Nigdje Posebno, Zemlja

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







25.05.2006., četvrtak

Kiltovi i prolivene suze

Ja. U. Kiltu. Monitor bi vam se trebao spontano zapaliti u ovom trenutku. Znate, nije lako hodati u kiltu. Dok pada kiša i puše vjetar. Istina, imao sam kišobran, ali to nije spriječavalo vjetar da svijetu svaki puta kad se okrenem loše priušti pogled na moje noge. Nije da im šta fali ili nešto, to su seksi noge rolleyes, ali čovjek se osjeća otkriveno. Kako i zašto sam nosio kilt ste vjerojatno pogodili. Ili niste? Za maturu je cijeli razred došao u kiltovima. Ženske u kilt-minicama, a mi muški u nešto duljim varijantama. Do koljena.

Uglavnom, jučer smo imali oproštaj maturanata (makar još pola razreda ide na maturu) i mene (da, baš mene, tko zna zašto) su odabrali da u ime svih maturanta kažem par riječi. Pod jedan, soba puna veselih "veselih" maturanta sa zviždaljkama koji su nestrpljivi. Pod dva, moj je govorčić išao nakon političkih i polupolitičkih govorancija gradonačelnika i ravnatelja. Mislio sam, razapet će me. Ali napisao sam par rečenica, došao tamo, čekao da me pozovu. Najavili su me gotovo s jednakom pompom kao i ravnatelja i gradonačelnika, kao osmo svjetsko čudo. Ponovo sam dobio sliku fućkanja i povika: "Buuu..."

Tada sam se nonšalantno popeo na pozornicu i s neurednog komada papira pročitao slijedeće:

Nakon svih ovih velikih riječi, preostao sam vam samo ja, da vam se obratim u ime svih maturanata. Bili vi učenik ili profesor ili nešto treće, važno vam je samo jedno. Nemojte zaboraviti uživati. Vremena ima premalo da bi ga se bezveze potrošilo. Iskoristite ga. Živite svoj život, ne čekajte ga. Mogao bi proći kraj vas, a da to ni ne shvatite. Hvala.

Pljesak, fućkanje (ali pozitivno!), par rukovanja dok sam se vratio svom razredu. Prošlo je dobro. Valjda.

Kojih desetak minuta kasnije, čitav naš razred se popeo na pozornicu, netko drugi je održao govor, a mi smo plesali u nastavku čitavog rituala divljanja i ispuhavanja prije suočavanja s ozbiljnošću života. Naš predsjednik razreda, odabran djelomično iz šale, a djelomično iz prijateljstva, rasplakao se. Nešto je viši od metar osamdeset, krupno građen (big boned, rekli bi Englezi). I plače. Kako smo se povukli s pozornice, uspjelo mu je da sa sobom povuče još dobar dio razreda. Da, rastanak je.

Dugo nam je trebalo da to shvatimo.

Ali, ostat ćemo u kontaktu, ne? To svi uvijek kažu, zar ne?

They’re ok the last days of may, I’ll be breathing dry air
I’m leaving soon, the others are already there
You wouldn’t be interested in coming along, instead of staying here
They say the west is nice this time of year


Glazba: Blue Öyster Cult - The Last Days of May

Kierlan Darkskye,
Kilt-Wearing Man
- 11:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.05.2006., utorak

Prokleti maturanti II

Kaos iz kojeg se novo rađa. Nekada davno, psovao sam maturante. Bacali su konfete svud uokolo, ponašali se kao pijana bagra, općenito lutali uokolo u besciljnom kaosu koji ih je obuzeo poput demona. Dobro, tog davnog dana možda to ne bih izjavio ovako pjesnički. No, danas kad sam jedan od njih, mogu to bolje opisati.

Mogao bih psovati maturante. Što zbog konfeta, što zbog pijanstva, što zbog kaosa iz kojeg ništa konstruktivno ne može izaći. Neću. To je sve dio rituala, zanos koji može završiti loše (skakanjem naglavce u prazan bazen ili u najboljem slučaju ispumpavanjem želuca), ali to je početak kraja. Kako bi život ponovo mogao početi, ozbiljan, miran, odgovoran (nadajmo se), stara nezrelost mora doseći vrhunac. Matura. Sazrijevanje kroz nered.

Ali neću ih psovati jer time pljujem po samome sebi, a to neće ići. :)

Tamnija strana mjeseca bi glasila da će određeni dio njih (nećemo o statistici) ostati na razini djeteta ostatak svog života. Možda će im biti ljepše bez odgovornosti. Uživat će u djetinjim stvarima i živjeti u nadi da se nikada ne opamete. Naći će posao koji ne vole, ali ga rade za preživljavanje. Neki će primati socijalnu pomoć, drugi će se obogatiti (pošteno ili nepošteno, je li zapravo važno? ). Jedni će piti gurmansku crnu kavu, drugi jeftino vino. Ne treba biti negativan, ne treba se brinuti za to kako će drugima život ispasti.

