Nigdje Posebno, Zemlja

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







22.12.2005., četvrtak

Sjebani Dan (Angst Attackkk)

Happens too often, you know.
These misunderstandings.
Following the euphoric sensation
In a lapdog fashion.

I thought (my mind becoming my torturer)
I felt (feelings dulling my outside)
I was wrong (falling for you turned into a headlong dive)
I know (too late for that now)

"So, what the heck, let's be friends."
(and the emptiness continues)

***

Her arms, a scarf around his neck.
Her smile, shining along his.
Push it back (the loathing).
Hold the face still (like marble).

That's right, look but do not touch.
You wish to strangle them both.
Why hesitate (why wait)?
Tear them apart (tear out their heart).

Their happiness seems true (wreck it).
Their love feels strong (wretched).
Their time (vengeance) is at hand...

***

I am out of fuel.
Angry creativity taxiing to a stop.
One last bereaved look at the sky,
And I am gone.

Kierlan Darkskye,
Ho Skoteinos
- 14:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.12.2005., nedjelja

Šupa Striborova

Spomenuta šupa. Naravno da je žuta. Otvarao sam vrata šupe, spreman da donesem tih nekoliko kanti drva, kako se moja mila obitelj ne bi smrzavala, kadli pred mene niotkuda bane jedna stara baka. Raskuštrane kose, pogrbljena i pomalo smušena - kako to već biva s godinama. I ona ni pet ni šest, nego počne pričati svoju tužaljku. Naime, ima sina koji se nedavno oženio za guju. Ne stvarnu, naravno, već metaforičku. Ta kača ne može smisliti baku iz nekog razloga poznatog samo njoj, već ju želi svim silama poznatim modernom čovjeku izbaciti iz kuće.

Ova mi se situacija činila poznata odnekud. Upitao sam ju: "Jeste možda pročitali Šumu Striborovu? Ivana Brlić Mažuranić?"

Malo se zbunila te iskreno odgovorila da nešto slabije vidi, pa nastavila priču.

Zmija je pozvala policiju, da ju odstrani iz kuće s izlikom da kuća glasi na njenog sina. No, sve tri prijave koje su došle do suda su odbačene zato jer kuća jasno glasi na baku. Sin je, dakako, bio primoran platiti i sudske troškove i kaznu. Čak i nakon toga, ostao je na strani novopridošlog reptila, a ne na strani majke koja ga je rodila. Do tog trena, bio sam već poprilično zainteresiran za priču, pa me zanimao nekakav rasplet, kao i trenutačno prebivalište bake, no ništa od toga nisam saznao. Baka je, usamljena i bez ikoga kome bi se povjerila (susjedima ne vjeruje iz nekog razloga) konačno odlučila izliti dušu nekom potpunom strancu s ceste.

Završivši izlaganje, nešto manje tmurnog lica krenula je dalje niz ulicu, ostavivši meni samo da za njom viknem staru zagorsku mantru:

Bu bolje.

Glazba: Vu plavem trnaci

Kierlan Tintilinić,
Zagorski Psiholog
- 13:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.12.2005., srijeda

Kazalište sjena

Lanci i tipične kazališne maske. Dostojni simboli. Stegnulo ga je oko vrata kad je pročitano njegovo ime. Mislim, nije kao da taj trenutak nije očekivao, čak se i pripremio na njega. Doduše, ne onako kako je trebao, ali nitko nije savršen. Njegovo je ime ponovo pročitano. Diši. The show must go on.

"Nije me bilo na nastavi..."

Ciljana publika jednog nije impresionirana. Njegovo se ime ponavlja, uz poziv na odgovaranje. Patetika očito nije prošla, pokušajmo s bijesom protiv nepravednog sustava. Lupa šakom o stol, prozivajući bolje kandidate za odgovaranje. Naveo bi i svoju majku, da se nalazi u tom kobnom registru. Uspio je samo blago iznervirati publiku.

"Rekoh, ispadaj."

Pa, predstava mora ići dalje. Ako već mora pasti, pobrinut će se da ode kao zvijezda padalica.

Ovako je danas bilo na više manje svim satovima. Oni koji nisu odgovarali, uzaludno su ležali zgrčeni nad kriptičnim tomovima od milja nazvanim "udžbenici", pokušavajući utuviti tih nešto (njima posve nevažnih) podataka u onu šupljinu u njihovoj lubanji. Ponekad bi na daskama umjesto solista zamuknuo kvartet, ali su se kod svih pogreške nagrađivale lošom ocjenom, te smijehom i aplauzom kolega. Ipak, pojedinačni su trijumfi rasvjetljivali lica kritike. Glumci se uz naklon povukoše, na tren smetnuvši (živio aorist) s uma de se predstava sutra ponavlja...

