Moji novi testovi
na portalu za kulturu
kupus.net :

- kritika :
Smrt kao nadahnuće

- blog: Projekt Poluotok

“Jutro poezije” izabralo je laureate književnih nagrada “Josip Sever” i “Ružica Orešković” u 2010. godini.

Pjesnik Franjo Nagulov dobio je nagradu “Josip Sever”, dok se za nagradu “Ružica Orešković” u 2010. izborio pjesnik Nedjeljko Kaveljević Ždero.

Opširnije ovdje

Nakon Bosne i Hercegovine (2005), Slovenije (2006), Crne Gore (2007), Bugarske (208) i Srbije (2009) ovogodišnji gosti Booksine Revije malih književnosti dolaze iz Rumunjske. Prema izboru književne kritičarke Carmen Muşat zagrebačkoj će se publici predstaviti devetero rumunjskih pisaca mlađe generacije: Matei Florian, Florin Lăzărescu, Ştefania Mihalache, Ovidiu Pop, Adrian Chivu, Ana Maria Sandu, Doina Ioanid, Cosmin Perţa i Adela Greceanu.

O autorima i programu Revije informirajte se ovdje

Nakon duuugog čekanja, i drugi je broj 'Kupusova lista' ugledao svjetlo dana. Kao top temu novi broj razotkriva skandaloznu financijsku pozadinu Jeseni u Zagrebu, megafestivalskog projekta zagrebačke kulturne uprave na čelu s Duškom Ljuštinom. U novom Kupusovu listu saznajte bez koliko se novca Mani Gotovac ne diže iz kreveta, tko u jednoj noći zaradi 631.419,34 kune i zašto se na YES.ZGB čak i cvijeće vozi taksijem.


Iz sadržaja drugog broja Kupusova lista :

- Ekskluzivno: Mani makes the world go round - o besramnoj rastrošnosti zagrebačke gradske uprave na primjeru političko-kulturnog projekta Jesen u Zagrebu
- 10 Božinih zapovijedi - o nepisanim pravilima Ministarstva kulture
- Borut Šeparović - o političkom kazalištu Montažstroja
- WHW - o lokalnoj političkoj ignoranciji uspjeha Istanbulskog bijenala
- Sonja Soldo - o Zagrebačkom utočištu za nezavisnu kulturu i mlade
- Typography hurts - o fontovima Vladimira Končara koji nastaju iz graha, čačkalica i stidnih dlaka
- Budno ili bludno djetinjstvo? - o poraznim dometima hrvatskog kazališta za djecu
- Koliko golotinje možemo podnijeti? - o izvedbenoj nagosti i društvenom zazoru
- Nordijske razglednice - o kulturopisnoj turi Sjevernom Europom
- Kupusov kup - o najgorim doprinositeljima kulturi javnog govora u 2009. godini - izvorna Feralova rubrika Greatest Shits uskrsnula u Kupusovu listu!

Za Kupusov list pišu autori poput Zvonimira Dobrovića, Yohanna Flocha, Nataše Govedić, Predraga Lucića, Mice Perić i Igora Ružića. Tekstove krase neke od nikad objavljenih fotografija najboljih hrvatskih fotoreportera, te crteži domaćih, ali i inozemnih ilustratora.

A to, dakako, nije ni približno sve! Na osamdeset bogato ilustriranih stranica čekaju vas obilate porcije kulture, servirane kao nikad dosad!

Opširnije ovdje

U srijedu, 29. rujna, u 18 sati, Hrvatsko društvo pisaca obilježit će 100. obljetnicu smrti Vladimira Vidrića u Preobraženskoj broj 6, u Zagrebu, na mjestu na kojem je stajala njegova rodna kuća.

Pjesnikova rodna kuća srušena je prošle godine, a spomen-ploča postavljena na 100. obljetnicu njegova rođenja uklonjena je.
Po svemu sudeći, bit će to posljednja prigoda da se dolično obilježi pjesnikova obljetnica, s obzirom na činjenicu da su svi vidljivi elementi pjesnikove pripadnosti ovome gradu izbrisani.

O Vladimiru Vidriću i njegovu uklanjanju iz memorije grada govorit će
Snješka Knežević, Zvonko Maković i Velimir Visković;
pjesnikove stihove čitat će Rene Medvešek.

