Nigdje Posebno, Zemlja

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Nigdje Posebno...
Zagreb at Night
A World Of...
Indie, nego što.
Kava, trava i novine
Dubia ne spava sama
Buđenje

Zbogom i dva zdravo
Zbogom i dva zdravo
Sudionica
Nula

Ostale priče i stilske
Zvijezde i prijatelji
Dokolico, tvoje kraljevstvo mora pasti
Fragmentarno
(battery low)
Ta mačka je nešto što ne mogu objasniti
Kriva boja

Ostatak je tinejždersko pizdakanje po raznim temama.
Tko voli, nek izvoli.

... and then some.
last.fm
Lična knjiga
twitter

Also, other people.
Atlas Sliježe Ramenima

The Truth Is Often Hidden In Plain Sight







18.12.2005., nedjelja

Šupa Striborova

Spomenuta šupa. Naravno da je žuta. Otvarao sam vrata šupe, spreman da donesem tih nekoliko kanti drva, kako se moja mila obitelj ne bi smrzavala, kadli pred mene niotkuda bane jedna stara baka. Raskuštrane kose, pogrbljena i pomalo smušena - kako to već biva s godinama. I ona ni pet ni šest, nego počne pričati svoju tužaljku. Naime, ima sina koji se nedavno oženio za guju. Ne stvarnu, naravno, već metaforičku. Ta kača ne može smisliti baku iz nekog razloga poznatog samo njoj, već ju želi svim silama poznatim modernom čovjeku izbaciti iz kuće.

Ova mi se situacija činila poznata odnekud. Upitao sam ju: "Jeste možda pročitali Šumu Striborovu? Ivana Brlić Mažuranić?"

Malo se zbunila te iskreno odgovorila da nešto slabije vidi, pa nastavila priču.

Zmija je pozvala policiju, da ju odstrani iz kuće s izlikom da kuća glasi na njenog sina. No, sve tri prijave koje su došle do suda su odbačene zato jer kuća jasno glasi na baku. Sin je, dakako, bio primoran platiti i sudske troškove i kaznu. Čak i nakon toga, ostao je na strani novopridošlog reptila, a ne na strani majke koja ga je rodila. Do tog trena, bio sam već poprilično zainteresiran za priču, pa me zanimao nekakav rasplet, kao i trenutačno prebivalište bake, no ništa od toga nisam saznao. Baka je, usamljena i bez ikoga kome bi se povjerila (susjedima ne vjeruje iz nekog razloga) konačno odlučila izliti dušu nekom potpunom strancu s ceste.

Završivši izlaganje, nešto manje tmurnog lica krenula je dalje niz ulicu, ostavivši meni samo da za njom viknem staru zagorsku mantru:

Bu bolje.

Glazba: Vu plavem trnaci

Kierlan Tintilinić,
Zagorski Psiholog
- 13:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>