Ivan Gavran: »Božja jednadžba«, SF roman, Mentor, Zagreb, 2008.
Prije nekoliko godina domaće je poklonike znanstvene fantastike oduševio znanstvenofantastični roman Sablja, dotad na našoj žanrovskoj sceni nepoznatog autora Ivana Gavrana. U velikom stilu ovaj se autor javlja svojim novim djelom, monumentalnim romanom Božja jednadžba - 446 stranica čistog čitateljskog adrenalina, nevjerojatno dinamične fabule koja navlači na sve dublje poniranje u tekst i na doslovno neispuštanje knjige iz ruke. A kad se dođe do njenog kraja, žao nam je što taj prilično težak kubus od papira nije još teži, što cijela najavljena trilogija (čija je ova knjiga tek prvi dio) nije unutar istih korica i što ćemo za popunjavanje rupe u životnoj priči glavnoga junaka morati čekati drugi i treći nastavak.
U prvom, vrlo kratkom poglavlju glavni lik astronaut Petar Tomašević zatiče se na Marsu u rizičnoj misiji spašavanja posljednjih preživjelih stanovnika prve zemaljske kolonije na tom planetu. Naravno, spasio ih je, ali još ne znamo kako se on tamo zatekao, kako je do kolonizacije došlo i što je uzrokovalo katastrofu. Sljedeće poglavlje vraća nas cijelo desetljeće unatrag, u vrijeme kada je Tomašević vojni pilot i u službi američke avijacije ratuje protiv kineskih suparnika. Tu saznajemo da je prije najmoćnijeg svjetskog air forcea letio za izraelsku ratnu avijaciju, sve dok se Izrael i kalifat ujedinjenih arapskih zemalja nisu uzajamno spržili atomskim bombama. Zajedno s epizodom na Marsu, ovi zemaljski nuklearni sukobi iz doba bliske budućnosti već daju itekako zanimljivu pozadinu koncepcije cijeloga romana, no treće, najduže poglavlje smješteno je u početak 90-ih, kada je Tomašević vozač motociklističkih utrka i pobjedama pokušava zaraditi novac za izlječenje svoje smrtno bolesne majke. I usput, zamalo sklapa ugovor s vragom, odnosno s američkim tajnim službama, o svom epohalnom znanstvenom otkriću, životnom snu generacija i generacija fizičara barem u zadnjih 120 godina: takozvanoj velikoj ujedinjenoj teoriji, u znanstvenom žargonu poznatoj kao Božja jednadžba. Taj će motiv, odnosno njegova uzročno-posljedična veza s tri razdoblja života glavnoga junaka, nadam se, detaljnije biti razrađena kada se cijela trilogija nađe pred nama; zasad je Božja jednadžba plod Tomaševićeve znanstvene razbibrige s malom upotrebljivom vrijednošću, ali već se sluti da bi iz toga moglo proizaći puno, puno više.
Na desecima, pa i stotinama stranica ovog romana protežu se hiperbrze i vrlo detaljne akcijske scene jurnjave kroz neprijateljske elementarne sile Marsove površine i atmosfere, jedriličarskih uzleta do Zemljine stratosfere, tučnjave s mafijaškim gorilama u narodnjačkom baru, zračnih bitaka lovačkih mlažnjaka iznad Tajvana, lova na krstareće rakete s nuklearnim projektilima, rizičnog slijetanja na nosače aviona, bježanja pred teško naoružanim helikopterima tajnih službi i - nekoliko puta - motociklističkih utrka u kojima se juri 350 kilometara na sat, u kojima se pogiba u spektakularnim prevrtanjima i eksplozijama pri čemu se ovim modernim gladijatorima čak i otkidaju glave.
Izuzetna je Gavranova pripovjedačka vještina u tim akcijskim scenama, i po nevjerojatno dramatičnoj vizualizirajućoj dinamici i po odmjerenim dozama znanstvenih objašnjenja što se u pojedinim mikrotrenucima nekog poteza avionom ili motociklom zbiva s fizikalnim silama. Doista, ako nekome fizika slabije ide, možda će više naučiti iz ovoga romana nego iz plaćenih instrukcija!
Autor nam na pravim mjestima servira i mnogo toga što glavnom junaku može olakšati, ali i jako otežati pobjedu nad suparnicima; ima tu i ljubavi i mržnje, i novca i seksa, i prijateljstva i izdaje, i filozofije i morala, i domoljublja i kozmopolitizma. No, nad svime lebdi potka velike tajne: Petar Tomašević je borac samo silom prilika: svojom biti i u duši on je prije svega znanstvenik koji prihvaća najsloženije izazove, bilo da se radi o ugrađivanju avionskog motora u okvir slupanog motocikla, bilo da je riječ o apstraktnoj fizici i otkrićima kojima ni Stephen Hawking (još) nije dorastao, pa čak i kada sam sebe treba izliječiti od infekcije i šoka nakon ranjavanja. Zabrinut ćemo se ponekad da je glavni junak možda prenapadno oblikovan kao superheroj, ali s obzirom na sve što se kroz ovih 446 stranica zbiva, pomalo će nam se rasvijetliti da je on zapravo zemaljski pandan Velikom dizajneru, čijem se djelu neizmjerno divi, i koje je, barem u prvoj knjizi trilogije, možda jedini na svijetu kadar razumjeti.
(Objavljeno u Glasu Istre, 17. siječnja 2009.)
|