Nigdje Posebno, Zemlja

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







27.01.2006., petak

Ništa posebno, još jedan post. Slobodno preskočite.

Put prema ničemu. Kinda like death, now you that think of it... Čitam i dalje Steppenwolfa. Genijalna knjiga. Svima preporučam. Ne namjeravam vas ubijati u pojam spojlerima citata, jer je bolje da si ju sami pročitate u nekom udobnom naslonjaču, po mogućnosti u toploj sobi (što je teško postići u ovim gnjusno hladnim danima) s krckajućom vatricom. Sudeći po skokovima cijene plina, to je ionako mnogo isplativija varijanta, jedino je muka po hladnoći nositi drva i raditi triješće. Ali, kao što negdje prije rekoh, sa drvima se griješ više puta. Dok ih iscjepaš, dok ih nanosiš, i dok ih pališ.

Da vidimo o čemu bi još mogao pisati, a da to nikoga apsolutno ne zanima. Hmm. Bole me prsti. Počeo sam baš čisto improvizirati na gitari, pa me jagodice lijeve ruke sad malo bole. Treba se naviknuti na električnu gitaru, žice su tanje i režu, ali je puno lakše svirati neke stvari. Puno je lakše izvađati neke finese, iako je teško nešto životinjskije svirati, jer uvijek pobereš par žica koje nisi htio. Istina bog, da sam od početka svirao s trzalicom, možda ne bih imao tih problema, ovako se još navikavam. Ako ništa drugo, sve mi to super zvuči, od onih improvizacija s japanskim prizvukom, preko istočnjačkih do normalnih rock/blues jamova.

I sad mi recite da vam je život ispunjeniji nakon što ste pročitali ove retke. Nije. Osobni blogovi služe za ispucavanje bedastoća iz sistema, za održavanje kakve takve mentalne ravnoteže (neću reći zdravlja, jer je taj brod otplovio već davno). Ljudi na njima pišu za sebe, makar ponekad padnu u zamku da se osjećaju pritisnutim da pišu za druge. (slijedi psovka, ne čitajte iduću rečenicu) Zajebite druge. (Hvala Vam na suradnji!) Pišite zbog sebe i zato jer je vama došlo da se ispucate, ili da barem s nekim podijelite neke stvari kao što bi podijelili s prijateljima.

Deklamatorski, proklamatorski ili reklamni blogovi su druga priča. Tamo se piše baš zbog publike, s namjerom zgrtanja što više te iste publike, kako bi im se prao mozak ili ponudili razni "zabavni" sadržaji. Dobro, neki uistinu jesu zabavni (ili to ili je brainwashing uspio), pa neću vrijeđati voditelje takvih blogova. Tko spada u koju skupinu, nek si sam odredi. Ja (Sokrat mode on) znam da moj blog nije ništa (nigdje) posebno, pa niti ne pokušavam pretendirati na neki coolness. Ja pišem, a tko čita, nek čita.

Glazba: Queen - Mustapha

Kierlan Darkskye,
Jammer
- 12:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>