Marketing
Kiltovi i prolivene suze
Znate, nije lako hodati u kiltu. Dok pada kiša i puše vjetar. Istina, imao sam kišobran, ali to nije spriječavalo vjetar da svijetu svaki puta kad se okrenem loše priušti pogled na moje noge. Nije da im šta fali ili nešto, to su seksi noge 
, ali čovjek se osjeća otkriveno. Kako i zašto sam nosio kilt ste vjerojatno pogodili. Ili niste? Za maturu je cijeli razred došao u kiltovima. Ženske u kilt-minicama, a mi muški u nešto duljim varijantama. Do koljena.
Uglavnom, jučer smo imali oproštaj maturanata (makar još pola razreda ide na maturu) i mene (da, baš mene, tko zna zašto) su odabrali da u ime svih maturanta kažem par riječi. Pod jedan, soba puna veselih "veselih" maturanta sa zviždaljkama koji su nestrpljivi. Pod dva, moj je govorčić išao nakon političkih i polupolitičkih govorancija gradonačelnika i ravnatelja. Mislio sam, razapet će me. Ali napisao sam par rečenica, došao tamo, čekao da me pozovu. Najavili su me gotovo s jednakom pompom kao i ravnatelja i gradonačelnika, kao osmo svjetsko čudo. Ponovo sam dobio sliku fućkanja i povika: "Buuu..."
Tada sam se nonšalantno popeo na pozornicu i s neurednog komada papira pročitao slijedeće:
Nakon svih ovih velikih riječi, preostao sam vam samo ja, da vam se obratim u ime svih maturanata. Bili vi učenik ili profesor ili nešto treće, važno vam je samo jedno. Nemojte zaboraviti uživati. Vremena ima premalo da bi ga se bezveze potrošilo. Iskoristite ga. Živite svoj život, ne čekajte ga. Mogao bi proći kraj vas, a da to ni ne shvatite. Hvala.
Pljesak, fućkanje (ali pozitivno!), par rukovanja dok sam se vratio svom razredu. Prošlo je dobro. Valjda.
Kojih desetak minuta kasnije, čitav naš razred se popeo na pozornicu, netko drugi je održao govor, a mi smo plesali u nastavku čitavog rituala divljanja i ispuhavanja prije suočavanja s ozbiljnošću života. Naš predsjednik razreda, odabran djelomično iz šale, a djelomično iz prijateljstva, rasplakao se. Nešto je viši od metar osamdeset, krupno građen (big boned, rekli bi Englezi). I plače. Kako smo se povukli s pozornice, uspjelo mu je da sa sobom povuče još dobar dio razreda. Da, rastanak je.
Dugo nam je trebalo da to shvatimo.
Ali, ostat ćemo u kontaktu, ne? To svi uvijek kažu, zar ne?
They’re ok the last days of may, I’ll be breathing dry air
I’m leaving soon, the others are already there
You wouldn’t be interested in coming along, instead of staying here
They say the west is nice this time of year
Glazba: Blue Öyster Cult - The Last Days of May
Kierlan Darkskye,
Kilt-Wearing Man
Post je objavljen 25.05.2006. u 11:05 sati.