Želite li sudjelovati u pisanju zajedničkog književnog djela koje bi, kako pokretači projekta vele, "po obliku bio najbliži formi romana, no koji bi ujedno doveo u pitanje tu istu formu, te pokušao proširiti definiciju romana, definiciju proze, definiciju fikcije, definiciju pisanja, definiciju književnosti, definiciju stvarnosti..." klikajte po ovome linku , aktivirajte svoje kreativne potencijale i uključite se u projekt.

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i moja kritika
knjige priča
Julija Cortazara
'Kraj igre'



Novi 'Vijenac još donosi:

- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Tomislava Milohnića 'Satkan od zemlje i svjetla'
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Josipa Mlakića 'Ljudi koji su sadili drveće'
- tekst Krešimira Bagića 'Od figure do kulture - 'antonomazija'
- tekst Andree Milanko o knjizi Ivane Simić Bodrožić 'Hotel Zagorje'
- tekst Davora Šalata o knjizi 'Drenovačka antologija hrvatskog pjesništva'
- tekst Vladimira Rema o stotoj obljetnici osnutka Kluba hrvatskih književnika u Osijeku
- tekst Pavla Pavličića 'Plavo i zeleno'
- tekst Gojka Borića o knjizi Nicole Ljubića 'Meeresstille (Bonaca)'
- prijevod ulomka II pjevanja iz portugalskog nacionalnog epa 'Luzitanci'
- ulomak iz romana Gorana Tribusona 'Zbirka otrova' koji izlazi iz tiska u listopadu
- tekst Damira Matanovića o knjizi Paula Gardea 'Balkanske rasprave'
- tekst Luke Kuveždića o knjizi Rolanda Barthesa 'Mitologije'
- temat o Mariji Jurić Zagorki s opširnim tekstovima Maše Kolanović i Suzane Cohe

te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

Zagrebački LITTERIS objavio je četiri nova naslova :

- knjiga eseja Dražena Katunarića Infernet i drugi tekstovi

- knjiga eseja Simone Weil Iščekivanje boga

- knjiga poezije Renea Chara Hipnosovi listići i druge pjesme

- knjiga poezije Tahira Mujičića Luna lusitana

Osim što iznosi neistinite tvrdnje (o većini časopisa koji ne isplaćuju honorare, o čemu sam već pisao ovdje) Perišićev tekst u Globusu je promašen iz više razloga. Perišić se zalaže za stvaranje državnih, (čitaj : režimskih pisaca) koji bi trebali od države dobivati mjesečnu plaću, što je ridikulozno i što nas vraća 40 godina unazad. A pisci već ionako i jesu na "državnoj sisi", sve honorare koje im (i ako im) isplate izdavači, isti dobiju od države, a država piscima unazad nekoliko godina isplaćuje i stipendije. S obzirom na kvalitetu onoga što većina njih stvori, sasvim dovoljno...
I ne znam kako on to zamišlja, kako bi se vrednovala ta plaća? Po učinku? Zar bi se uvela mjesečna kvota kartica, stihova, priča, poglavlja romana? Na lijepe oči? I po kojem bi se kriteriju birali ti pisci? Članstvo u HDZ-u bi vjerojatno bio glavni uvjet? I još važnije, tko bi ih birao? Vlado Šeksonja, Jadranka Kosor i Aralica? Pa i ove stipendije ionako dobivaju bez ikakvih kriterija, uopće nije uvjet da knjiga za pisanje koje su dobili stipendiju ikad ugleda svjetlo dana ili bude napisana, eto npr. knjiga za koju su Beck i Vidulić još prije 4-5 godina dobili stipendiju, još nije objavljena.

Pisac bi trebao biti nekakav intelektualac, neovisan o vlasti, a naši intelektualci se laktare tko će više od vlasti ušićariti i svi odreda žive od državne love.
I onda se čudimo zašto nema kritičkih glasova i zašto su intelektualci kuš i zašto šute.


