Zenitist i kritičari u drhtalici
31.12.2008., srijeda
Oda kinizmu - film "Treći čovjek"
 Zabluda je da je u filmu »Treći čovjek« riječ o trokutu – pisac, ljubovca, frend. Kao što se krivo tumači i znameniti citat o satovima sa kukavicama. I nije točno da je Holly Martins »tipični američki junak«. Najeuropskiji i najkiničkiji film ikad snimljen. "Treći čovjek" je metafora o položaju umjetnika u svijetu. Nastanak filma. Mnogi misle da je Treći čovjek filmatizirani roman. Greene je doista i napisao roman, ali poslije. Nastanak filma sliči nastanku filmova jednog Danca, velikog pisca, koji se uz slikanje uspio baviti i režijom, dakle tako su i filmovi Henrika Stangerupa nastajali, uz mnogo alkohola, u kavanama, u separeima. Greene izrjekom spominje glavobolje, kako gospoda od milja zovu mamurluke. …long before, on the flap of an envelope, I had written an opening paragraph: "I had paid my last farewell to Harry a week ago, when his coffin was lowered into the frozen February ground, so that it was with incredulity that I saw him pass by, without a sign of recognition, among the host of strangers in the Strand." Eto, skoro pa “na servijeti”... Britanci su uz pomoć američkog producenta (Selznick) trebali snimiti film, koji će se ispostaviti kao najeuropskiji i najkiničkiji film ikada. Ali, nije bilo Američana u filmu. Zašto bih ja financirao film u kojem neki Kanađanin dolazi u Beč?, valjda je pitao Selznick. Dakle Holy Martins je u prvoj verziji imao kanadsku putovnicu. Zbog američkih je novaca promijenio putne isprave i potpisao domovnicu te dobio prvi virtualni green card u povijesti. Selznick je u - kako bism odanas rekli - projekt i Alidu Valli ugurao, a srećom nije uspio izgurati Wellesa. Vallijeva se ubrzo vratila u Europu nakon što joj ni Howard Hughes ni Selznick nisu osigurali karijeru.  Nastavak teksta je ------> ovdje |