Teško je svoj život održati, a kamoli tuđi. Svatko traži svoj put ka sreći. Sada smo uglavnom muhe bez glave, psi bez lanca i ljudi usred oceana neznanja i nesnalaženja koji čekaju svoj brod na koji će se uspeti kako bi im se život konačno stabilizirao. A oni koji se utapaju? Da im pružimo ruku, znajući da će nas možda povući za sobom?

Postajem previše hermetičan. I pod time ne mislim na probavni sustav. Kad smo već kod probavnog sustava...

Glazba: Jethro Tull - Mother Goose

Kierlan Darkskye,
Prokleti Maturant
- 16:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.05.2006., nedjelja

Malo kniževne kritike - The Dark Tower

Čovjek u Crnom pobjegao je preko pustinje, a revolveraš ga je slijedio... Još prije oko pola mjeseca sam dovršio čitanje Steven Kingove sage Dark Tower. Na engleskom, dakako, s obzirom da još nisam nigdje pronašao hrvatski prijevod da ga kritiziram. Teško je prevađati. Teško je zarobiti tuđe misli i prebaciti ih u drugi jezik, a da im ne uništiš stil. Ako sam u pravu i nitko još nije preveo Dark Tower serijal na hrvatski, imam veliku želju (nakon završenog studija anglistike, iako ne sumnjam u svoje trenutačne sposobnosti) za prevođenjem istog.

Sad, što se tiče samih knjiga u serijalu, točno se vidi da je King prve četiri: The Gunslinger, Drawing of the Three, The Waste Lands, Wizard and the Glass, pisao prije posljednje tri koje je naumio napisati nakon bliskog susreta sa smrću. Prve imaju ponešto neizbrušen stil, ali i više nego dovoljno mašte da te nedostatke zanemarite i čitate. Zapravo, reći da je stil neizbrušen je nepravedno (osim u Gunslingeru, koji jedno od prvih Kingovih djela), jer to tek spoznate kad počnete čitati posljednje tri u kojima Kingu odlično uspijeva jasnim rečenicama bez previše kompliciranih riječi reći puno toga.

Kratak sinopsis svima koji ovo čitate, a nemate pojma o čemu trenutačno pišem. The Gunslinger počinje sa tipičnim špageti vestern junakom, Rolandom iz Gileada, koji je posljednji revolveraš iz loze Arthura Elda (svaka sličnost s kraljem Arturom je namjerna, spominje se i Excalibur) koji je na svom posljednjem zadatku: pronaći Dark Tower (Mračni Toranj) i popeti se u sobu na samom vrhu. Što je Dark Tower, te zašto Roland to radi, te kako to da je zadnji od svoje vrste čitatelj isprva ne zna, već saznaje po putu (po knjigama). Na svom putu punom smrti, Roland pronalazi ljude iz našeg svijeta, točnije iz New Yorka u različitim vremenima, koje obuči metodama revolveraša.

U međuvremenu susreću manijakalne mono-vlakove, bipolarna računala, divovske medvjede kiborge, robote sa svjetlostnim sabljama i demone. I to sve nije nimalo u humorističnom stilu, već svaki od tih apsurda ima savršenog smisla u priči. Neću više kvariti užitak, osim reći da je serijal jednostavno nešto genijalno i da bi definitivno mogao završiti negdje u lektiri kao jedno od remek djela na prijelazu dvadesetog stoljeća u dvadeset i prvo. Toplo, ma šta toplo, kipuće preporučam.

A ja, sad kad sam se konačno oslobodio tog demona, mogu nastaviti s čitanjem ostalih stvari. Npr. Hesseove Igre Staklenim Perlama. Zasad mi izgleda odlična (mislim, ipak je to Hesse), a nahvaljena je od strane cijelokupne hipijevske populacije, dakle ne mogu fuljati.

Postove sa zanimljivijim sadržajem možete očekivati koliko želite. Ali u konačnici ovisite o meni. :P

Glazba: Demons & Wizards - The Gunslinger

Kierlan Darkskye,
Touched By The Crimson King
- 23:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.05.2006., srijeda

And it makes me wonder...

And the children of tomorrow... Dakle, konačno sam promijenio adresu na kraće, kao što već dulje vremena želim.

Nažalost, sad će me neki možda teže pronaći, ali jebiga. Zato je Bog izmislio Google. Ili čak Blog.hr tražilicu. Tražilicu... glupe li riječi.

Dragi štioče!

Vjerojatno se pitaš kako to da već dugo nisam pisao, ako ništa drugo, onda sa svojim karakterističnim moram-se-nekome-izjadati stilom. Imalo bi smisla da se javim, školska godina je pri kraju (6 dana to go), a stvari nisu uopće bile ružičaste. Sad jesu. Slušam Pink Floyd. Ponovo. No angst here.