Osim toga, Perišićev je tekst promašen i iz još jednog razloga : npr. kreativne radionice pisanja su se namnožile, i svaku vodi neki pisac koji je za to plaćen, a i sve su one dobrim dijelom također financirane iz državne kase, ili iz gradskih blagajni. A pisci su, ponovo iz državne kase (ili iz HRT-ove, što je također ustvari državna kasa), plaćeni i za scenaristički rad (filmovi, tv serije) ili npr. za kazališne adaptacije. Ako je djelo dobro, filmski ili tv režiser će posegnuti za njim i pisac će dodatno zaraditi, ako je djelo dobro, kazalište će posegnuti za njim i pisac će dodatno zaraditi. A što je uvjet? Uvjet je da pisac napiše dobro djelo, da kvalitetu prepozna profesionalac iz druge branše i poželi stvoriti novo (filmsko, kazališno, itd.) djelo prema tom predlošku. Ali nije lako napisati dobro djelo, puno je lakše ubirati mjesečnu plaću od države za ništa ili za bilo što.

A Perišić je fulao i iz ovog razloga: HZSU odnosno Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika u svojim redovima ima i pisce. Dakle, neka vrsta državnih pisaca već postoji, a na ovome linku možete vidjeti o kojih se 60 pisaca radi. I sad budite iskreni i recite kad ste zadnji put od većine tih pisaca nešto pročitali, a da je zaslužilo pažnju? Ili još iskrenije, priznajte da bar za njih 15 od ukupno 60 nikad niste čuli a kamoli da ste nešto njihovo čitali.

Sve u svemu, država ustvari na pisce i na književnost troši puno više, i na mnogo (prethodno nabrojenih) različitih načina, nego što većina pisaca svojim stvaralaštvom zaslužuje : u proračunu za 2009. država je samo za potpore izdavaštvu predvidjela 6 milijuna i 800 tisuća kuna, a sa stipendijama, otkupom za knjižnice, potporama za financiranje časopisa, potporama za programe knjižara, potporama za književne manifestacije itd. ta se cifra još uvelike povećava

A što od književnika za to dobijemo - desetak dobrih knjiga godišnje i hrpu bezvrijednih žvrljotina ili u najboljem slučaju, prosječnih djela kojih se nitko osim njihovih autora neće sjećati ni za 2 godine.

Da zaključimo, nama ne trebaju nikakvi državni pisci koji bi bili na državnoj plaći, nama treba promjena koncepcije financiranja književnosti i izdavaštva. Isti iznos koji se sada odvaja za izdavaštvo i financiranje književnog stvaralaštva trebalo bi preraspodijeliti na puno manji broj pisaca i na puno manji broj djela, treba uvesti kriterije kvalitete i dokinuti praksu "svakome malo, da se nikoga ne zakine".

Također, trebalo bi razmisliti o naknadnom financiranju, da izdavač ne dobije unaprijed lovu za knjigu"na neviđeno", za knjigu koja još nije objavljena nego da određena komisija pročita knjigu nakon objavljivanja i procijeni zaslužuje li ta knjiga ikakvu potporu. Na taj bi se način i izdavačka scena provjetrila, a o broju pisaca, kojih kod nas ima više od 1000 (i to samo onih registriranih u 3 društva pisaca), da i ne govorimo.

Također, izdavači bi se trebali preusmjeriti na tzv. zemlje regije, od čega bi i pisci imali koristi.

A nikakve koristi nitko ne bi imao od stvaranja tzv.državnih pisaca koji bi dobivali plaću od države.

Portal za knjigu & kulturu čitanja Moderna vremena Info, osim vlastitog profila i stranice, otvorio je još dvije nove stranice na Facebooku - «Čitam, dakle jesam» i «Pišem, dakle jesam», namijenjene svima onima koji čitanje ili pisanje (ili oboje) smatraju bitnim sastavnicama u svome životu. Stranica «Čitam, dakle jesam» namijenjena je onima kojima nije žao utrošiti vrijeme načitanje... romana, priča, poezije, popularnoznanstvene literature, filozofskih djela, publicističkih izdanja, znanstvenih knjiga i priručnika, kuharica, rječnika... Svi strastveni čitači pozvani su da međusobno razmjenjuju svoja iskustva čitanja, preporučuju vrijedne knjige, kude one koje su ih razočarale, i slično. Stranica «Pišem, dakle jesam» namijenjena je pak onima kojima je čitanje tek jedna strana medalje, jer i sami pišu (poeziju, prozne forme, esejističke, kritičke, znanstvene tekstove...) tj. povezuje ih kreativnost koja se iskazuje kroz pisanje. No, mnoge od njih vjerojatno povezuju i identični ili slični problemi, npr. kako objaviti rukopis, kako pronaći izdavača, da li se sam/a upustiti u neizvjesnu avanturu izdavanja vlastitog rukopisa, a možda ih muče i kreativni problemi, kako napredovati u pisanju, kako izbrusiti svoj talent, ukratko...kako naučiti još bolje pisati.

