Killerus

Bilo mi kuca sve jače i jače. Ne znam koliko ću još moći izdržati napade bezbožnika. Horda sotonske volje izjela je sve na svojem putu, obeščaščujući, mučeći i ubijajući, bez ikakve grižnje savjesti. Hladnokrvnost koja ih je prožimala, bila je toliko disciplinirana da su uspjeli pobiti čak i naše najelitnije vojnike, od strijelaca, pa do konjanika. Pitate se tko su oni? za života, nitko i ništa, a sada, desna i lijeva ruka okrutnog vladara Omikrona. Omikron ih još naziva svojim ¨cvijećem zla¨ jer ih je probudio iz vječnog sna, te im otvorio vrata našega svijeta. No, neki su se vratili u promijenjenim, snažnim, ali i ogavnim demonskim obličjima. Izgledom su podsjećali na trolove i divove mitskih doba, noseći lance iskovane od tuge obitelji onih čije su živote nepovratno uzeli. Što Omikron želi? Isto što i svaki poremećeni anarhist, propast svjetskog dobra, potpunu i apsolutnu kontrolu zlih sila. A tko sam ja? Nekoć skormni seljak koji se svim silama borio protiv nepravednog feudalizma, a sada u službi njegove presvijetlosti, cara Imperijusa. Imperijus je zadnji car naše vrste koji je sposoban suprotstaviti se hordi zla. No, je li mu uspjeh zajamčen? Čisto sumnjam. Bez obzira koliko vojnika Imperijus skupio, njihov broj nikad neće biti ravan hordi čija moć raste iz sata u sat. Naime, na mjesto svakog našeg palog vojnika, diže se pripadnik horde, iskvaren i jednako opak, baš kao da nikada nije bio savjesno i emocionalno ljudsko biće. Naš svijet postupno prekriva tama, Omikron diže svoje ¨cvjetove zla¨, a ja... Čvrsto držim mač u ruci, oslonjen na hladnu sjenu zida bijele kule, čekajući da razvale naše bedeme, a onda neka se Bog smiluje našim dušama!


Nedavno sam nabasao na ovu priču, napisanu prije par godina, za zadaćnicu hrvatskog jezika, što objašnjava njenu kratkoću. Možete si zamisliti čuđenje na licu profesorice, nakon što je dobila ovakvu priču kao odgovor na postavljenu temu ¨Cvjetovi zla¨ ;)
Imao sam svakakvih ludih interpretacija tema za zadaćnice, a to je bilo upravo zbog glupih naslova i kriterija profesorice. Kada god bih pisao nešto u stilu životnih filozofija, one bi ostale neshvaćene, nije im se posvećivalo dovoljno vremena za procjenu vrijednosti. Stoga sam prešao na morbidniju stranu pisanja, što se pokazalo prilično uspješnim kod profesorice. Čak se nisam ni trudio suzdržati, a tema ¨Žuti kišobran¨ me prilično naživcirala, toliko da sam zaželio uzeti takav kišobran i namlatiti nekoga njime. Iz toga je proizašla ideja o čovjeku koji je pod utjecajem svojeg žutog kišobrana, te dijeli pravdu okolo, ubijajući njime one ljude za koje je kišobran govorio da su loši i štete društvu općenito. Priča je bila poprilično morbidna, te sam mislio da ću zasigurno završiti kod školske psihologinje, a ne s blještavom peticom zbog originalnosti. Šteta što nemam sačuvani primjerak...

Nakon mukotrpnih dogovaranja, kucnuo je čas polaska dvojice prijatelja ¨Samoborčekom¨... kuda drugdje nego u Samobor. Frend se odlučio za masku terorista, što mu zbog duge kose i brade nije bilo teško za postići, na što sam ja odgovorio maskom agenta tajne službe, čiji je zadatak bio razoružati terorista :P Frend je bio opremljen bijelom plahtom, arapskom kapicom, (mojim) crnim sunčanim naočalama, dinamitom sa satom, te zastrašujućim mitraljezom koji više ni nema sposobnost ispucavanja gumenih metaka :) A za sebe sam složio sljedeće... Crno odijelo, crni kožnjak, bijelu košulju, crnu kravatu, pištolj s jedne strane (s punom moći ozljeđivanja ljudi gumenim mecima hhehehe), te lisice s druge strane remena (za koje nismo imali ključ, pa se nije bilo baš uputno igrati s njima), frendove policijske cvike (u stilu američkih murijaka, aka ray ban) i crnu beretku ;)
Malo me začudilo što su nas neki ljudi u samoboru gledali malo u čudu dok se frend iz svega glasa derao ¨Đihaaaad, i will blow you all, i hate americans!!!¨, kao da smo mi luđaci jer smo se maskirali za FAŠNIK! Come on people... Gdje vam je mladenački duh, smisao za humor... No, bilo je i zanimljivih susreta, cura u krinolinama, odraslih beba, transvestita (ili su to možda bile jaaako ružne žene, u to neću zalaziti) i foxy balerina (ili je bila samo jedna hmmm). Zatim nam je stiglo pojačanje dvojice nemaskiranih prijatelja, koji su zajedno s nama uživali u raznolikim pivama irskog puba ¨Scout¨ (čovjek bi pomislio da dobivam neku proviziju od reklame tog mjesta, koliko sam ga puta već spomenuo svuda).
NAPOMENA: Samoborski fašnik počeo je 09.02., a završava u utorak 20.02. te vas ovom prilikom pozivam... zapravo ne pozivam... U IME ZAKONA, TJERAAAM VAS DA SE MASKIRATE, KUPITE KARTU ZA SAMOBOR I DOBRO PROVEDETE UZ VESELE I TOPLE SAMOBORČANE I SAMOBORČANKE :) + u subotu 17.02. svira ¨Hladno pivo¨, pa ako ima obožavatelja toga banda, znate gdje ćete ga pronaći...
Sve u svemu, odlično sam se proveo, da smo ostali duže bilo bi i još bolje, no neka, bilo je super i ovako :)))
Evo vam i jedna slika vašeg autora/murijaka hehehe zbog kojeg su se cimali pravi ¨plavci¨ na cesti ;)
Nekima sam ličio na murijaka, nekima na stripera, a nekima na Mr.Smitha iz ¨Matrixa¨ :P ali jedno je sigurno, bilo mi je zabavno i toplo preporučujem samoborski fašnik svima ;)

Dobro, dobro, dobro... Evo jedan novi post :P to da fiona bude sretna hehehe
Inspiracija je vrlo zajebana stvar, to će vam moći reći svatko tko je bar pokušao nešto naškrabati u svrhu prenošenja misli na papir ili u metalnu kutiju (PC). Svatko ima nešto što ga inspirira... Za mene je to mračniji pogled na svijet, perspektiva u koju mnogi ne vole kročiti čak ni mislima... Pojavom raznih foruma, msn-a, chatova, ubijena je moja inspiracija, pa i volja za pisanjem u obliku priča. No, moram priznati da mi to nedostaje, poseban je osjećaj kada znaš i možeš nešto izreći, te da nisi jedini zadovoljan svojim črčkarijama, već ostaviš utjecaj i na druge mlade, ili stare umove... A sad PP (propagandni program) :P
Eto, tek tolko da nešto napišem, da znate da je autor još živ i da možda sprema nešto nooovo, nešto div... za vas malobrojne ;)
Vozdra svima!