Knjiga za plažu
18.11.2007., nedjelja
Zvijezda s motornom pilom
 Denis Giljević: »Prodane dušice«, zbirka priča, Translator, Zagreb 2007. Prva zbirka priča autora kojeg poznajemo samo kroz književne natječaje i zajedničke zbirke ili zbornike uvijek je svojevrsna poslastica. Takvi nam prvijenci pružaju širi uvid u autorov tematski i stilski spektar pa možemo provjeriti je li stvarno tako dobar kao u »onoj« odličnoj priči koju smo s guštom pročitali u nekoj zajedničkoj ili natječajnoj zbirci. Tako nam se na »provjeru« prije svega nekoliko dana ponudio Denis Giljević, mladi zagrebački pisac, pobjednik književnog natječaja pazinskog Istrakona 2006. godine, a s nekoliko priča bio je zastupljen i u zbirci Lift, koju je nakon provedenog natječaja objavio internet portal Monitor. Iz tih ranije objavljenih pojedinačnih tekstova Giljevića se dalo zapaziti kao nadarenog i cinično-duhovitog autora, koji je i depresivne motive znao izokrenuti u humor i satiru. Ima takvih priča i u ovoj zbirci, ali i drukčijih, introspektivnijih, depresivnijih; osim testiranja snalaženja svojih likova u neobičnom socijalnom okruženju, u dosad nepoznatim pričama Giljević ih suprotstavlja i njima samima, pojačava unutarnjemonološku komponentu, stavlja ih pred moralne i emotivne dvojbe. Na kraju zbirke zatvara puni krug, spajajući u četverodijelnoj noveli Vjeran Pesek – pseći život i američki san nadrealističko socijalno pismo s psihoegzistencijalističkim i cinično-crnohumornim ozračjem. Zbirka počinje nježnim, romantičnim i duhovitim nabrajalicama pod zajedničkim naslovom Tris desetki. Deset mudrih izreka, životni odsječci od jedne do deset minuta i sudbinski potezi od jednog do deset koraka minijature su s brojnim simboličnim ili višeznačnim sentencama, kao stvorenim za snubljenje, recimo, preko SMS-a. Slijede tri prštave, dinamične i urnebesno smiješne priče o mladim ljudima koji su preokrenuli svoj život postavši zvijezde svaki u svom glazbenom žanru – heavy metalu, punku i turbo-folku. Među njima, priča o heavy metal zvijezdi Paulieju Cagneyju, sinu drvosječe, koji estetički ideal nalazi u zvuku motorne pile, duhovita je, skoro pa montipajtonovska parodija duha »metalnih« 60-ih i 70-ih godina; priča o punk zvijezdi Fredu Zankeu vješto koristi pozadinski motiv totalitarizma, militarizma i antiutopije, dok je priča o turbo-folk zvijezdi Arimiru Chobainu, zemljopisno najviše približena našem podneblju, groteskna parabola o komercijalizaciji emocija i manipulaciji masama. Zbirka se nastavlja u ležerno-duhovitom tonu, ali s postupnim uvođenjem satiričke kritike raznih pojavnosti našeg »modernog« društva: komercijalizma (priča Ima li života poslije shoppinga) ili novinskih »savjetodavnih« rubrika (priča Mala škola prvih spojeva). Slijedi priča asocijativnog naslova Bamboocha, koja samo naizgled nastavlja niz društvenih satira: između redaka popularne reklame probija se groteskna i okrutna priča o ogoljavanju obiteljskih odnosa. Prodane dušice na trenutke nalikuju na zbirku-koncept: susjedne priče često su povezane jedva primjetnim tematskim prijelazima, postupnim zaoštravanjima ili ublažavanjima pripovjedačkog tona, a kroz više priča luta lik profesora Ievgenija Childsa, ovlaš se pojavljujući ili nestajući, ili komentirajući doživljaje drugih likova. Negdje baš nakon »lagane« prve trećine zbirke profesor dobiva i svoju vlastitu priču Čudesni izlazak Ievgenija Childsa iz mraka. Napeta je to psihološka priča o banalnoj životnoj epizodi: kupovini novog okvira za naočale, ali kroz nju se portret lika postupno upotpunjuje i sve je jasnije da se iza naoko bezazlene urbane avanture krije prava životna borba, okrunjena, i drago nam bude zbog toga, hepiendom. U nastavku zbirke Giljević se ponovno bavi komercijalizmom, ali već gazeći pomalo i u krimić (priče Reklama? Ili ipak zagonetka kameleonskih nogu? te Odabran(a stvarnost?)), te u znanstvenofantastičnu distopiju (priča Tamo gdje se ništa nije promijenilo). Još se nekoliko priča bavi ispraznošću čemerne svakodnevnice da bi se na kraju u već spomenutoj kvadrilogiji o Vjeranu Peseku isprepleli motivi i stilski postupci iz skoro svih prethodnih priča u zbirci. I na samom kraju, tradicionalna »bilješka o piscu« (naslovljena Bioaktivnost) također funkcionira kao priča, duhovita priča, a početak joj je ovakav: »Denis Giljević pojavio se nepoznat na svjetskoj sceni u proljeće '71. zahvaljujući roditeljima koji su željeli imati djecu«. (Objavljeno u Glasu Istre, 17. studenog 2007.) |
