Knjiga za plažu
26.09.2009., subota
Zaobilaznim putem do ostvarenja snova
 Nina Mimica: »Lea ide u Hollywood«, roman, Naklada Baobab, Zagreb, 2008. U stvarnom životu, Nina Mimica je redateljica koja je karijeru započela kao vunderkind u Italiji, a njen prvi dugometražni igrani film bio je evropska koprodukcija s najvećim budžetom posljednjih godina. Međutim, umjesto da joj prvi film »Mathilde«, s tako dobrim polaznim potencijalom, bude ostvarenje snova, njegovo stvaranje pretvorilo se u noćnu moru, a pune tri godine nakon dovršetka »zakopan« je makinacijama producenata i njihovih odvjetnika, i još uvijek se ne zna njegova sudbina. Ako je s mukom stvarala svoj prvi film, Mimica je roman »Lea ide u Hollywood«, koji je nastajao kroz godine u kojima su o filmu odlučivali fiškali, nedvojbeno pisala s užitkom (takav dojam ostavlja njen tekst), a možda i s psihoterapijskim učinkom. Roman je, i na to upozorava bilješka na koricama, nadahnut stvarnim doživljajima redateljice u borbi za svoj vlastiti film, iako je, vjerojatno, romaneskna razrada avantura u svijetu show businessa poput vatrometa šarenija od stvarnosti. Čekanja, duga putovanja, zauzeti telefoni, sati i dani bavljenja papirologijom, dugi i mukotrpni sastanci, beskonačnost onog što se u svijetu filma naziva pripremama, u stvarnom životu ne može se preskočiti, te »sitnice« naprosto zauzimaju, i oduzimaju vrijeme. U romanu, ta se nužna zla mogu tek ovlaš naznačiti, i radnja može dalje. A gibanje u brzom ritmu ovome je romanu skoro zaštitni znak. Glavna junakinja je mlada redateljica Lea, koja nakon studentskih uspjeha dobiva priliku snimiti visokobudžetnu multinacionalnu koprodukciju. Kao što naslov sugerira, Lea će na kraju završiti u Hollywoodu (zapravo neće, no to je malo komplicirano), ali će put do tamo biti vrlo, vrlo zaobilazan. Na tom svom putu Lea ima u rukama oružje koje sve obara s nogu: izuzetan scenarij o djevojčici koja vođena silama i znakovima prirode nadvladava balkansko ratno ludilo. I državne filmske komisije, i velike glumačke zvijezde, i neki (samo neki, u tome je caka, oni drugi su izvor problema) producenti osvojeni su tim scenarijem, put k ostvarenju sna započinje euforično, ali biva zakočen već skoro na početku: prljavija strana show businessa i filmske industrije ni u priznatom talentu ne vide prepreku za svoje makinacije. Novac caruje u tom svijetu, ne umjetnost; taj svijet ispleten je od tkanja moći, utjecaja, poslušnosti, ucjene i prijetnje; uvažavanje, pomoć i suradnja, ili barem pridržavanje potpisanih ugovora – u tom su svijetu tek puka tlapnja. Ali opet, ne kod svih, ima u filmskom svijetu i dobrih ljudi, pa Lea svoj film ipak snimi. Roman je tako složen da od početka paralelno pratimo dva kronološka tijeka: Leinu borbu za snimanje filma i njeno nervozno iščekivanje kako će proći prva specijalna projekcija za američke distributere. Ovom potonjem Lea se prepustila u nekoj turističkoj zabiti Brazila, uvjerena da će premijera iskasapljene i od njenih izvornih ideja skoro potpuno očišćene verzije njenog filma, završiti katastrofalno, i da nikad više u životu neće moći snimiti film. U prvom će tijeku radnje Lea prolaziti doista svašta: ganjati Gerarda Depardieua po olujom uništenom filmskom setu u Portugalu, provesti romantičnu večeru s Jeremyjem Ironsom na setu u Rumunjskoj, doživljavati čudo za čudom dok se projekt filma oblikuje, a zatim stres za stresom dok se projekt raspada; no svašta će doživjeti i u drugom time lineu: naći će se pred uperenim pištoljima brazilske policije, prevariti muža, bit će Kraljica karnevala u Riju, u svega nekoliko dana više puta odustajati i više se puta ponovno vraćati ideji da se bavi filmom; naposljetku pobijediti na ribarskom natjecanju u rodnom dalmatinskom selu Mimice, mjestu koje se kao lajtmotiv provlači i kroz Leine doživljaje, i kroz njen nesretni film. Dinamičan, zabavan, duhovit, poučan, takav je roman »Lea ide u Hollywood«. Trilerski je napet i stvarno može prikovati čitatelja, zadovoljit će i romantičnije dušice, ali i književne sitničavce svojim brzim rečenicama, izmjenama perspektiva, brojnim, no dobro vođenim likovima te jezikom i stilom koji i zabavljaju i zaprepašćuju svojom britkošću, domišljatošću, igrama riječima i duhovitim aluzijama. No, iza urnebesnog tijeka događaja, iza mnogih ironičnih komentara (i likova i pripovjedača), iza epizoda iz sfera snova ili fantastike, krije se i filozofska dimenzija ovoga romana, s mnogim pitanjima, ali i ponuđenim (iako ne uvijek prepoznatljivim) odgovorima o smislu i sadržaju života, ljubavi, odanosti, umjetničkog stvaranja, rata i mira, početaka i krajeva. (objavljeno u Glasu Istre, 16, kolovoza 2008.) |