The lunatics are in my head.

Ali to su stare vijesti. Nove su vijesti slijedeće: vjerojatno sam izbjegao maturu, proći ću s pet (ljubazno umoljavam onu gospodu u zadnjim redovima da se suzdrže od vikanja i pokazivanja s prstom: "Štreber, štreber!", jer to nije istina), oblačim se kao Škot za norijadu. Kilt je već tu. Osrednje je napravljen i preskup za svoju kvalitetu, ali kasno je sad. A svako dodatno inzistiranje na kvaliteti bi nam još masnije naplatili.

Živjela buržoazija. :)

Osim toga... pa i nema nekih novosti. Nadam se upisu na faks (Filozofski - smjer engleski i informatologija/bibliotekarstvo) i čekam ljeto. Ich habe Pläne, große Pläne... Možda odem do Lyona na jednu sjednicu Europskog Parlamenta Mladih, možda odem u Kutinu na LARP, možda napišem nešto, možda snimim nešto, možda se konačno dogovorimo mi svirači i pjevači pa pokrenemo ideju benda iz hibernacije. Previše je to možda, a svi oni ovise o upisu na faks.

Uporno mi govore da moram uzeti i jedan faks za backup. Starci mi sugeriraju ekonomiju. Ja, s druge strane, znam da sam sada previše specijaliziran da bih imao dobre šanse za upad na bilo što osim Filozofskog, tim više otkako sam raskrstio sa svim prirodoslovno-matematičkim predmetima. Valjda sam zato i išao u prirodoslovno-matematičku gimnaziju, da bih shvatio da trebam studirati jezike...

A sad neplaćeni prostor za reklame.

Jako jako dobra priča u nastavcima
I pijte Coca-Colu. Može i Pepsi. Perite samo onim jednim deterdžentom koji čisti bolje od ostalih, a zube čistite ručno. Sjetite se glasati za *CENZURA* na idućim izborima jer nikad ne možete pogriješiti s *CENZURA*. :)

Glazba: Blue Öyster Cult - The Marshall Plan

Kierlan Darkskye,
Still Wondering And Planning
- 08:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.05.2006., subota

Čupavci i kava u Slavoniji

The slavonski čupavci Eto.

Dugo me nije bilo, ali ovaj puta čak niti neću spominjati da se vraćam (ili ne vraćam) pisanju. Smatram da je to ionako već bezveze. Umjesto toga, divite se slici slavonskih čupavaca (nisu drugačiji od recimo krapinskih, ali su jako, jako fini) koja je nastala prije cirka pola sata. Mislio sam ih poslati poštom nekome, ali ovo mi se učinilo kao mnogo zgodnija ideja.

Rekao sam da sam u Slavoniji. Preciznije, u Đakovu sam i mogu ga nahvaliti. Grad ima 25.000 stanovnika i jako dobar urbani plan. Ulice podsjećaju na američke suburbse, široke su, sa sličnim, lijepim kućama koje nimalo ne krše građevinske norme. Jezgra grada je očuvana koliko se mogla i neke zgrade se nisu promijenile već 100 godina.

A katedrala je isto genijalna. Možda stavim slike na photobucket pa postam link u komentar. S obzirom da ovo pišem s tuđeg računala (laptopa) i trošim tuđi internet, nemam trenutno vremena za to. Izgrađena je od tamnocrvene cigle (boje osušene krvi, rekao bih da se osjećam posebno morbidno), golema je, sa predivnim obojanim rozetama. Unutrašnjost je oslikavana punih 12 godina (krajem 19-tog stoljeća) i to tako perfekcionistički... Neki zidovi na sebi imaju naslikane tapiserije, koje iz daljine izgledaju poput pravih tapiserija, koje vise sa zidova. Posebno su detaljne slike raznih biblijskih događaja, od Adama i Eve do pribijanja na križ.

Reko bi Nighthawk nešto o efikasnosti kršćana, ali taj komentar ostavljam njemu.

Čak su nas odveli u kripte ispod crkve i vidjeli smo gdje je pokopan J.J. Strossmayer, skupa s još hrpom biskupa.

Slavonci su veoma gostoljubivi ljudi, puni elana i veselog raspoloženja. Nije da to i prije nisam znao, ali sad sam se u to uvjerio iz prve ruke. Napisao bih još, ali nemam vremena. Sutra još idem u Sl. Brod, ali sumnjam da ću se iz njega javiti. Imam još nekih stvari za reći, nevezano uz ovaj post, ali o tome neki drugi puta.

U, da... načuo sam nešto o tome da se može mijenjati adresa bloga. Idući puta me potražite samo na kierlan.blog.hr. Ovaj mi je naziv predugačak i pogrešan.

Glazba: King Crimson - cijeli album In the Court of the Crimson King

Kierlan Darkskye,
In Awe
- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>