Knjiga za plažu
02.01.2012., ponedjeljak
Mokri od smijeha
 Milan Ilić: "Potpuna akustika", zbirka priča, VBZ, Zagreb, 2011. Močvarnim i dračevitim putovima magijskog realizma kroči pisac Milan Ilić u svojoj drugoj knjizi. U prvoj, romanu Zapisi iz harema, koju je potpisao pseudonimom Bajam Ilkullu, dočarao je atmosferu doma ostarjelog turskog vezira iz davnoga doba, no ova je knjiga sasvim drukčija, iako nosi u nekim pričama ponešto od te već iskušane haremske atmosfere. U Potpunoj akustici sabrane su, možemo reći, bajke za odrasle, pa i poneka basna, u kojima se odmjerava odnos snaga i utjecaja erotskog i intelektualnog, i među oponentima, i u protagonistu samom. Većina priča proteže se, ili je stjecajem okolnosti grupirana, u dva vremenska ili povijesna razdoblja: u ono neko davno srednjovjekovno ili samo naizgled takvo; ili u neko suvremenije, nama prije svega civilizacijski bliskije, što shvaćamo prvenstveno iz ponuđenih scenografija i rekvizitarija. Likovi su, međutim, u obje epohe slični: psihološki su determinirani neizrečenom ali zamjetnom sivom zonom dodira genijalnosti i ludila, ili barem čudaštva, autsajderstva u odnosu na bliski im okoliš, a svojim postupcima često zaslužuju etikete neshvaćenih vizionara i bezautoritetnih usmjerivača događaja u svijetu kojemu su više-manje slučajni i privremeni gosti. Vrlo profinjenim, na trenutke čak larpurlatističkim literarnim stilom, istančanim jezikom, biranim riječima i frazama arhaičnoga ugođaja, pripovijedaju se kroz ovu zbirku priče o pokušajima opstanka neprilagođenih umova i u svjetovima negdašnjice i u urbanim džunglama današnjice. U pričama smještenima u fantasy okruženje hinjenoga srednjovjekovlja (ili starovjekovlja, primjerice junak jedne priče Odisejev je brat, koji biva stvarnim protagonistom čuvenog pokolja Penelopinih prosaca), napučenog kraljevima i princezama, lutajućim vitezovima i ostarjelim pustinjacima, te dakako - zmajevima - eros ima važnu ulogu u oblikovanju karaktera likova i odnosima među njima. Svijet je to koji se želi prikazati s drukčijim vrlinama, no usprkos fasadi formalnih brana između plemstva i plebsa, dvorske i ratničke etikete, viteške ili zaručničke časti, spletki unutar zidina gospodareva dvorca ili neprijatelja pred njima, eros traži i nalazi putove i kroz neprobojne čvrste zidine i kroz konstrukcije građene od devet podsuknji različitih boja. Zmajevi nisu jedina nadnaravna bića koja se pojavljuju u ovakvim pričama, ali su najzanimljivija, osmišljena i fizičkim i karakternim osobinama. Evo samo kratkog primjera: zmaj je "beštija nezajažljiva i sva mokra od smijeha". Uslijed svega rečenog, ni borci protiv zmajeva ne mogu biti obični junaci, njih pokreću i mnogi skriveni motivi, ne samo želja za slavom, blagom i princezinom rukom. No, zanimljivo je da su u pričama smještenima u suvremenije okruženje glavni junaci mahom - umjetnici, ponajprije glazbenici i slikari, rjeđe književnici. U tim pričama umjetnici su često relativno pasivni likovi, njihovim sudbinama dominiraju promućurni im menadžeri ili mecene, pomicatelji konaca iz nedohvatljivog mraka ili zakutaka moći, naravno i fatalne ljubavnice, a prilično bitni u njihovim su sudbinama obiteljski odnosno nasljedni čimbenici. Često su i samozatajni osobenjaci s oniričkim nadahnućima ili patološkim fiks-idejama i ponovno s erosom kao sudbinskim putokazom koji je u pravilu središnji razlog njihove umjetnosti, iako ne i jedini. Svijet snova, koji je ne samo nadahnuće, već često i ključ razumijevanja, a ponekad i uzrok samom realnom materijalnom svijetu, u pričama o umjetnicima ima presudnu ulogu, a vrlo je utjecajan i u ranije spomenutim pseudosrednjovjekovnim pričama. Vrlo zanimljivu zbirku priča ponudio nam je Milan Ilić, neusporedivu s većinom proze koja se u nas objavljuje posljednjih godina. (Objavljeno u Glasu Istre, 15. listopada 2011.) |
