Kira

23.06.2009., utorak

ZID I BEZDAN

I ti si tu, kao i oni prije tebe. Pokušavaš ukloniti zid, priječi prepreku, razbiti ljusku. Neće biti lako, znam. Ali iako možda ne bih trebala, priznajem, jednim dijelom želim ti svu sreću ovoga svijeta da uspiješ u svojoj namjeri.

Već dugo podižem taj zid iza kojeg se skrivam. Mogu reći, već dugo. No, ne gradim ja njega stalno, ponekad ga i rušam, ali nikad cijelog. Bilo bi preopasno. Bojim se da se ne zaletim i lako prevarim. A za tebe, orušen je jako. Toliko da, ako se popnem na prste i visoko ispružim ruku, moći ćeš mi vidjeti vrhove prstiju, možda ih i dotaknuti. Ali ipak, dovoljno velik da se ne izložim prevelikoj opasnosti, da nikom ne dopustim da prijeđe tu granicu i počne me ugrožavati jer mi prvo ne bi bilo jasno o čemu se radi, a poslije bi mi bilo prekasno da se obranim, a koliko tek kasno da izgradim novi zid. Možda ne shvaćaš, ali samo ga ja mogu srušiti, samo ja. Ako ti to pokušaš, moći ćeš me ubiti, njegovo golemo kamenje zatrpat će me, a tada će biti kasno za sve. A ja ga se sama ne usudim rušati do kraja. A ponekad me uhvati velika znatiželja i zbilja jako želim znati kako je to kad nema ničega između.


Osjećam kao da si na drugom kraju bezdana, a ja trčim po rubu litice čekajući da mi na um padne neki briljantan plan kako da dođem do tebe.

Zar ne shvaćaš da te vičem, kako me ne čuješ??? Ti samo tupo gledaš u daljinu i spremaš se da odeš. O, Bože vidi me, tu sam. Hej! Zašto me ne čuješ, zašto me ne vidiš? Što trebam učiniti? Ne idi, molim te, ne okreći se od mene, ja nisam tamo, ja sam tu, kako ne razumiješ?! Znam da me tražiš, ali u pogrešnom smijeru. Hej! Tu sam! A možda... ma ne, to bi bilo glupo, a možda ipak ne... trebam li skočiti? Trebam li zbilja zakoraknuti nad površinom bezdana? To je jedino što mi preostaje, ali onda ću pasti, tako ću se sigurno još više udaljiti od tebe... Počenješ bacati nešto prema meni. Hej, pa to je kamenje, zašto bacaš kamenje na mene? Mašeš mi rukama, napokon me vidiš. Da, i ja tebe vidim, ali kako da dođem do tebe?

- 20:09 - Komentari (19) - Isprintaj - #

01.06.2009., ponedjeljak

1.6.

Ništa se nije promijenilo, sve je ostalo kao i jučer. Samo je prošlo vrijeme i učinilo da prijeđem tu stepenicu djetinjstva. Naravno da sam još uvijek dijete, dok imate roditelje –njihova ste djeca... prošle godine, na ovaj dan, shvatila sam da će ta godina biti dobra godina. I bila je, stalno sam govorila da je 17 godina najbolje imati. Ne osjećam se drugačije, a i kako bih- pa prošlo je tek 9 sati. Govore mi: „Sad si u ozbiljnim godinama.“ Koliko ozbiljnim? Zašto ozbiljnim?
Znam samo da je rođendanska proslava bila odlična (koliko se sjećam, a i slike to govore) i nekako mislim da će mi i ova godina tako dobro proći, iako više nemam 17......


pozzzz i :-) od vaše Kire
- 08:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi