Knjiga za plažu
18.07.2012., srijeda
Iz medicinskog podzemlja
 Alen Bović: "Ljudožder vegetarijanac", Jesenski i Turk / Konzor, Zagreb, 2010. U književnom istraživanju besprizornosti "modernog hrvatskog društva" nakon političara, mafijaša, svećenika, tajkuna, navijača, novinara i drugih profesionalnih simbola hrvatskih tranzicijskih devijacija, na red su došli i liječnici. Drugi roman Alena Bovića, nakon Metastaza (u kojima je toliko dojmljivo ocrtao navijačku scenu da su po tom romanu uskoro napravljeni i kazališna predstava i film), smješten je u liječnički milje. Skoro svi su važniji likovi iz medicinske struke, osim nekolicine koji su policajci, ali su s doktorima slizani kao ruka i rukavica, ili je zgodnije reći - kao guzica i košulja - naravno u uzajamnom čuvanju leđa i izvlačenju iz neprilika. Glavni lik je ginekolog, osrednjeg profesionalnog umijeća, ali zato vrlo uvježban u izbjegavanju obaveza i odgovornosti, u fušarenju i spletkarenju, u prikrivanju pogrešaka, u trgovanju uslugom za uslugu (posebno s prijateljima policajcima), u iznuđivanju mita, u podmetanju kolegama. Koristoljubiv je, zavidan, pokvaren, pohlepan, nimalo se ne obazire na zakonske i moralne ograde, a i one medicinske sklon je zanemariti ili na njih zažmiriti. Specijalnost su mu pobačaji, i legalni i ilegalni, u radno vrijeme i izvan njega, na radnom mjestu i izvan njega, a zla ili dobra sreća odvest će ga čak i na fuš posao s trgovinom ljudskim organima na Dalekom istoku. Iako je gad, ponekad će nam se skoro smiliti kad se nađe u opasnosti da ga raskrinkaju ili preveslaju, no i taj će osjećaj brzo proći: to čudovište, taj "ljudožder-vegetarijanac", polako ali sigurno bujicom vlastitih ambicija brodi prema zasluženoj kazni. Alen Bović (već svi znaju da je to ime zapravo pseudonim autora koji više ne krije da se zove Ivo Balenović i da je po zanimanju liječnik) je ponovno uspio stropoštati nas na dno dna jednog od segmenata hrvatskog društva koji bi, sam po sebi, trebao zasluživati poštovanje. Nije samo glavni lik besprizorni pohlepni karijerist, to je i većina njegovih kolega, samo što su pojedine osobine kod svakoga od njih različitog intenziteta. Neki se zadovoljavaju neprimjetnošću, užitkom što dobivaju dobru plaću a ništa ne rade; drugima je utjecajno radno mjesto tek poligon za iživljavanje požude i prljavih strasti; treći najviše uživaju u "slobodnim aktivnostima" koje im kao nagradu za protuusluge (recimo, tajne pobačaje na prostitutkama ili ljubavnicama političara) osiguravaju njihovi prijatelji i pokrovitelji mafijaši, uz podršku zajedničkih prijatelja policajaca. Zloba je osjećaj s kojim se ti likovi bude, s kojim dolaze na posao, s kojim provode dan i u nastranim ga razbibrigama privode kraju, a osjećaj slobode i sigurnosti s kojim se likovi liječnika ponašaju tako kako se ponašaju ukazuje da autor nije ovim romanom htio ocrniti samo liječničku profesiju, već je crnorealistički pribilježio odnose kakvi postoje svugdje u društvu, na svim njegovim razinama na kojima se vrte moć, utjecaj, novac i odlučivanje o nečijem životu. Nekoliko zgodnih dramatskih zapleta povest će glavnog junaka ovog romana u sve dublje devijacije, pri čemu se događa vrlo zanimljiv razvoj logike uzročnosti i posljedičnosti. Sjajno polazište za takav obrat (bolje rečeno: izvrat) je scena kada glavni lik kolegici liječnici pogreškom izvadi zdravi jajnik, pa krivotvorenjem dokumentacije pokušava to zataškati, ali ona ga otkrije i ucijeni da radi za nju, i to nešto još puno gore od zataškavanja liječničkih pogrešaka. Glavni lik se ponekad pita je li napokon došao do granice preko koje ipak ne bi smio, ali pritisak je već prejak, već odavno ne postoji zdravlje i sigurnost pacijenta (odnosno, u većini slučajeva pacijentice) kao moralni imperativ, već samo dobro plaćeni zadatak. Izbor u rješavanju tih zadataka više gotovo i ne postoji, kad se jednom prodaš, prodao si se zauvijek, a ako si sam sebe, kao najveću vrijednost, prodao u bescjenje, sve oko tebe je manje važno, pogotovo ako su u pitanju - samo ljudi. (Objavljeno u Glasu Istre, 4. veljače 2012.) |