Pridružite se & družite se!

Linkovi: Čitam, dakle jesam : http://www.facebook.com/citamdaklejesam

Pišem, dakle jesam : http://www.facebook.com/pisemdaklejesam

Izašao je novi dvobroj časopisa 'Nova Istra' (br. 1-2/2010, izd. DHK, ogranak Pula, gl.ur. Boris Domagoj Biletić).

Novi broj između ostaloga sadrži i moje kritike romana Ivane Šojat Kuči, Josipa Novakovića i Zorana Pilića.

SADRŽAJ

U SJEĆANJE : BRANIMIR DONAT (15. IX. 1934. - 15. IV. 2010.)

SUVREMENA KNJIŽEVNOST

BISERKA TEŽAČKI KEKIĆ
STJEPAN VUKUŠIĆ
KSENIJA HERCEG RIBIĆ
FRANJO NAGULOV
MARKO PAVLOVSKI

NOVI PRIJEVODI
ARVO METS
Godovi (prev. I. Babić)

DVA TALIJANSKA GLASA :
GIUSEPPE BERTO
Usidjelica (prev. Lj. Car Matutinović)
GIORGIO CAPRONI
Dvije priče (prev. Lj. Car Matutinović)

XIV. Šoljanovi dani u Rovinju - ZVONIMIR MAJDAK

BRANIMIR BOŠNJAK
Što govori u Majdakovim pjesmama
ZDRAVKO GAVRAN
Roman „Starac“ Zvonimira Majdaka...
CVJETKO MILANJA
Antun Šoljan, ili rekonstrukcija identiteta i/ili priče
ANTUN PAVEŠKOVIĆ
Šoljanova kritička idiosinkrazija
BOŽIDAR PETRAČ
O prozama Zvonimira Majdaka

OGLEDI
IRVIN LUKEŽIĆ
Fabrijevo književno (pri)sjećanje
ŽELJKA LOVRENČIĆ
Roberto Ampuero – najčitaniji suvremeni čileanski književnik
JULIENNE EDEN BUŠIĆ
Žabe u vodi

IZ ZAVIČAJA
VANESA BEGIĆ
Stvaralački opus Stjepana Vukušića
GABRIELLA CHMET
Crveni kaputić (prev. L. Kmet)

ROCK VREMEPLOV
TANJA BAKIĆ
Zvali su se Led Zeppelin

KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI

JELENA LUŽINA
Milan Rakovac: Sinovi Istre
DARIJA ŽILIĆ
Sandra Obradović: Jastučić za igle
Davor Mandić: Mostovi
Natalija Grgorinić - Ognjen Rađen: Utjeha južnih mora

BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ
Ivana Šojat Kuči: Unterstadt
Josip Novaković: Prvi aprila
Zoran Pilić: Krimskrams

ROBERT POSAVEC
Davor Rostuhar: Džungla

U novom broju 'Globusa' Robert Perišić piše o nužnosti promjene koncepcije financiranja književnog izdavaštva i književnog stvaralaštva.

U tom tekstu Perišić iznosi jednu tvrdnju koja je, zbog svoje neistinitosti, u tekstu očito samo poradi podebljanja kritičnosti.

Robert Perišić naime tvrdi kako većina hrvatskih književnih časopisa ne isplaćuje honorare autorima.

'Književna Rijeka', 'Nova Istra', 'Riječi', 'Svjetlo', 'Tema', 'Vijenac', 'Most', 'Mogućnosti', 'Op.a' - sve su to časopisi s kojima sam surađivao ili još uvijek surađujem i samo mi dio honorara za tekstove objavljene u časopisu Op.a nije isplaćen, dok svi ostali uredno plaćaju (istina, 'Tema' je platila s određenim zakašnjenjenjem, ali su mi ipak bili plaćeni i svi tekstovi koje sam u tom časopisu objavio). A mislim da je jako malo vjerojatno da ti časopisi meni plaćaju a ostalim autorima ne.

Elem, tvrdnja Roberta Perišića nije istinita : nabrojeni časopisi predstavljaju većinu hrvatskih književnih časopisa, i ta većina uredno isplaćuje honorare.

Da je želio biti korektan Robert Perišić bi svoju tvrdnju argumentirao, odnosno otvoreno bi u svom tekstu naveo časopise koji ne isplaćuju honorare, a ne bi iznosio općenite, neargumentirane (i netočne) kvazikritične tvrdnje. Na taj bi način i napravio uslugu autorima upozorivši ih na časopise koje trebaju izbjegavati, a možda bi se i netko iz Ministarstva kulture trgnuo iz drijemeža pa tim časopisima uskratio buduće potpore te taj novac preusmjerio onim časopisima koji su korektni prema autorima.

Koliko je meni poznato, 'Zarez' plaća neuredno, ali ipak plaća, a samo 'Književno pero' ne isplaćuje honorare.

Neven Ušumović je rođen 1972. godine u Zagrebu, a odrastao je u Subotici. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, komparativnu književnost i hungarologiju. Objavio je zbirku priča "7 mladih" (1997) i roman kratkog daha "Ekskurzija" (2001). Sa mađarskog je preveo Belu Hamvasa, Ferenca Molnara, Petera Esterhazya i Adama Bodora. Zajedno sa Stjepanom Lukačom i Jolan Mann priredio je antologiju savremene mađarske kratke priče "Zastrašivanje strašila". Radi kao knjižničar u Umagu. Njegovu novu zbirku priča "Makovo zrno" objavila je izdavačka kuća "Profil".

Intervju s autorom čitajte na ovome linku

Književni susret sa Slavenkom Drakulić
u organizaciji Gradske knjižnice Rijeka,
u utorak, 14.9.2010. u 18.30 sati,
u Narodnoj čitaonici, Korzo 24, Rijeka.

Sudjeluju: Slavenka Drakulić, Zdravko Zima, Ivica Prtenjača, Želimir Koščević

U nedjelju 12. rujna, u talk-showu 'Kava i kolači' Ivica Prtenjača ugostit će Peru Kvesića. Vrijeme je 19 sati, a mjesto uvijek isto, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, za one koji ne znaju to je oko sto metara od rampe u Varšavskoj. Pero je u zadnje vrijeme vrlo aktivan i toliko različit od ipak malo umorne scene pa bi trebalo biti zanimljivo.

Na kioscima je
novi dvobroj 'Vijenca'
(samo 10,00 kn )
a u njemu,
između ostaloga,
i moja kritika
romana Frederica Beigbedera
'Francuski roman'



Novi 'Vijenac još donosi:

- opširan intervju s prevoditeljem i redateljem Vladimirom Gerićem
- kolumnu jezikoslovke Nives Opačić
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi 'Zlatni snovi: izbor hrvatskog pjesništva za djecu'
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Irene Vrkljan 'Žene i ovaj suludi svijet'
- tekst Krešimira Bagića 'Od figure do kulture - 'opis, prozopografija, paralela'
- tekst Marije Perice o romanu 'Adio kauboju' Olje Savičević Ivančević
- tekst Igora Tretinjaka o knjizi Mladena Machieda 'Futurizam 100 godina kasnije'
- opširan tekst Maje Peterlić o stvaralaštvu Yasmine Khadre, na primjerima romana: 'Kabulske lastavice', 'Atentat' i 'Bagdadske sirene'
- tekst Pavla Pavličića 'More nije voda'
- tekst Zdravka Gavrana o knjizi Božidara Petrača 'Na tuđim tragovima: eseji o stranim piscima'
- tekst Ivice Bakovića o knjizi Goce Smilevskog 'Razgovor sa Spinozom'
- tekst Mladena Vukovića o knjizi Jasena Boke 'Priče iz muzeja'
- tekst Višnje Pentić o knjizi Dubravka Detonija 'Atlas života I'
- tekstovi o književnim festivalima 'Croatia rediviva' i 'Voix vives - de Mediteranee en Medtiteranee'
- poezija Anđelka Vuletića
- tekst Andree Milanko o knjizi Jure Kaštelana 'Crveni konj'
- tekst Gorana Galića o zborniku 'Sedamdesete'
- opširan tekst Maje Zovko o romanu Roberta Bolana 'Divlji detektivi'
- prijevod iz zbirke članaka i eseja Roberta Bolana 'U zagradama'


te još pregršt tekstova o teatru, filmu, likovnoj umjetnosti, plesu, arhitekturi, glazbi...

