Knjiga za plažu
25.08.2013., nedjelja
Kradljivac biti
 Tomica Šćavina: "Brod za Lajku", roman, Jesenski i Turk, Zagreb, 2011. Nevjerojatna radost čitanja obuzme vas kad uhvatite ovaj roman u ruke, a ne ostavlja vas ni kad, kako se događaji u romanu zahuktavaju, stvari postanu malo ozbiljnije. Osjeća se da je roman Brod za Lajku nastajao i uz vjerojatno ništa manju radost pisanja, koja zrači iz svake rečenice i svake replike u dijalogu. Iako je autorici Tomici Šćavini ovaj roman prvijenac, izuzetno je vješta i domišljata u stilu, rečenici, dijalogu, kompoziciji, osmišljavanju likova i zapleta, a fenomenalnu umješnost pokazala je i u građenju multidimenzionalne tematske određenosti svoga romana. Glavna junakinja je studentica Tamara, koja s najboljom prijateljicom Sašom prolazi paralelnu krizu identiteta i ponovnog otkrivanja smisla života nakon traumatičnih događanja i uznemirujućih saznanja. Tamara je, naime, nedavno ostala bez roditelja, pa se dala u potragu za surogatnom majkom, ženom koja ju je rodila; dok se Saša želi izvući od maltretiranja dominantne majke psihijatrice. S tog aspekta, Brod za Lajku je roman o prijateljstvu, o paralelizmu i savezništvu duša, o građenju zajedničkog fronta za obranu od neprijateljskog vanjskog svijeta. Ove dvije mlade žene muči mnogo toga, od pitanja zašto žive, do vrlo složenih odnosa s drugim ljudskim bićima, u kojima se, ponekad usiljeno, ali ponekad i uz pravi bljesak kristalno jasne spoznaje, otkriva odgovornost za to što su i kakve su one sada; i zato možemo reći da ovaj aspekt prikazuje roman i kao priču o međugeneracijskom jazu. Ima, međutim, u romanu epizoda, iz kojih izrastaju ništa manje važne silnice, koje govore i o altruizmu, o humanosti, o pravu na osobno samoodređenje, o pravu odgovora na zlo, o spontanoj distribuciji dobra, o srazu religijskog i zdravorazumskog pogleda na svijet, o mentalnom i fizičkom nasilju, a iz jedne ležerne priče roman postupno postaje puno ozbiljniji kada kod pojedinih likova iskrsnu mučniji detalji vezani uz bolesti, smrti, obiteljske tragedije, pa i nedavni rat. Jedino što u ovome romanu nedostaje, a da bi potpuno zaokružilo mentalnu i socijalnu sliku mlade žene suočene s izazovom svladavanja prepreka vremena i prostora u kojima živi, je ljubav. Tamaru i Sašu ne muče ljubavni problemi, možda i zato jer imaju jako puno drugih, koji im donose dovoljno impozantne kušnje. Već i po tome ove su književne junakinje iznimne u odnosu na većinu novijih domaćih romana sa ženama kao protagonisticama, gdje se pored ljubavi i seksa, što samo po sebi nije nevažno i može biti dramatski sasvim dovoljno, ne vidi ništa drugo. Svijet junakinja Broda za Lajku nije jako širok, ali je jako bogat; njihov unutrašnji život nije potkrijepljen nekim velikim iskustvom, ali je prepunjen pitanjima, željama, frustracijama, suosjećanjem; njihov pogled u budućnost nije ravan put niti je svjetlo na kraju tunela, ali je popločen entuzijazmom, dobrodušnošću i spremnošću na izazove. Draž romanu daje i prekrasan pripovjedački stil: lijep u svojoj jednostavnosti, duhovit u premnogim detaljima, topao i romantičan čak i kad se govori o teškim stvarima, izuzetno lagano i brzo čitljiv, na trenutke čak i ganutljiv, a ponekad će nas čak i preplašiti. Primjerice pri ponavljanju i razvoju Tamarinih noćnih mora u kojima dominira neobično biće kojeg je ona sasvim prikladno nazvala "kradljivac biti", ili u sceni njene tučnjave s tramvajskim kontrolorom. Mnoge su rečenice prpošne, s umetnutim neočekivanim ali izuzetno prikladnim riječima; a dijalozi vrlo dobro naliježu na tijek misli i osjećaja, kao da su njihov sastavni dio. Brod za Lajku je topla, duhovita, romantična, poučna i zabavna knjiga kakva se, recimo, poklanja za rođendan najboljim prijateljicama. (Objavljeno u Glasu Istre, 01. rujna 2012.) |
