Kira

Dragi moji, svi koji ste slučajno ili namjerno sada posjetili ovaj blog, želim vam miran i blagoslovljen Božić uz smijeh i veselje.....

Imamo predivan Božić. Snijeg svud pada, zvona zvone, srca mlada vesele se. To je vrijeme ljubavi i mira, SRETAN BOŽIĆ SVAKOME....

P.S. nadam se da je djedica bio dobar ove godine, ja svoj poklon još nisam otvorila..

Dragi Djede,

ovo je moje prvo pismo Tebi. I eto, već ga pišem tako da ga cijela javnost može pročitati. Ti znaš da sam ja cijele godine bila dobra i zato te molim da mi doneseš jednu sitnicu. Želim vremeplov. Ne pitaj me kako i zašto, to je jedna od mojih najvećih želja. Nemam pojma kako to izgleda, ali uvjeravam te da ću ga iskoristiti najbolje što mogu. Priznajem da je moja želja malo čudna pa ako ti je to problem, možeš mi donijeti avion. Nikad se nisam vozila u avionu pa bih bila presretna kad bih mogla samo jednom pogledati odozgo prema dolje. Oh, molim Te, donesi mi avion. Ako Ti je i to problem, donesi mi knjigu. Želim knjigu koja će me nasmijati do suza. Donesi mi onu knjigu koju kad pročitam prvu rečenicu neću ispuštati iz ruke dok ne pročitam i zadnju. I to je to! Nadam se da Te moje pismo nije iscrpilo...

Pozdrav od Kire

P.S. moje želje ne mogu biti racionalne

Sve je okičeno, predivno: kuće, ulice, prozori, vrata, dvorišta... to može biti samo jedno- dolazi nam Božić. Vrijeme je darivanja. Rodbina i obitelj ovih dana muči glavu jednim pitanjem: pokloni ili novac? To isto pitaju i nas, kojima trebaju nešto pokloniti. Na kraju, svi zajedno dođemo do zaključka da je najpametnije pokloniti i primiti novac. I ja to kažem iako su moje želje zapravo ono drugo. Novac je, priznajem pametno dobiti, ali on me ne čini baš previše sretnom. Naravno da uživam kad pored uha počnem šuškati novčanicama, ali to nije onaj osjećaj. Kad se ujutro probudim i siđem u dnevnu sobu, prvo što ugledam je predivna jelka sa crvenim ukrasima. Tada mi pogled skrene dolje. Poklon umotan u prekrasni, sjajni, šareni papir, a na vrhu je velika mašna. Ah....ništa ne može zamijeniti taj osjećaj kada otvarate poklon, oprezno i polako, s velikim uzbuđenjem. Kao da sam dijete; malo, slatko, nevino dijete koje čeka da dođu anđeli i stari, punašni čovjek u crvenom.

Ovo je moja omiljena pjesma: Oh Carol - Smokie