Zenitist i kritičari u drhtalici
28.04.2014., ponedjeljak
Kolumnist u sjeni - Zagreb, travnja 2014.
25.04.2014., petak
Žuta crta u ZKM-u
|
Juče "Žuta crta" u Zagrebačkom Kazalištu Mladih. Ko je došao samo da vidi golu Luciju Šerbedžiju, to je mogao odmah na početku: vrlo mudro je to odrađeno u prvih 5 minuta, čime se još jednom pokazalo da je onaj filmski recept - jedna od nastrože čuvanih javnih tajni u svetu filmadžija - da sise u rvih 5-15 minuta filma održavaju pažnju gledalaca do kraja, i te kako validan i dan-danas. Autorke teksta su dve Nemice, reditelj je Ivica Buljan, a predstava vonja po Horvatićevoj "Garaži", ne samo zbog muzike - Ksenija Marinković i Jadranka Đokć odlično sviraju bubnjeve - već i zbog fizikalnog preistupa, opet se koristi strunjača i od glumaca se zahteva mnogo napora. Nekoliko tokova se prepliću, lažno politički-korektno spasavanje odbegle - krave "Ivone", što pruža priliku aktivistima svih boja da se produciraju, pa useljenička politika, pa teror antiterorizma, plus čamotinja wellness centara kao simbola, jelte, - čega? Pa otuđenosti, normalno. Publika je ovog puta bila generacijski raznovrsnija ("ne sa školom"), od čike od možda i 80 godina do tinejdžerki. Govor tela - prekrštene ruke i šaka preko usta - odavao je određen šok i nelagodu, ali je pažnja sve vreme bila na visini, jer su svi tokovi radnje ušnirani kako treba i mogli su se pratiti. Bilo je i pola tuceta komičkih odušaka, Barbara Đurović u tiradi protiv internetskog aktivizma, Pjer Meničanin kao Al Šamih i Jadranka Đokić kao prevoditeljka, Živolić kao pilot s monologom, Mašković kao cinični birokrata... Goran Bogdan i Lucija Šerbedžija su bili bračni par u čamotinji turizma, a ona je još i izvodila songove. Od gledalaca iz I reda se zahtevalo malo sudelovanja. Ja sam obuo one moje fensi šuze, situširao se i obukao košulju iz Kopenhagena i fine hlače, ali su me opet zaobišli.   Oznake: Žuta crta, Juli Zeh, Charlotte Roos, Ivica Buljan, ZKM, kazalište |
29.03.2014., subota
Esplozija bojlera u Vidri i druge drame
|
Link za kazališni putopis iz Zagreba Drveće u Tomislavcu procvetalo, a ljudi, turisti, klošari i omladina polegali po travi. Iz moje perspektive Zagreb propada po malo, krcka to što ima, ali proći će dosta dok erozija sve ne odnese. Propadanje ume da bude i znakovito, kao kada natpis KERUM na nekom objektu već izgleda ispranije i starije od preživelih predratnih natpisa i firmi što odavno već ne postoje  Oznake: Zagreb, ZKM, Kerempuh, Vidra, Pero Kvrgić, kazalište |
