Kira

Ove ću godine ljetovati kraj Crikvenice, 10. - 20. srpnja,ako nekoga zanima tko sam ja i želi me upoznati, može mi se javiti na moju adresu koja je u boxu.

1. OPISATI SE U PAR TOČAKA
- odgovorna
- znatiželjna
- uporna

2. PET REČENICA O SEBI

Ja sam umjetnička duša; obožavam crtati, pjevati ( al bolje vam je da me ne čujete ) , plesati, glumiti ( al se ne bavim glumom ), fotografirati.
Mrzim raspravljat o ukusima : o glazbi, o načinu odjevanja, o jelu i piću, ...........
Ne volim baš telefonirati, kad ja nekog zovem uvijek me uhvati neka nervoza, osobito kad su blagdani - nemam pojma o čemu da pričam.
Obožavam filozofirati i time onima s kojima se svađam „ soliti pamet“.
Jedna mala tajna od mene – ne zovem se Kira, ali mi je predivno kad mi se tako obraćate.

3. ILI –ILI
NAPOMENA : SAMO SAM dvoje SIGURNOŠĆU NAPISALA, OSTALO eci peci pec

Ljeto ili zima = ljeto
Toplo ili hladno = toplo
Crno ili rozo = crno
Narodnjaci ili metal = metal
Motor ili auto = auto

4. PITANJA I ODGOVORI

KOJI TI JE DAN SAVRŠEN?

Neradni dan, dan bez obaveza, prvi dio dana negdje u prirodi, a drugi u gradu. Taj dan bi trebao doći iza stresnog dana, pa bi bio potpuno opuštajući.............

ŠTO VAS PRVO NA LJUDIMA PRIVUČE?
Držanje ( hod, okret, geste ), tako najbolje mogu skužit o kakvoj se osobi radi.
KOJE VAS STVARI KOD LJUDI ŽIVCIRAJU ILI SMETAJU?
Ja to volim nazvati „ gledanje s visoka“ to me iritira
DA MORAETE BIRATI BISTE LI IZABRALI ČOVJEKA KOJI IMA NOVAC I KARIJERU, A NEMA VOLJENU OSOBU KRAJ SEBE, ILI ČOVJEKA KOJI NEMA NOVAC, A IMA VOLJENU OSOBU?
Ja to ovako gledam: onaj nema voljenu osobu to ne znači da će uvijek tako biti, a onaj tko nema love također ne znači da ju nikad neće imati.

Ovu sam štafetu dobila od 2 SVIJETA I 2 DUŠE, a predajem ju SVAAŠTA i BLUEGIRL15

Kad biste me pitali bez koje tri stvari ne bih mogla živjeti, rekla bih vam : kompjuter ( pod tim mislim internet), mobitel i bicikl. Ovaj put ću pisati o biciklu. Jednostavno ne mogu zamisliti život bez njega. Idem biciklom u školu i uvijek kad imam nastavu poslijepodne, kad se vračam kući, vožnja biciklom je jednostavno božanstvena. Zamislite tu idilu: mirno sjedite, polako okrečete pedale, a vjetrić vam nježno piri u lice i kosu. Nema dovoljno jakih riječi kojima bih to opisala, takvo što jednostavno morate doživjeti onako kako ja to doživljavam. Vozite se jednom dugom cestom i gledate u predivan zalazak sunca koji je ispred vas, ali tada nikoga tko prolazi ne uspijete vidjeti jer sunce previše blješti. Udišete svjež zrak koji miriši po drveću i cvijeću. I dok se tako vozite ponekad samo na trenutak, samo na dvije sekunde, sklopite oči; i tada prestanete biti svijesni mjesta i vremana. U tom trenutku vidite samo narančastu boju i osjećate kako vam sunce grije kapke sve dok ponovo ne otvorite oči. Ptičice lete iznad vas i cvrkuču...imate dojam da razumijete baš svaku riječ koju kažu.
Poslije toga dođete kući i vratite se u svoju stvarnost.