Stegnulo ga je oko vrata kad je pročitano njegovo ime. Mislim, nije kao da taj trenutak nije očekivao, čak se i pripremio na njega. Doduše, ne onako kako je trebao, ali nitko nije savršen. Njegovo je ime ponovo pročitano. Diši. The show must go on.
"Nije me bilo na nastavi..."
Ciljana publika jednog nije impresionirana. Njegovo se ime ponavlja, uz poziv na odgovaranje. Patetika očito nije prošla, pokušajmo s bijesom protiv nepravednog sustava. Lupa šakom o stol, prozivajući bolje kandidate za odgovaranje. Naveo bi i svoju majku, da se nalazi u tom kobnom registru. Uspio je samo blago iznervirati publiku.
"Rekoh, ispadaj."
Pa, predstava mora ići dalje. Ako već mora pasti, pobrinut će se da ode kao zvijezda padalica.
Ovako je danas bilo na više manje svim satovima. Oni koji nisu odgovarali, uzaludno su ležali zgrčeni nad kriptičnim tomovima od milja nazvanim "udžbenici", pokušavajući utuviti tih nešto (njima posve nevažnih) podataka u onu šupljinu u njihovoj lubanji. Ponekad bi na daskama umjesto solista zamuknuo kvartet, ali su se kod svih pogreške nagrađivale lošom ocjenom, te smijehom i aplauzom kolega. Ipak, pojedinačni su trijumfi rasvjetljivali lica kritike. Glumci se uz naklon povukoše, na tren smetnuvši (živio aorist) s uma de se predstava sutra ponavlja...
Komentarčić:
Ovaj post ne odražava stvarno ocjensko stanje autora, već je nastao iz obzira prema the poor souls who are about to hang.
Glazba: The Doors - Break On Through
Kierlan Darkskye,
Commentator
Post je objavljen 14.12.2005. u 19:44 sati.