Knjiga za plažu
30.12.2011., petak
Bijeg u sreću
 Kemal Mujičić Artnam: "Vrijeme ljubavi", roman, Meandar Media, Zagreb, 2010. Lagano, ležerno, pitko i nenametljivo vješto, kao da piše chick-lit, Kemal Mujičić Artnam ispreo je, za ove ljetne dane idealnu, priču o ljubavi u složenim vremenima, i za pojedinca i za društvo. Duše, u ovom slučaju kao literarna subjektivizacija osobnosti u procesu traženja srodnog parnjaka, znadu biti prevrtljive i osjetljive u bilo koje povijesno doba, no labilno vrijeme učinit će još osjetljivijima duše koje su po prirodi i inače labilne. Takve su osobine obično preočigledne, i romani o njihovim ljubavnim tegobama znadu biti dosadni, no autor ovoga romana je svoje djelo učinio zanimljivijim time što nam je u nekoliko početnih poglavlja ponudio pregršt likova u stanju sličnih emocionalnih potreba, a opet dovoljno raznolikih da ih ne možemo pomiješati, već zapravo sa zanimanjem pogađamo između kojih će se dvoje likova dogoditi romansa. Nakon nekoliko vješto postavljenih zamki, romansa se naposljetku začinje (neću vam reći između kojih dvoje likova, naslutite sami), ali sad nastupaju takozvane društvene okolnosti: u mladom tranzicijskom društvu nitko nije imun ni slijep na devijacije, na sklonosti i pojave koje pune dvije samo naizgled različite rubrike tabloidnih medija: one o glamouroznom svijetu utjecajnih i bogatih, i - crne kronike. Vodeći svoje likove kroz moralno osjetljive životne situacije, autor nadograđuje osnovnu ljubavnu priču nenametljivom, ali gotovo sveobuhvatnom društvenom kritikom. Naći će se tako na stranicama romana Vrijeme za ljubav pasaža i o pohlepnim tajkunima i o pokvarenim političarima; o maloljetničkoj prostituciji i o položaju Roma; o mafiji i graditeljskim lobijima; o ugroženosti homoseksualaca i o manipulativnim medijima; o novcu i časti; o vjeri i grijehu; o usamljenosti i seksualnim strahovima; pa čak i o umjetničkim slobodama; naposljetku i o osobnim frustracijama likova zbog svih tih društvenih prilika koje kao da ugrožavaju i ograničavaju osnovne ljudske slobode. Sve te okolnosti kao da likovima poručuju da zapravo nije vrijeme na ljubav, no okolnostima usprkos, ljubav nalazi putove prema hepiendu iako se svijet urotio da ih prepriječi i pregradi. Linearnu strukturu pripovijedanja glavnog toka radnje povremeno prekidaju kratke epizode u kojima se malo pomalo razvija odnos između ciganske djevojčice Madone, koju obitelj prisiljava na zarađivanje prostituiranjem, i ostarjelog pisca koji se ponadao da ju može spasiti od takvog načina života. Stilski i sadržajno ove epizode odudaraju od glavnog toka priče i poprilično intrigiraju čitatelja svojim u prvo vrijeme prilično zagonetnim smislom. Taj će se smisao rasvijetliti pri samom kraju romana i iako će sve slutiti na suprotno pridonijeti sretnom završetku. A neposredno prije sretnog završetka, krhki svijet emocionalnog i ljubavnog sklada kojeg su novopečeni ljubavnici pomno i jako oprezno gradili zamalo će se srušiti, kada se na njih, odjednom i naglo, obruše i privremeno ih razdvoje sve one ranije spomenute tranzicijske društvene okolnosti. Sve u svemu, Vrijeme za ljubav je dojmljiv i zanimljiv roman u kome ćete zasigurno uživati, kako u lepršavom i čitkom pripovijedanju, tako i u spoznaji da se i u ovako bremenitoj stvarnosti može doseći životni san. Zato je ovo roman optimizma, ali ne što se tiče stvarnosti, ona ostaje jednako prljava i turobna, ona se ne popravlja, likovi na nju ne utiču bitno, osim ako bitnim ne smatramo njihov osobni stav da za stvarnosnom pokvarenošću poruše većinu mostova. Optimizam se ovdje rasprostire na razini osobne sreće, i glavnih i nekih sporednih likova; u njenoj mogućnosti da postoji, svemu uokolo usprkos i unatoč. (Objavljeno u Glasu Istre 02. srpnja 2011.) |