Komentarčić:
Ovaj post ne odražava stvarno ocjensko stanje autora, već je nastao iz obzira prema the poor souls who are about to hang. Ha, ha!

Glazba: The Doors - Break On Through

Kierlan Darkskye,
Commentator
- 19:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.12.2005., ponedjeljak

KNOW THE FEELING?

You do know the feeling, right? "Dobra večer, pogrebno poduzeće 'Svijetla Budućnost', kako vam mogu pomoći?"

Ne znam za vas, ali danas sam smožden. Da se poslužim hrvatskim prijevodom Gavrana (reče i nacrta si metu na čelu) kao da mi neki kljun dušu siše. Moguće da mi je zlo, ili da sam samo umoran, ali jednostavno nisam pri sebi danas. Kao da inače jesam... Odlučio sam se nositi s time regresijom, te skočio do dućana po paket Lješnjak Čokolina. Mislio sam si, ili to, ili cuclanje palca, a kako je Čokolino ukusniji... Ak ništa drugo, priznajem Podrafki da unatoč pretjeranoj količini šećera i masti (ali tko to broji, ne?) koja će rezultirati najgorom tinejdžerskom kugom (aknama), da je prokleta stvar još uvijek fina i budi sjećanja.

Čovjek bi stvarno želio se malo vratiti u djetinjstvo, riješit se briga. No, zaboravljam, kad bi se vratio, samo bi me te brige ponovo čekale. Bolje je ovako. Kao kod injekcije, stisni zube, trpi i proći će. Čokolada (u malim količinama, dakako) služi kao moždana injekcija penicilina. Ubija bacile loših misli i zerstört die schlechte Laune (wink Krleži). Još kad bi se sve liječilo čokoladom, gdje bi svijetu bio kraj?

Glazba: Dream Theater - Regression

Kierlan Darkskye,
Kirkland Skylender "Mračni"
- 20:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.12.2005., nedjelja

O vegetarijanstvu...

Životinjska farma ... najvjerojatnije ne znam puno, s obzirom da sam oduvijek smatrao kako je meso jako fino za jesti. No, u zadnje me vrijeme nerviraju neki oblici vegetarijanstva koji su počeli nicati uokolo kao gljive poslije kiše. Konstatacija koju sve (većinom su žene, no ima i iznimaka) te "alternativne" vegetarijanke ponavljaju kao mantru glasi: "Meso je ubojstvo." Istina, način na koji se pripremaju životinje u klaonicama je odvratan i neobično okrutan za jadne kravice, piliće i svinje. Ali, ako odbijamo jesti meso zato jer je proizašlo iz smti životinje, onda iz istog razloga ne bismo smjeli jesti niti biljke.

"Ali biljke ne osjećaju!", netko će reći. Krivo. Svima preporučam da pročitaju "Tajni život biljaka" Petera Thompkinsa i Petera Birda, gdje se dokazuje da je stanje stanica stabla koje mirno raste u šumi i stabla kojemu se upravo približava motorna pila razlikuju. Biljke, makar nemaju svijest kakvu mi znama, prepoznaju kad se približava nešto opasno. Prema tome, meso je ubojstvo, ali kruh i pivo su genocid. Koliko je jadnog hmelja i pšenice dalo svoj život za to da bismo mi ih mogli jesti, tj. piti? Puno previše. Dakle, sve aktivistice koje mrze mučenje jadnih životinjica pa ne jedu meso (osim što neće spriječiti mučenje životinja, već će se samo izgladnjivati), bi također morale prestati jesti biljke, po toj istoj ideji.

Dakako, ja smatram da su i meso i biljke posve normalni dijelovi naše prehrane koja je u skladu sa prirodnim pravilima. Svežderi smo i oboje nam odlično paše kao hranjive tvari. Ali! Nemojte me krivo shvatiti. Vegetarijanstvo nije loše. Pače, dobro je povremeno prijeći na zelenu stranu radi samog zdravlja i detoksikacije od masnoća. Uz dobru izbalansiranu vegetarijansku prehranu, živi se zdravije i dulje. I ja bih sam bio vegetarijanac, samo da nekako mogu predvladati svoju ovisnost za mesom...

Glazba: Plava Trava Zaborava - Orange Blossom Special

Kierlan Darkskye,
Meat-is-Good
- 15:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.12.2005., utorak

SESSION REPORT 2: Strava u oknu dizala, pt 2

Tri radnika u mraku. Ovaj session se zbio pretprošlog petka, ali ga tek sada stavljam. Treba naći vremena za to. Dakle... And now, the conclusion.

Misteriozan čovjek je otišao nakon svoje posljednje upute trima zombificiranim radnicima, koji su prekinuli rad na još misterioznijoj piramidolikoj napravi. Jedan od radnika, sa zaštitnim naočala i kacigom (kao jedan od Village People), zgrabio je obližnju pneumatsku bušilicu. Druga dvojica, koščati predradnik i mišićavi crnac su pobrali lopatu i pijuk te krenuli prema našim bespomoćnim junacima na podu.

Sam je došao k sebi točno na vrijeme da se izmakne padu pneumatske bušilice na njegova pluća. Vasilij se trgnuo slijedeći, te oteturao do obližnjeg plamenika, dok su prema njemu polako koračali predradnik, te crnac - razjapljenih čelusti, ispuštajući prije navedene zvukove pucketanja. Tip s pneumatskom bušilicom je pokušao nabiti sad već ustalog Sama, no on se s lakoćom izmaknuo, dok je težina bušilice povukla napadača za sobom. Vasilij je okrenuo cijev plamenika prema njemu najbližem predradniku, promatrajući morbidno kako se tope plastični okviri njegovih naočala sekundu kasnije. Sam je opalio pneumatičara lopatom po leđima, srušivši ga na pod jednim udarcem. Nakon nešto bacakanja, radnik se umirio, u nesvjesti. Vasilij je u međuvremenu spržio i crnca, da bi uočio kako bijela prilika pokušava izaći iz te goleme buktinje, ali ne uspjeva već izgara s njim. Grey se odmaknuo od mrtvog radnika s pneumatikom, jer se iz njega izdigla ista bijela stvar, te poletjela prema Vasiliju, ušla u njega i nestala.

"Rus, si dobro?"
"Jesam, kamarad. Sve okej."

Odvukli su tijela u tamu i prošuljali se kraj nadolazećih zaštitara zgrade. Misija Delta Greena se pretvorila u fijasko s krvoprolićem i roštiljem, a još su k tome imali svjedoka. Gray je, na sigurnom, počeo vrijeđati Sama (kao i prije u liftu i prije prvog napada na parkingu), što Sam Jones više nije mogao trpjeti, već je odvratio svojim čvrstim argumentom (šakom) te oborio Graya na pod. Odnijeli su ga do auta i strpali u gepek.

Bez problema su došli do svog sjedišta - nebodera Gilchrist. Greya su ostavili u prtljažniku, makar je došao k svijesti, jer je nastavio sa svojim uvredljivim komentarima, te krenuli se javiti šefu. U uredu na dvadesetom katu, za skupim stolom od ebanovine, sjedio je čovjek od četrdesetak godina, posve normalnog, nezamjetljivog izgleda, koji je smireno telefonirao s nekim.

"... sredit ćeš to. Evo, upravo su došli. Novce uzmi s uobičajenog računa, ako zatreba podmazati kotače pravde. Nakon toga, mislim da si

zaslužio odmor."
Poklopio je.
"To je bio Stevenson.", rekao je Garret, njihov šef, "Koji je upravo krenuo počistiti vaš nered u Heard Buildingu. Hoću izvještaj. Sada."

Otprilike u isto vrijeme, iz automobila naših Delta Greenovaca se oslobodio Grey, uz pomoć šipke za mijenjanje guma (tire iron). Izašao je na cestu, pozvao taksi i odvezao se u jedan manhattanski bar, u koji često odlazi s prijateljima. U mnoštvu je spas, mislio je.

"Znači, taj svjedok vjerojatno zna dosta toga o Delta Greenu zbog te izmjene misli?", upitao je Garret.
"Da, gospodine."
"Dovedite ga gore."

Isto mjesto, pet minuta kasnije.

"Gospodine... imamo problem."

Grey je mahnuo ekipi u baru, atmosferi sličnoj Cheersu (Kafić "Uzdravlje"). Ah, da. Zaboravih napomenuti. Birc se zove "Steers & Queers". Njegov hetero prijatelj Jack Irons (p.s. niti Grey nije homo, barem koliko prizna sam sebi) je bio spreman saslušati sve događaje te divlje noći, no nije baš bio voljan vjerovati mu. Sve dok Greya za rame nije zgrabila čvrsta ruka. Po njega je došao onaj isti misteriozni muškarac iz petog kata parkirališta, s pojačanjem u vidu mrge od metar devedeset. Izjavili su da rade za FBI, te da ga moraju uhititi. Vještom Ironsovom intervencijom, Grey je uspješno pobjegao, te krenuo prema stanu svoga prijatelja Ire (Jack Irons).

U međuvremenu, Kurčkov i Jones (Vasilij i Sam) su provaljivali kroz stražnja vrata Greyeve simpatične kućice u predgrađu New Jersey. Znali su gdje živi, naime, zbog te iste izmjene sjećanja. Nakon nešto bauljanja po mraku, našli su se lice u lice s mutnim tipom u baloneru, koji je odmah potom skočio kroz prozor i počeo trčati prema automobilu parkiranom pri kraju ulice.

"fzzt... zove Kolibrića. Kolibrić, javi ...ffzzt", čulo se s poda.

Sam je uskočio u automobil, udario bježećeg agenta, te nastavio proganjati auto s kraja ulice, koji se upalio krenuo prema izlazu iz New Jerseya. Vasilij je zavezao onesvještenog Kolibrića i počekao da se Sam vrati. Nakon nešto adrenalinske jurnjave ulicama, progonjeni je automobil napravio pogrešku i zabio se u jedan stup pored ceste, izbacivši vozača van kroz prednje sjedalo. Sam se vratio po Vasilija, te su uhićenog agenta odveli natrag u centar na ispitivanje. No, ispitivanje nije polučilo dobre rezultate. Razlog je možda bilo neznanje ili pak nevoljkost ispitanika, ali ako ništa drugo, saznali su da pokušavaju pronaći svu trojicu koji su bili na kobnom petom katu. U nedostatku bolje ideje, DG-ovci su krenuli u birc "Steers & Queers", da saznaju gdje bi se Grey mogao skrivati.

Tamo su pronašli još jednog agenta protivničke organizacije, koji je, pritisnut u kut, progutao samoubilačku tabletu. U njegovom je automobilu nađena naprava koja je pokazivala tri strelice. Dvije prema Samu i Vasiliju, a treća u nekom drugom smjeru. Vasilij je zaključio da nije riječ o bombi, kao što je prvo smatrao, nego o napravi koja pokazuje prema svima koji su bili u kontaktu sa piramidolikom napravom na famoznom petom katu. Treća će ih strelica, dakle, odvesti do Greya.

U međuvremenu se Grey zabarikadirao u stanu Jacka Ironsa. Kad je Jackie Boy konačno došao po njega, pobrali su Irinu sačmaricu, te kuhinjski nož, za sigurnost. Baš kad su se spremali otići van, čuli su da se netko uspinje stepenicama do njih. Sakrili su se u obližnji ormar za metle i čekali. Nakon pola minuta, začuli su glas. "Lokator tvrdi da su ovdje. A ako se ne varam, ubrzo će doći i druga dvojica.", te su vrata ormara otvorena. Pred njima je stajao Misteriozan Čovjek, plus dvije mrge. Podigao je pištolj prema obojici i baš se spremao opaliti, kad je Grey skočio na njega sa nožem. Mrge su zapucale, ali u drugom smjeru, na upravo pridošlog Sama i Vasilija. Ira je ispalio sačmaricu na M. Čovjeka, dok su Sam i Vasilij, samo okrznuti, ubili mrge. No, valjalo se pokrenuti. Privučena pucnjevima, policija će sigurno doći.

Nakon kratkog uvjeravanja i začudo bez šakanja, Grey i Ira su pošli mirno za Samom i Vasilijem natrag u sjedište Delta Greena.

"Da, znam, Stevenson. Ne tiče me se kako, sredi to, razgovarat ću s njima... sasvim sigurno.", razgovarao se Garret ponovo na telefon.
"Izvještaj.", rekao je kad je spustio slušalicu.

Nakon što ih je saslušao, sve četvero, kao i obavio još nekoliko poziva, donio je svoju presudu. Grey i Ira su primljeni kao privremeni članovi Delta Greena, za njihovu vlastitu zaštitu. Njihove dadilje će biti Sam i Vasilij, koji će ih otpratiti na nekoliko rutinskih zadataka, kao trening. U međuvremenu, Sam i Vasilij više ne rade na ovom slučaju, nego će, kad dokažu da mogu nešto obaviti bez mrtvih, biti vraćeni na dužnost. Ne smiju se vraćati svojim kućama, kako ne bi bili mete, već će živjeti u Gilchrist zgradi sve dok se situacija ne razriješi.

Nezadovoljni ovim promjenama u njihovom životu, svi su se članovi, i novi i stari, povukli u svoje nove sobe i teško zaspali, razmišljajući o
budućnosti.


- 20:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.12.2005., četvrtak

Snijeg!

Snijegghghghghgh!!!!123kajnedajesuper? Jer to je riječ koja se izgovara sa ushitom,
Dok pada u krpicama koje ugodno škripe pod nogama -
Nakon teškog i napornog dana
Smanjuju napetost

Ostatak se lijepi za odjeću i kosu, nestaje pod parom daha,
Topi se na mrkom licu koje to više nije
Nasmiješeno promatra kako sniježi svjetlošću samotne ulice
Bijelina suprotstavljena mraku duše

Glazba: Afro Celt Soundsystem - Dark Moon, High Tide

Post Scriptum: Nisam siguran jesam li ovu pjesmu već stavio, ali... paše mi uz snijeg.

Kierlan Darkskye,
Snješko
- 19:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>