Za razliku od osamdesetih godina prošloga stoljeća koje je, barem što se zapadne književne i kulturalne znanosti i teorije tiče, obilježilo "sveto trojstvo " rase, klase i roda, devedesete su se odlučile iscrpiti tragajući za pojmom, konceptom, učinkom identiteta. Teorija, ne jednom, kaska za vremenom koje ovu, na njoj ne uvijek uočljive načine, inspirira i provocira.

Tako je već na samom početku potrage za identitetima postala razvidna materijalizacija opasnosti da se ovi, baš kao i njihovi prethodnici sabrani u spomenuto trojstvo rase, klase i roda, prije nego što uopće budu opojmljeni, analizirani i definirani pretvore u kliše. Pokušaj izbjegavanja pretvorbe identiteta u kliše dogodio se, s današnje pozicije čini se, nažalost, mimo striktnog teorijskog promišljanja pojma i koncepta.

Slijedeći trag antiesencijalizma i konceptualno tragajući za modelom građanstva dvadeset i prvoga stoljeća, baveći se problematikom granica, Petkovićeva studija pred čitatelja postavlja pitanje: što je identitet? Put kojim se pojam i koncept identiteta kreću u ovoj knjizi sličan je putu kojega pretpostavljeni, a nedorečeni pojam, barem što se kulturologije i kulturalnih studija tiče, prelazi više od dvadeset godina: etnos, rasa, klasa, rod, nacija...

Nabrojena mjesta identiteta u ovom su slučaju obogaćena za lutajući motiv jezika koji je ujedno i vezivno tkivo cjelokupne potrage za identitetima, pogotovo u onim njihovim manifestacijama koje nam se prikazuju kao rubne i čiji je dom granica.

Negdje u Tikveškome kraju, u 19. stoljeću, živi vješti vinogradar koji iz samog epicentra Balkana kreće na tragikomično putovanje prema Zapadu i Istoku. Time započinje iznimna priča o neobičnom junaku Hrapešku kojeg njegovo umijeće vodi daleko od doma, gdje će izučiti novi zanat, postati slavan i doživjeti doista raznorazne zgode i nezgode.

Suvremeni makedonski prozaik Ermis Lafazanovski pripovijeda o umjetnosti stvaranja i preživljavanja, čežnjama i snovima, životnoj snazi i ljubavi, domovini i stranim krajevima...

U izvrsnom prijevodu Borislava Pavlovskog, koji je roman popratio i instruktivnim pogovorom o suvremenom makedonskom romanu, Hrapeško je duhovita i istovremeno vrlo ozbiljna knjiga, a čitatelj će u njoj, osim dakako užitka, pronaći mnoštvo aktualnih aluzija, postmodernističkih postupaka i nostalgiju koja je ionako vječna.

***

Ermis Lafazanovski (Kluž, Rumunjska, 1961) suvremeni je makedonski novelist, romanopisac, esejist i antropolog. Objavio je zbirke kratkih priča "Polovica duge" (1992) i "Kad su u Skopju bili izmislili kišobrane" (1999). Kratke priče prevedene su mu na nekoliko stranih jezika, a uvrštene su u domaće i strane antologije makedonske novelistike.Dosada je objavio romane "Plemić" (1997), "Opisivač" (2001), "Roman o oružju" (2003), "Hrapeško" (2006) i "Nedjelja" (Hede/ia, 2009).

Za roman "Opisivač" dobio je 2001. nagradu „Stale Popov" koju dodjeljuje Društvo pisaca Makedonije. "Roman o oružju" osvojio je 2003. godine nagradu „Prozni majstori", dok je roman "Hrapeško" bio nominiran, kao makedonski predstavnik, za nagradu „Balkanika" u 2006. godini.

Objavio je niz studija iz folklorističke i antropološke problematike. Član je Društva pisaca Makedonije i Makedonskoga PEN centra. Uvršten je u antologiju makedonskih fantastičara "Gospodari labirinta" (Zagreb, 1998) s pričom „Krovovi bez kuća".