utorak, 27.09.2016.
Jedini...
Jedini si s kojim sam se zamišljala. Pred oltarom.
Jedini koji mi u mojim snovima stoji ako saliven, koji mi vrhom nosa dira lice, jedini kojem je u ruci ukalupljena moja ruka.
Jedini od svih koji mi je broj. Po svemu osim po najbitnijoj stvari. Po ljubavi. Tu sam puno veća i jača od tebe.
Sve ostale mjere bile su nam savršene.
I predivno si izgledao na portretu mog života. Po mjeri skrojen. Najljepši, najzgodniji, najdraži i najvoljeniji.
Šteta za nas.
Što ćemo crtati neke druge portrete koji nisu tako savršeni , ali ih je sudbina iscrtala. Ona ista koja nikad nije sudila na našu stranu.
Jedini koji je bio moj. Više nego ikad ičiji...
