Nigdje Posebno, Zemlja

27.01.2006., petak

Ništa posebno, još jedan post. Slobodno preskoèite.

Èitam i dalje Steppenwolfa. Genijalna knjiga. Svima preporuèam. Ne namjeravam vas ubijati u pojam spojlerima citata, jer je bolje da si ju sami proèitate u nekom udobnom naslonjaèu, po moguænosti u toploj sobi (što je teško postiæi u ovim gnjusno hladnim danima) s krckajuæom vatricom. Sudeæi po skokovima cijene plina, to je ionako mnogo isplativija varijanta, jedino je muka po hladnoæi nositi drva i raditi triješæe. Ali, kao što negdje prije rekoh, sa drvima se griješ više puta. Dok ih iscjepaš, dok ih nanosiš, i dok ih pališ. Da vidimo o èemu bi još mogao pisati, a da to nikoga apsolutno ne zanima. Hmm. Bole me prsti. Poèeo sam baš èisto improvizirati na gitari, pa me jagodice lijeve ruke sad malo bole. Treba se naviknuti na elektriènu gitaru, žice su tanje i režu, ali je puno lakše svirati neke stvari. Puno je lakše izvaðati neke finese, iako je teško nešto životinjskije svirati, jer uvijek pobereš par žica koje nisi htio. Istina bog, da sam od poèetka svirao s trzalicom, možda ne bih imao tih problema, ovako se još navikavam. Ako ništa drugo, sve mi to super zvuèi, od onih improvizacija s japanskim prizvukom, preko istoènjaèkih do normalnih rock/blues jamova. I sad mi recite da vam je život ispunjeniji nakon što ste proèitali ove retke. Nije. Osobni blogovi služe za ispucavanje bedastoæa iz sistema, za održavanje kakve takve mentalne ravnoteže (neæu reæi zdravlja, jer je taj brod otplovio veæ davno). Ljudi na njima pišu za sebe, makar ponekad padnu u zamku da se osjeæaju pritisnutim da pišu za druge. (slijedi psovka, ne èitajte iduæu reèenicu) Zajebite druge. (Hvala Vam na suradnji!) Pišite zbog sebe i zato jer je vama došlo da se ispucate, ili da barem s nekim podijelite neke stvari kao što bi podijelili s prijateljima. Deklamatorski, proklamatorski ili reklamni blogovi su druga prièa. Tamo se piše baš zbog publike, s namjerom zgrtanja što više te iste publike, kako bi im se prao mozak ili ponudili razni "zabavni" sadržaji. Dobro, neki uistinu jesu zabavni (ili to ili je brainwashing uspio), pa neæu vrijeðati voditelje takvih blogova. Tko spada u koju skupinu, nek si sam odredi. Ja (Sokrat mode on) znam da moj blog nije ništa (nigdje) posebno, pa niti ne pokušavam pretendirati na neki coolness. Ja pišem, a tko èita, nek èita. Glazba: Queen - Mustapha Kierlan Darkskye, Jammer

- 12:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

20.01.2006., petak

Zagonetna konstatacija pobjeglog uma

Shvatio sam da mi se svijet previše ne sviða. Znao sam to veæ dulje vrijeme i ponašao sam se u skladu s tim, ali sama me spoznaja pronašla tek nedavno. Naime, bježao sam, skrivao se u ljepšim i idealnijim univerzumima. Mjestima gdje su ljudi nagraðivani po zaslugama i gdje sve funkcionira kako bi trebalo i po pravilima. U mojoj glavi i glavama drugih, ponekad i u drugim tijelima, a èesto ne napuštajuæi domenu lubanje. Èitam upravo Hessea. Steppenwolf i sve to. Veæ me na dvadesetoj stranici obradovao: "... naravno da ne žele misliti; ta oni su stvoreni za život, a ne za mišljenje! Tako, a tko misli, tko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je tlo zamijenio vodom, a u njoj æe se jednom utopiti." Misao je ta koja nas guta, kao i mi nju i sve njezine slijedeæe inkarnacije. Plutamo u oceanima, ali sigurno kroèimo tek na krutom tlu pustare. Možda vam se sve ovo èini previše lirski. Vjerojatno i jest. No da nije, ne bi to bila zagonetna konstatacija, zar ne? Protumaèljiva na mnogo naèina. Stimulativna za rijeke vašeg uma, te nezgodne sive stanice koje ponekad samo smetaju. "Who must be dead to be admired." Posljednji komentar, pa exeunt. Weltschmerz i angst nemaju veze s ovim tekstom. To je tek misao. Proæi æe, ali zapamæena. Lako dozvana po potrebi ponovo. Ili po ponovnom èitanju. Glazba: Gordon Lightfoot - Don Quixote Kierlan Darkskye, Escapist

- 17:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.01.2006., ponedjeljak

You're in the army now...

Prijavio sam se danas u lokalni ured Obrane RH. Dobio sam poziv još prije mjesec dana, s lijepim štambiljem Hrvatske Pošte - "Sretan Božiæ i Nova Godina, pozivamo Vas u Vojsku RH". Dobro, pisalo je samo Sretan Božiæ i Nova Godina, jer su poštari (nadam se) bili nesvjesni sadržaja pisma, ali ispalo je èudno. Digao sam se rano (probudili me, bolje reèeno), tako da sam prvi stigao u ured sa svojim prijateljima supatnicima. Oèekivao sam neke duge i bezobrazno komplicirane procedure, regrutaciju u stilu poèetka Full Metal Jacketa (dobro, nešto blažu od toga), veæ je sama pomisao na vojsku stvarala èitav niz slika koje nisu imale apsolutno nikakve veze sa stvarnošæu. Još jedan obièan zagorski muž, u posve birokratskom okruženju. Provjerio je moj upitnik, postavio dva pitanja vezana uz podatke koji su napisani, munjevitom brzinom prepisao podatke s moje osobne i - "hvala lijepo, možeš iæi". Bam, slam, thank you m'am. Osjeæam se iskorišteno. Lijeènièki je negdje u drugom mjesecu, a ja (još uvijek nisam siguran jesam li budala zbog toga) namjeravam odslužiti vojno, a ne civilno. Barem zasad. Možda se predomislim. Možda. I tako, sad sam im u evidenciji. Ne osjeæam se ništa drugaèiji. Još nekoliko minuta stariji. Glazba: Blue Öyster Cult - I'm On The Lamb But I Ain't No Sheep Kierlan Darkskye, Recruit

- 09:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.01.2006., nedjelja

Sretna Nova!

Puno zdravlja i sreæe vama, vašim obiteljima, prijateljima, znancima. Neka vam svi neprijatelji nauèe što je bol i neka vam ova godina ne bude zadnja.

- 00:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #