Kira

Ispred svoje kuće imam trešnju. To je stara, ali lijepa i rodna trešnja. Jedna grana diže se koso uvis i na toj grani trešnje su uvijek najljepše, najveće i najcrvenije. Ali mi nikad ne jedemo te plodove jer ih niti jednim ljestvama ne možemo dokučiti, a kao što sam rekla grana je tanka pa je svakoga tko se popne strah ići do kraja. I baš prije par dana, dođe ispod trešnje nekoliko dječaka. Ona nije u našem dvorištu, nego vani, blizu ceste pa je tako primamljiva svakom tko prođe pored nje. Tako su ti dječaci došli jer nisu mogli odoljeti. Počeli su kidati grane i bacati kamenje kako bi im palo što više plodova. Ja ih gledam s prozora i ne mogu im ništa. Ne mogu ništa djeci, a pogotovo odraslim ljudima koji se također ponekad zaustavljaju i kidaju grane naše trešnje. Prije je to drvo imalo veću krošnju, ali su neke grane smetale telefonskim žicama pa su ih ljudi došli srezati. Sad je trešnja izobličena, raste samo u jednu stranu, ali se ne da. Svake godine u ovo doba ona se krasi crvenim, srcolikim plodovima. A ja, uvijek kad je vidim, sjetim se one pjesme:

Još i danas zamiriši trešnja
u proljeće, kao davno prije,
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije.

Rekao sam kad poći sam mor'o
spalite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru,
kad navratim da je vidim živu.

Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote,
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.

Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
neko baca kamen na slavuje.


Što to ima u ljudima tužno ...

Još i danas zamiriši trešnja ...

Baš me danas uhvatila neka tuga. Već mi dugo nitko nije poslao poruku da me pita kako sam, ili da budem preciznija već mi dugo nitko nije poslao nikakvu poruku. Ne znam kad je zadnji put zvonio telefon, a da onaj tko zove treba mene. Ljudi mi se obraćaju samo ako nešto trebaju, tu se ne mogu žaliti jer stalno traže nečiju pomoć. Ne znam kad sam zadnji put otišla s nekim na kavicu i ispričala se onako baš iskreno i ... Svima se stalno nekud žuri, stalno su u trku i nemaju vremena poslušati jedni druge. Mnogi ljudi od mene traže rame za plakanje, a vjerujte mi , meni je toga već dosta. Svi stalno kukaju, a ne primjećuju one koji ih svo ovo vrijeme slušaju, klimaju glavom i govore : „ Ne brini se , bit će bolje!“ ( ne znate koliko mi trebaju te riječi)

Već dugo mi nije zvonio mobitel, već dugo glas na telefonu nije tražio mene, već dugo meni nitko nije došao na vrata... ali nije sve tako crno, kad neće oni, znam da ćete vi, moji dragi blogeri. Iako me ni od vas nitko nikada nije pitao kako sam, slali ste mi predivne komentare i na tome vam puno hvala. Samo tako nastavite..................... :-)

Smiley služi da bi za vrijeme ovakvih komunukacija izrazili svoje raspoleženje ili naglasili neku izjavu

: -) = sretan je, rekao je nešto smješno

:-)) = jako je sretan

:-D = smije se

:,-) = sretan je i plače od sreće

;-) = upucava vam se

:-( = nesretan je, tužan, usamljen

:'-( = plače
:-> = sarkastično se smije

>:-> = prostači

>:-( = ljut je

:-# = rekao je nešto što nije smio

:-O = čudi se

*-) = upucao se u glavu (od izjave)

:I-O) = ima velike podočnjake i spava mu se