za kriminalnim radnjama kako bi to ostvarili, i nije ih briga ako drugima naude kako bi nagomilali što više imovine.

Ja u tom gomilanju imovine ne vidim nikakav smisao.

Mislim da je smisao života u ove dvije stvari :

1. smisao života je u tome da što više uživaš u onome što voliš i što ti pruža zadovoljstvo.
Meni npr. najveće zadovoljstvo u životu pruža čitanje i pisanje o pročitanome te druženje s kćeri i suprugom. A meni se svaki dan u cijelosti (osim onih 4-5 sati provedenih spavajući) svodi upravo na te tri aktivnosti koje mi pružaju najveći užitak: na čitanje, pisanje o pročitanom i druženje s kćeri i suprugom.

2. smisao života je u tome da stvoriš nešto što će ostati nakon tvoje smrti.
A ja sam, u "ugodnoj suradnji" sa suprugom, stvorio prekrasnu i izuzetno bistru kćer, ali uz to i 5 knjiga kritika (a moja šesta knjiga kritika, da se pohvalim, izlazi upravo ovih dana).

Tako da već danas, dakle (nadam se) bar 30 godina prije nego što ću napustiti ovaj planet, mogu reći da sam svoj život ispunio upravo onim što smatram da je smisao života.

A da se vratimo još (sad, srećom, već bivšoj) ministrici Dalić i ostalima koji posežu za kriminalom kako bi gomilali imovinu :

najgore je to što je Hrvatska imala dovoljno i prirodnih i gospodarskih i industrijskih resursa i pametnih i obrazovanih ljudi da je cijelo stanovništvo moglo sasvim pristojno živjeti od svog rada, i biti zadovoljno, i imati koliko im treba za pristojan život.

A samo zbog pohlepe političke i gospodarsko-tajkunske i pravosudne i bankarske oligarhije i pridruženih im nezasitnih tzv.privatnih poduzetnika, da bi njih cca 3000 moglo sebi nagomilat love i imovine 25 puta više nego što im je dovoljno, cijela je ova prekrasna zemlja uništena i većina je stanovništva s razlogom nezadovoljno, i većina nema koliko im treba za pristojan život, i puno ih je prisiljeno iselit.

A sve to samo zbog nezasitnosti ovih par tisuća pohlepnika koji smisao života vide u gomilanju imovine.

To je najgore i to je neoprostivo, da najmanje milijun ljudi u ovoj zemlji drhti od straha kako će se sutra prehranit i odškolovat djecu jer je njih 3000 moralo sebi pribaviti višestruko više imovine nego što i oni i pet generacija njihovih potomaka ikad stignu potrošit.