subota, 14.04.2012.
Vrtlog mojih strasti
Nakon toliko muškaraca, isprepletanja usana s nekim drugim usnama, traženja nekih novih zadovoljstava, opet ti se vraćam, opet te molim, opet te trebam i tražim....
Ne želim te zauvijek. Ne želim tvoje čarape po mom stanu, ne želim da mi tvoje savršene mane jednog dana postanu mučenje, ne želim te gledati nervoznog, bolesnog, ćudljivog. Želim te tek povremeno, kad te zatrebam, najavljenog. Želim te raspoloženog, sretnog, želim da se smiješ skupa sa mnom.
Nismo ja i ti za trajanje, mi smo za trenutke. Koje ću ukrasti njemu a ti njoj.
Ne trebam te uvijek, jer bih se dovela u situaciju da te zamrzim, jer se čovjek poput tebe ne može voljeti vječno, i takav se čovjek počinje mrziti onog trenutka kada mi tvoje laži više ne budu simpatične, onoga trenutka kad dođeš, a ne bi trebao doći, onoga trenutka kad mi ne bude do tvojih poljubaca, tvog sexa, tvoje grubosti i tvoga svega...
Trebam te tu tek kad mi zafališ, kao što si mi noćas zafalio, a opet te nije bilo...
I nakon svih mojih lutanja ostaješ jedini kojem ću se uvijek vraćati, jedini koji me zna, jedini pred kojim sam gola do kosti, jedini kojeg trebam toliko da ga ne želim imati, jedini koji je potpuno u meni i koji diše mojim tijelom, jedini koji je moja najveća i najgorča potreba...
Vidiš li da si me navukao, da se ne trijeznim od tebe, da sam se uvukla u prokletstvo tvojih poljubaca, tvoga svega... Da sam postala pola žene , da se dajem drugima do pola, jer me cijelu samo ti znaš imati u onim kratkim trenucima koje kradem , i skrivam i od sebe same.
Požudo moja , i strasti moja, i potrebo moja, , koliko dugo ćemo još trajati ... koliko dugo ću te držati tako grčevito u sebi , i ne dati te od sebe nikome, pa ni sebi samoj ....
