petak, 29.06.2007.
Kakav je to post bez baba?
Zašto bih kombajnom pregazila sve babe?
Evo nekoliko razloga:
1. Iznad mene, na trećem katu živi ili bolje reć vegetira jedna baba. Ujutro ustaje oko pola 4-4 i hoda po stanu. U klompama. Naravno da nema tepiha koji bi ublažio njeno nemilosrdno ubrzano hodanje sim-tam. S obzirom da sam prije godinu dana uselila u novi stan mislila sam kako nemam pravo svađati se s nekime tko tu živi duže od mene pa sam par puta pregrmila (iss koja riječ) i budila se kad i ona. Pošto ja nisam baš strpljiva osoba nije puno vremena prošlo dok joj nisam bijesna u pidžami otišla gore i počela zvoniti (u 3.50 ujutro). Slabašnim glasom pitala je TKO JE? Nisam odgovorila jer vikanje nagluhoj babi u 4 ujutro mi nije bilo ni na kraj pameti. Pa sam još jednom pozvonila. I još jednom. Otvorila je vrata tek toliko da svoju ružnu nosinu gurne van i vidi tko je. Pitala sam je jel može smanjiti malo buku i ponudila se da joj kupim tepih ili nove šlape. I ozbiljno sam to mislila. A baba je na to rekla JA NOSIM ORTOPEDSKE ŠLAPE I ONE MORAJU LUPATI, A LAMINAT MI JE JOŠ NOVI, MORAT ĆETE SE NAVIKNUTI. Ok, mislim si. Nek ti bude stara. Ako ćeš ti mene buditi ujutro, ja ću tebe navečer oko 11-12 kad dolazim doma. Ali vraga! Taj vrag stari nije kao ostale babe koje idu spavati s kokošima! Ova je budna (to čujem jer mi njeno hodanje odzvanja po glavi) dulje nego ja. Kad legnem i tonem u san čujem ju kako trčkara po stanu, ali me umor svlada pa ipak zaspim. Ujutro ista priča. Drugi put sam obukla donji dio trenirke i opet išla zvoniti. Bilo je 4.15. Lupala sam joj šakom dok nije otvorila. Kad je otvorila rekla je ŠTA HOĆEŠ TI OPET? Pokušavajući biti mirna rekla sam OVO JE ZADNJI PUT DA VAM DOLAZIM GORE, HOĆETE LI SE VI SMIRITI ILI ĆETE NAS I DALJE BUDITI U 4 SATA? Baba mi je kratko rekla ODJEBI. Da, baš to. Toliko o milim jadnim staricama. Nakon što sam se spustila u stan ona je počela nešto teško vući po podu, valjda da mi pokaže da je se nije dojmio moj drugi dolazak. Od tada radim sve kako bi babi zagorčala život. Prvo sam joj počela vaditi režije iz sandučića (još u školi sam naučila kako ih vaditi iz zaključanog sandučića). Mislila sam ako joj ih ja izvadim, ona ih neće platiti pa će joj početi stizati opomene koje ću ja opet vaditi pa će joj isključiti grijanje, a onda će joj u stanu biti toliko hladno da se neće htjet ustat i šetat po njemu (tad je već bila zima). Izgleda da je neki put ipak uspjela doći do svog sandučića prije mene i platiti režije jer nikakve opomene nisu stizale. Danas, godinu dana nakon useljenja radim sitnice da pokažem babi da ju mrzim. Kad objesi plahtu koja dođe do mog kuhinjskog prozora ja ju naglo povučem i bacim dolje u travu ili dignem Vilmu u zrak i pustim je da se kandžama uhvati za plahtu i polako klizi dolje. Sa sandučića joj redovito trgam papirić sa prezimenom, drugi dan ona nalijepi novi papirić koji ja skinem. Kad je počela prezime pisati sa markerom po sandučiću ja sam ga počela brisati acetonom. Čekam da se promjeni poštar jer ovaj i bez prezimena zna kaj kuda ide. Ponekad kad dođem kasnije doma stisnem joj portafon i držim ga par minuta. Iskreno, kad dobijem na lotu (računam na to uskoro) ovaj ću stan pokloniti nekome, ali će jedan jedini uvjet biti da ta osoba mora do kraja života maltretirati babu danonoćno. I to ćemo potpisati kod bilježnika.
2. U zgradi gdje sam prije živjela prva susjeda mi je bila jedna prokleta stara vještica. To je jedna od onih koja je cijeli dan na svom stolcu na balkonu i promatra tko kome ide, tko je s kim, tko je došao s kakvim autom i tko nosi više vrećica iz dućana-jer taj je očito lopov ili kriminalac kad ima novaca za toliko stvari. Kad smo bili manji igrali smo se na igralištu kod škole. U 22.01 ona je zvala policiju jer je prošlo 22.00, a netko nabija loptom po igralištu. U početku su dolazili i govorili nam da se maknemo kad već vidimo da je stara luda i zove ih svaki dan pa da mi popustimo pošto smo pametniji. I maknuli smo se sa igrališta. Pod njen balkon. Pjevali smo joj, zvonili na vrata i bježali, stavljali zemlju, opuške i pijesak na tepihić pred vratima, bacali kamenčiće u njen prozor, zimi smo ju grudali i tak. Baba se nije smirila nego je išla našim roditeljima i govorila što joj sve radimo. I roditeljima je već dosadila pa kad više nije znala što bi, počela je ubacivati prijeteća pisma u sandučiće. Anonimna. Kao da nismo znali tko je. A mi smo njoj odgovarali da ćemo je ubiti, zapaliti i objesiti na prvo drvo. Nismo se tada niti sjetili da je to mogao biti dokaz u slučaju da joj se nešto stvarno dogodilo. Bez brige, neće grom u koprive. Tada nisam znala što znači ta poslovica. Sada znam.
3. Sljedeća baba je Suha. Tako sam ju prozvala jer izgleda ko osušeni bakalar. A i miris nije daleko. Trenutno prodaje lubenice na štandu pred Raiffeisen bankom u Zaprešiću. Ako je netko blizu neka prođe kraj nje. I baci na nju petardu, dvije. Ona je živjela na mom katu i također je sa balkona pratila što se događa. S obzirom da joj je kćer u životu ispala najgore što je mogla, valjda je tražila satisfakciju što nema muža niti normalno dijete pa je živjela tuđim životima. Često sam čula da trača cure i dečke iz ulaza, al nije me diralo dok nisam čula da priča i o meni. Nije mi se više dalo baviti dječjim podvalama (ipak sam tad već imala 20) pa sam joj došla na vrata i pitala IMATE LI VI MENI ŠTO ZA REĆI? Zbunjeno me gledala i rekla ZLATO, KAKO TO MISLIŠ. PA O TEBI IMAM SAMO NAJBOLJE ZA REĆI. Rekla sam joj SLUŠAJTE ME DOBRO, ZNAM KAKVA STE TRAČARA, ALI AKO JOŠ JEDNOM ČUJEM BILO ŠTO O SEBI POŽALIT ĆETE ŠTO STE ME IKAD UPOZNALI. Naravno, isti dan je baki koja je živjela ispod mene rekla kako sam bahata i bezobrazna i da sam joj prijetila. Tu je počelo. Prvo sam joj skupa sa frendicom ubacivala pseća govna u sandučić (nešto se ja često osvećujem preko sandučića…hm). Morala su to biti pseća govna jer je frendica pametno zaključila da ako joj stavimo svoje govno mogla bi ga odnijeti na policiju i po DNK skužiti čije je. Zamolila sam kolegu s posla da mi donese psećih govanaca od svog psa i objasnila mu u čemu je stvar. Drugi dan ih je donio. Punu vrećicu od DM-a. Onu malu. Sad se pitam tko je tu bio blesaviji, on ili ja. Dok smo ih ubacivali u sandučić umirale smo od smijeha, ali nas je iznenadilo koliko to smrdi pa smo skoro i povraćale. Sjele smo na njen (frendičin, ne babin) balkon i čekale da se pojavi. S obzirom da stara vještica nigdje nije radila, a dnevno je izlazila 30 puta po pive nismo dugo čekale. Čule smo kako je ušla u ulaz i za pola minute viknula PROKLETI DROGERI SVE ĆU VAS POBIT . Drogeri su bili dečki s prvog kata za koje je ona tvrdila da dilaju drogu. To jutro je s njima imala okršaj pa je bila sigurna da su joj to oni ostavili. Bila sam zadovoljna, ali ne dovoljno. Čekala sam drugu priliku. Nekoliko tjedana kasnije čuvala sam jednu malu curicu od susjede. Nikad do tada nisam sama mijenjala pelenu, ali znala sam kako se to radi jer sam nju gledala. Kad sam maknula pelenu skoro sam se srušila od smrada. Mislila sam kako bi bilo dobro da Suha malo osjeti taj smrad. Znala sam da su joj vrata od stana otvorena, a ona je na balkonu jer joj ne smije ništa promaknuti. Tiho sam došla do njenih vrata (da, bebi sam već promijenila pelenu) i isula sadržaj pelene na njen tepih u hodniku. Otrčala sam u stan i čekala kraj vrata. Prošlo je dobrih pola sata dok nije počela vika. Dok je ona urlala psovke koje ne želim niti ponavljati, a imaju veze sa hitlerom (namjerno malim slovom), majkom, krvi i konjima, moja mama je ušla u stan i sa vrata začuđeno rekla SUHOJ JE NETKO BACIO…… kad je vidjela moju facu i lice puno suza nije trebala dovršiti rečenicu. Samo je rekla da nisam normalna. Ni ona nije voljela Suhu. Odselila sam od Suhe, al kad god je vidim u meni se javi želja za osvetom. Već će mi pasti nešto na pamet.
4. I na kraju, ali ne manje važna-moja šefica. Takozvana R. Skraćeno od rospija. Vražja baba spremna za penziju, al se ne da jer bi joj bilo dosadno. O njoj neću puno jer mi kolegice s posla znaju za blog pa da ne bi bilo… To ću dovršiti kad odem iz ove firme ili kad konačno dobijem na lotu.
Post je postao duži nego što sam mislila, zato odoh.Ispričavam se na pretjeranoj upotrebi riječi «govno». I za kraj - živjeli poštanski sandučići 
- 09:30 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
