Negdje u Tikveškome kraju, u 19. stoljeću, živi vješti vinogradar koji iz samog epicentra Balkana kreće na tragikomično putovanje prema Zapadu i Istoku. Time započinje iznimna priča o neobičnom junaku Hrapešku kojeg njegovo umijeće vodi daleko od doma, gdje će izučiti novi zanat, postati slavan i doživjeti doista raznorazne zgode i nezgode.

Suvremeni makedonski prozaik Ermis Lafazanovski pripovijeda o umjetnosti stvaranja i preživljavanja, čežnjama i snovima, životnoj snazi i ljubavi, domovini i stranim krajevima...

U izvrsnom prijevodu Borislava Pavlovskog, koji je roman popratio i instruktivnim pogovorom o suvremenom makedonskom romanu, Hrapeško je duhovita i istovremeno vrlo ozbiljna knjiga, a čitatelj će u njoj, osim dakako užitka, pronaći mnoštvo aktualnih aluzija, postmodernističkih postupaka i nostalgiju koja je ionako vječna.

***

Ermis Lafazanovski (Kluž, Rumunjska, 1961) suvremeni je makedonski novelist, romanopisac, esejist i antropolog. Objavio je zbirke kratkih priča "Polovica duge" (1992) i "Kad su u Skopju bili izmislili kišobrane" (1999). Kratke priče prevedene su mu na nekoliko stranih jezika, a uvrštene su u domaće i strane antologije makedonske novelistike.Dosada je objavio romane "Plemić" (1997), "Opisivač" (2001), "Roman o oružju" (2003), "Hrapeško" (2006) i "Nedjelja" (Hede/ia, 2009).

Za roman "Opisivač" dobio je 2001. nagradu „Stale Popov" koju dodjeljuje Društvo pisaca Makedonije. "Roman o oružju" osvojio je 2003. godine nagradu „Prozni majstori", dok je roman "Hrapeško" bio nominiran, kao makedonski predstavnik, za nagradu „Balkanika" u 2006. godini.

Objavio je niz studija iz folklorističke i antropološke problematike. Član je Društva pisaca Makedonije i Makedonskoga PEN centra. Uvršten je u antologiju makedonskih fantastičara "Gospodari labirinta" (Zagreb, 1998) s pričom „Krovovi bez kuća".