četvrtak, 29.05.2014.
Svi moji muškarci kad se zbroje.....
Prvi …Moja najveća iskrena ljubav. Moje prvo voljenje, prvi poljubac, prvo sve u životu. Najvoljeniji ikad. I jedini kojem želim svu sreću ovoga svijeta. I jedini kojeg iskreno , kao prijatelja danas volim.
Drugi …Najveće razočarenje, najveća greška. Najveća škola, bol. Iskustvo bez cijene. Onaj koji je za sve , osim za mene bio savršen. Bezobrazan, drzak, bez imalo osjećaja. Najviše me povrijedio. Najčešće se vraćao i odlazio. Jer sam mu dopuštala,,jer je znao da može… Jedini kojeg mrzim. Koji me i danas zaboli kad ga se sjetim. Previše me koštao. A nije vrijedilo….
Treći … Trebao se desiti mom životu. Da zaboravim. Da prevarim. Da razočaram. Da povrijedim. Kako su i mene…. Bio mi je zajebancija, razonoda, bio je moj odgovor na dosadu, na moje osobne brodolome. Trebao mi je da me zaliječi. Služio je svrsi. Prvi i posljednji iskorišten u mom životu. Jedini kojeg nikad nisam htjela, ni za što drugo osim svega toga….
Četvrti … Eto desio se. Forsirala sam. Nadala se da ću dobiti možda malo ljubavi, nikad ne okušene. A dobila sam ništa. Nije se trebao dogoditi… Nikad. Ništa nije značio, ni čemu služio.
Peti … Najveća strast. Najveća radost. Ogoljenje do kosti. Istina. Onaj pred kim sam ja bila ja. I više od sebe. Upoznao me do srži. I dao mi sve što sam trebala. Osim ljubavi. Nju je već bio potrošio. Na nekim drugim mjestima …
Šesta sreća, zar ne ?!
