Knjiga za plažu
25.12.2010., subota
Genetski inženjering, zločin i kazna
 Darko Macan: »Koža boje masline«, SF-roman, Mentor, Zagreb, 2010. Znanstvenofantastični roman Koža boje masline Darka Macana trebao bi na svom noćnom ormariću držati svaki naš SF pisac koji stremi puštanju svojih uradaka među nemilosrdnu žanrovsku publiku, ali i svaki ljubitelj SF-a od one vrste koja smatra da domaći autori nisu vrijedni pažnje uz toliku produkciju kojom nas zasipa anglosaksonsko govorno područje. Naprosto, Koža boje masline je najbolji domaći SF roman svih vremena, kriterij kako treba pisati znanstvenu fantastiku, uzor čijem nadmašivanju treba težiti. I napokon se, prvi put otkako je napisan, pojavio u samostalnoj knjizi, zahvaljujući novoj biblioteci UBIQ, zagrebačkog nakladnika Mentora, izdavača i jedinog domaćeg SF časopisa, također naslovljenog UBIQ. Ovaj Macanov roman objavljen je već dvaput u zadnjih desetak godina, ali u zbirkama, nikad dosad niste mogli držati knjigu u ruci i na pitanje što čitate ponosno odgovoriti: najbolji domaći SF roman! No, pogledajmo malo o čemu je riječ. Daleka je budućnost, ljudska je tehnologija zahvaljujući dugo očekivanom susretu s inteligentnim izvanzemaljskim civilizacijama napokon napredovala, počelo je naseljavanje drugih svjetova, a prijateljski izvanzemaljci u pristojno i bezopasno malom broju doselili su se i na Zemlju i izmiješali s ljudima. Korak k besmrtnosti ljudska je rasa učinila primjenom tehnologije prenošenja moždanih matrica iz tijela u tijelo, pri čemu ljudska tijela više nisu isključivi domaćini inteligentnih umova. Naravno, i klasične medicinske tehnike uznapredovale su do mogućnosti gotovo neprestanog održavanja svježine i mladosti dijelova ljudskih tijela, a uz malo genetskog inženjeringa oni koji to mogu platiti mogu si priuštiti i neke estetske tjelesne ekstravagancije, primjerice boju kože po izboru ili pak četvero ruku. Tehnološki napredak i otkriće novih svjetova, međutim, nisu donijeli boljitak cijelom čovječanstvu. Svijet je podijeljen na dekadentnu bogatu manjinu i na većinu koja živi u krajnjoj bijedi. Tko je bogat može imati i više, tko je siromašan može izgubiti i jedino što ima. Glavni junak romana, mladić Vid, štićenik je jedne vremešne ali genetskim modifikacijama u dobrom stanju održavane dame, i ljubavnik je svakome tko ga može uzdržavati i zaštititi. Njihovo dekadentno i promiskuitetno društvo putuje svijetom od jednog do drugog elitnog odredišta, dosadu razbija seksom, opijatima i zločinačkim izletima. Cijelo to društvo, i Vid s njima, živi raskalašno dobro i prolazi nekažnjeno, ali Vidu sve to nije dovoljno. Pohlepa dovodi do zločina, a zločin dovodi do kazne, izgnanstva na kažnjenički planet Teslu, gdje su pravila opstanka i kriteriji ljudskog dostojanstva sasvim drukčiji. U osnovnoj potki romana, koja je u biti socijalna, našlo se prostora i za krasnu ljubavnu priču, i za političko-kriminalistički zaplet s teorijom zavjera u pozadini, i za još mnogo usputnih motiva, malih literarnih i pripovjedačkih krasota, a poglavito žanrovskih ukrasa, od uvjeta života u kažnjeničkom svemirskom brodu do kamenja koje pjeva. Međutim, to što čini ovaj roman remek-djelom nije samo izvrsno koncipiran zaplet i umješno vođena radnja. Dvije vrhunske kvalitete Kože boje masline su nevjerojatno dojmljiva karakterizacija likova i fenomenalan pripovjedački stil. Ovo je roman za uživanje, za otkrivanje, za učenje i zabavu, etalon za uspoređivanje. Za one koji vole SF Koža boje masline bolje će im otvoriti oči; vjerujem da će promijeniti mišljenje i onima koji misle da ne vole SF. Povrh svega toga - ovo je kratak roman, i u ovom izdanju nevjerojatno jeftin. Kupite ga! (Objavljeno u Glasu Istre, 22. listopada 2010.) |
