četvrtak, 01.02.2007.
Baba u dugovima, ja gladna, a junice slobodno šeću
Evo moje omiljene teme. Baba.
Zvoni telefon. Zvrrrrrrrrrrrrrrrr - otprilike tako. Pristojno predstavim firmu.
-Dobar dan, trebala bih gospodina Đuru – čujem glas babe koja uopće ne razumije da sam gladna i neraspoložena za nju i Đuru i možebitne probleme između njih (ime gospodina kojeg je tražila je promijenjeno zbog zaštite podataka firme s obzirom da radim u najtajnijoj državnoj agenciji koja se bavi uklanjanjem ljudi koji previše pitaju o djelovanju poduzeća).
-Nema ga u uredu, možete ga dobiti na mobitel - pristojno ću ja, ne pokazujući agresiju nastalu osjećajem praznog želuca.
-A jel mi Vi možete pomoći? - babe se nikad ne predaju.
-Vjerojatno ne - ni ja se ne predajem, osim ako mi netko ne ponudi čokoladu. Mliječnu Milku. Ili onu s keksima.
-Al ne znate što vas trebam - ova je sigurno sita.
-Znam - gladno ću ja.
-Kako znate ? - vražja baba!!
-Pa vjerojatno želite tražiti odgodu plaćanja rate koju niste platili - mislim da je preko telefona mogla vidjeti da mi se želudac zalijepio za kičmu.
-Da, ma htjela sam reć' da ću do petka sigurno platiti jer smo prodali kravu, a ne bi ni došli do duga da nas nije prevarila gospođa Barbara (ime opet promijenjeno-mogla bih Vam ga i reć, al bih Vas morala ubit) jer je ona nama obećala junice iz uzgoja, a dobili smo uvozne. Onda smo mi njoj to vratili jer smo te i sami mogli kupiti, a mi smo sve to platili unaprijed i sad ona nama ne vraća novce nego nam želi podvaliti junice izvana. Kao da mi ne vidimo razliku. Eto, vidite da nije naša krivica i nama je strašno neugodno što je do toga došlo ali jednostavno nemamo izlaza.
Jednostavno ne vjerujem što slušam. Junice?!?
-Dobro gospođo, kao što sam vam već rekla ja Vam tu ne mogu pomoći. Gospodin Đuro vodi vaš slučaj.
-Aaaa jel? O, hvala lijepa. Doviđenja.
Poklopim slušalicu malo žešće nego inače. Još gladnija zbog one priče o junicama. Već sam te junice vidjela na ražnju.
- 09:27 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
