ponedjeljak, 12.02.2007.
SLATKA SMRT SA ŠARENIM MEDVJEDIĆIMA U DŽEPU ILITI SLATKI POST
Jede mi se slatko. Jako mi se jede slatko. Samo o tome mogu razmišljati. Često mi se to događa.
Gleda me hrpa papira na stolu koje bi trebalo obraditi i s jedne hrpe premjestiti na drugu. Kad malo razmislim, baš je to glup posao.
Bilo bi korisnije raditi u tvornici čokolada, keksa i bombona. Gumenih bombona.
Već se vidim kako plivam među Haribo medvjedićima. Bila bih tamo najvrijednija radnica.
Svaki bi medvjedić morao biti testiran prije nego bi bio zapakiran i poslan na police Interspara ili Konzuma. Dobila bih i značku radnika-udarnika. Vjerojatno bih i umrla na radnom mjestu od predoziranja medvjedićima.
To bi bila slatka smrt. Ili da me pri prelasku ceste pregazi šleper pun Haribo bombona.
Ma koliko svima stalno trubila da volim Haribo bombone nitko me ne doživljava i jedino moja micica mi ih uvijek donese. I iako znam da ih želi sa mnom jesti, ona ih uporno odbija kad ju nudim zato da meni ostane više. Ne znam kak da završim ovaj post pa nit neću.
- 09:32 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.02.2007.
Baba u dugovima, ja gladna, a junice slobodno šeću
Evo moje omiljene teme. Baba.
Zvoni telefon. Zvrrrrrrrrrrrrrrrr - otprilike tako. Pristojno predstavim firmu.
-Dobar dan, trebala bih gospodina Đuru – čujem glas babe koja uopće ne razumije da sam gladna i neraspoložena za nju i Đuru i možebitne probleme između njih (ime gospodina kojeg je tražila je promijenjeno zbog zaštite podataka firme s obzirom da radim u najtajnijoj državnoj agenciji koja se bavi uklanjanjem ljudi koji previše pitaju o djelovanju poduzeća).
-Nema ga u uredu, možete ga dobiti na mobitel - pristojno ću ja, ne pokazujući agresiju nastalu osjećajem praznog želuca.
-A jel mi Vi možete pomoći? - babe se nikad ne predaju.
-Vjerojatno ne - ni ja se ne predajem, osim ako mi netko ne ponudi čokoladu. Mliječnu Milku. Ili onu s keksima.
-Al ne znate što vas trebam - ova je sigurno sita.
-Znam - gladno ću ja.
-Kako znate ? - vražja baba!!
-Pa vjerojatno želite tražiti odgodu plaćanja rate koju niste platili - mislim da je preko telefona mogla vidjeti da mi se želudac zalijepio za kičmu.
-Da, ma htjela sam reć' da ću do petka sigurno platiti jer smo prodali kravu, a ne bi ni došli do duga da nas nije prevarila gospođa Barbara (ime opet promijenjeno-mogla bih Vam ga i reć, al bih Vas morala ubit) jer je ona nama obećala junice iz uzgoja, a dobili smo uvozne. Onda smo mi njoj to vratili jer smo te i sami mogli kupiti, a mi smo sve to platili unaprijed i sad ona nama ne vraća novce nego nam želi podvaliti junice izvana. Kao da mi ne vidimo razliku. Eto, vidite da nije naša krivica i nama je strašno neugodno što je do toga došlo ali jednostavno nemamo izlaza.
Jednostavno ne vjerujem što slušam. Junice?!?
-Dobro gospođo, kao što sam vam već rekla ja Vam tu ne mogu pomoći. Gospodin Đuro vodi vaš slučaj.
-Aaaa jel? O, hvala lijepa. Doviđenja.
Poklopim slušalicu malo žešće nego inače. Još gladnija zbog one priče o junicama. Već sam te junice vidjela na ražnju.
- 09:27 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
