Knjiga za plažu
13.04.2010., utorak
Socijalna kirurgija
 Zoran Janjanin: »Hazmat«, roman, Konzor, Zagreb, 2009. Ono što ste čitajući i političke i crne kronike ili snebivajući se zbog sudbine vaše ili vaših bližnjih u surovoj stvarnosti vjerojatno mnogo puta poželjeli učiniti, ili biste prešutno podržali da netko drugi to učini umjesto vas, učinili su junaci ovoga romana. Zoran Janjanin je dosad objavljivao mahom znanstvenofantastične priče, za njih dobivao i nagrade, objavio je i knjigu drama, no ovim je romanom zagazio u puno radikalnije vode političkog, štoviše - anarhističkog trilera. Polazište je u današnjici: država nam je u banani, politička moć vrlo je poželjna kategorija jer donosi materijalni probitak, mafija je u sprezi s društvenim elitama, povećanje vlastitog bogatstva beskrupulozni je cilj svakoga tko s dovoljno visokog položaja nekažnjivo stremi k još višem. Obični mali ljudi stradavaju: u obitelji, susjedstvu, kvartu, u čitavom bliskom svijetu množe se propasti ljudi sličnih glavnim junacima ovoga romana, njihovih žena i nejake djece. Tko mitom ne može prokrčiti put k zdravlju, egzistenciji, opstanku, taj propada, a sustav - ako tako možemo imenovati uređenu državu i društvo - više ne postoji. Vladaju novac i sila, preživljavaju oni koji im se pokoravaju. I naravno, događa se pobuna. Ne revolucija, ne prosvjed masovnih razmjera, jer masa je u strahu. Četvero glavnih junaka, motivirani proživljenim nepravdama, udružuje se radi tajne operacije čišćenja najprije svoga grada, a zatim i cjelokupne države i društva, od ološa na visokim pozicijama. Fizičkog čišćenja - eliminacijom, odstranjivanjem nezdravog društvenog tkiva, svojevrsnom socijalnom kirurgijom. Da ne kompliciramo - ubijanjem. Pod mecima ubojite četvorke padaju korumpirani političari, pohlepni liječnici, svećenici pedofili, pokvareni suci i policajci, pronevjeritelji i manipulatori, mnogi kravataši koji su za javnost uzoriti građani i javne ličnosti, maltene dobrotvori. Padaju i njihovi poslovni partneri: mafijaši, dileri, krijumčari, ucjenjivači, reketari. Izbor meta sve se više širi, država je u panici i strahu, no bujica nasilnog izvaninstitucionalnog nametanja pravde (što vladajući režim, naravno, krsti terorizmom) nezaustavljiva je. »Jesmo li u ratu?«, pitaju se glavni junaci nakon što režim na njihov teror počne odgovarati represijom, a pogotovo kada i sami počnu stradavati od metaka. Još se žešće dileme javljaju kada njihovi napadi počinju rezultirati i nevinim žrtvama, što dovodi do daljnjeg raspada ekipe. Revolucija, pa bila ona i anarhistička, ne podnosi pitanja, jedino čega se ovi osvetnici boje je da ne postanu nalik njihovim metama. Zanimljivo je da je ishodište akcije glavnih junaka postavljeno ne u metropolu, već u manji grad, u njihov rodni Karlovac, mjesto u kojem se prilike, ljudi i njihovi grijesi najbolje poznaju, pa je i odabir ciljeva najmanje dvojben. Međutim, i iz tako malog grada pipci hobotnice korupcionaških i mafijaških sprega vode i do Zagreba i dalje cijelom državom, pa su s poznatog domaćeg terena ovi »crni anđeli« prisiljeni proširiti svoja djelovanja. Padaju tako glave sve dok ne padnu i njihove; a cilj je ostao još jako, jako udaljen. Međutim, dok im se tijela na sudskoj patologiji još nisu ni ohladila, javljaju se drugi samoinicirani osvetnici. Nesvjesno posijano sjeme srdžbe uspješno je niklo, bezimeni mali čovjek krenuo je oružjem kazniti nepravdu, bahatost, privilegirani zločin, zlouporabu položaja i povjerenja, krenuo je silom izboriti se za poštovanje koje zaslužuje. I dokle tako? Ne, ovo nije roman koji će sagledavati granice snošljivosti i sloboda. Ovo je roman upozorenja. (Objavljeno u Glasu Istre, 6. veljače 2010.) |
