petak, 28.08.2015.
Preboljet ću te ….
Preboljet ću te. Kako sam preboljela stotine stvari.
Mene je lako povrijediti jer kad si me pogledao ja sam vidjela našu budućnost , izgradila naš dom, rodila našu djecu. Glupo , naivno, nepromišljeno i sanjarski. Misleći da je to ljubav i od ljubavi jače nisam ni pomislila da bi to mogao biti samo jedan pogled, samo jedno veliko ništa kao i nekoliko puta do sad. I onda me lako razočarati. Kad porušiš nekome kulu od karata treba mu dugo vremena da posloži kockice svog života, da svaku kartu složi baš gdje treba, kako bi netko opet , možda nekad, rušio na novo sagrađene snove.
Mene ti je lako povrijediti jer kad si me ljubio vjerovala sam da me ljubiš sudbinski, da se vežemo za život, da su nam usne krojene jedne za druge. Odgovaraju mjere, okusi, boje, mirisi… Nisam ni pomislila da su to samo poljupci prosuti u topla srpanjska jutra. Poljupci koji znače kao lanjski snijeg. Poljupci kakve dijeliš ko deserte poslije dobre klope. Naše poljupce mjerila sam srcem. A srce sam trebala ugasiti. Da ne kuca. Da se ne čuje.
Mene ti je lako povrijediti jer sam ja u našim susretima vidjela ljubav. A nigdje je nije bilo. Meni je mirisalo na nju, da se kuha negdje u blizini. I kuhala se. Al ne moja i tvoja.
Mene je lako povrijediti. Skroz lako. Jer vjerujem. Jer sam sanjar. Jer sam naivna.
Povrijedio si me kad si me gledao, kad si me dirao, kad si me ljubio……
