Nigdje Posebno, Zemlja

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







20.01.2006., petak

Zagonetna konstatacija pobjeglog uma

Trudging the minds' mire I stumbled upon a quaint little place. Nowhere Special. Just a thought pattern of delight. Shvatio sam da mi se svijet previše ne sviđa. Znao sam to već dulje vrijeme i ponašao sam se u skladu s tim, ali sama me spoznaja pronašla tek nedavno. Naime, bježao sam, skrivao se u ljepšim i idealnijim univerzumima. Mjestima gdje su ljudi nagrađivani po zaslugama i gdje sve funkcionira kako bi trebalo i po pravilima. U mojoj glavi i glavama drugih, ponekad i u drugim tijelima, a često ne napuštajući domenu lubanje.

Čitam upravo Hessea. Steppenwolf i sve to. Već me na dvadesetoj stranici obradovao: "... naravno da ne žele misliti; ta oni su stvoreni za život, a ne za mišljenje! Tako, a tko misli, tko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je tlo zamijenio vodom, a u njoj će se jednom utopiti." Misao je ta koja nas guta, kao i mi nju i sve njezine slijedeće inkarnacije. Plutamo u oceanima, ali sigurno kročimo tek na krutom tlu pustare.

Možda vam se sve ovo čini previše lirski. Vjerojatno i jest. No da nije, ne bi to bila zagonetna konstatacija, zar ne? Protumačljiva na mnogo načina. Stimulativna za rijeke vašeg uma, te nezgodne sive stanice koje ponekad samo smetaju. "Who must be dead to be admired."

Posljednji komentar, pa exeunt. Weltschmerz i angst nemaju veze s ovim tekstom. To je tek misao. Proći će, ali zapamćena. Lako dozvana po potrebi ponovo. Ili po ponovnom čitanju.

Glazba: Gordon Lightfoot - Don Quixote

Kierlan Darkskye,
Escapist
- 17:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>