četvrtak, 27.09.2007.
Mita mata na Marsu
Sigurno niste znali da je moja Vilma jedina mačka koja je bila na Marsu. Ne trkeljam, evo Vam dokaza.
- 19:44 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
četvrtak, 20.09.2007.
Naopačke i naglavačke
Svaki radni dan city center na Jankomiru me vidi najmanje dvaput. Ujutro prije posla dolazim po doručak, a oko 10-11-12 po gablec. (Jel i Vas riječ „gablec“ podsjeća na zeca?) Moja rutina je uvijek ista. Pri samom zvuku kruulj iz mog želuca ostavljam sve, gasim sve otvorene chatove, gmail čavrljanja, skajpanja i ostale službene stvari, stavljam komp. na sleep poziciju nek si malo odronda dok me nema, uzimam kolegicu za rukav i odlazimo. Kad dođem na parking pred Interspar i osjetim miris mesine ništa me ne može spriječiti i stati mi na put. Ni djeca ni trudnice ni babe s kolicima (a niti one s kolačima) ni prokleta vrteća vrata koja se blokiraju svakih 20 sekundi i stanu jer neki kreten uskoči u zadnji tren ne misleći da negdje ima senzor za to. Kad pak dođem do mesine ne želim da itko dođe na red prije mene jer postoji mogućnost da mi taj netko uzme zadnji sočni cordon blue ili moje najdraže pileće friteze. No, ono što najviše mrzim je kad dođem do pulta, a tamo me nitko ne doživljava. Na osamsto strana trčkara jedan čovjek-on slaže kebape, skida piceke sa štange i reže ih, daje salate... dobro da još ne opere prozore i podove prije nego mene posluži! Živčana kakva jesam (pogotovo kad sam gladna), viknula sam nešto što me najviše iritira kod drugih: HALOOOOO?? Dobro, ja to smijem govoriti, to sam ja. Nigdje nikoga. Već na rubu da preskočim staklo i sama si nabodem vražji cordon blue siktala sam i mislila kako ću oprati nekoga kad se konačno pojavi i posluži me. Smišljam ja tako što ću reći nesretniku koji me pustio da čekam jelo već minutu i 40 sekundi i u tom trenu se pojavi on. Pogledao me lijepim zelenim okama koje su tako skladno izgledale na njegovoj preplanuloj faci i rekao OPROSTITE MLADA DAMO NA ČEKANJU (trep trep)...Mogla bih reći da sam mu odbrusila i da moj bijes nije oslabio. Mogla bih reći da sam mu u facu istresla sve psovke koje su se u meni nakupile. Mogla bih...al ne smijem lagati, obećala sam popu da neću. 
JA BIIIIH....HM... (kao nisam već u glavi 24 puta ponovila svoju narudžbu)..A DAJTE MI JEDAN CORDON BLUE-OVAJ LJEPŠI (nepristojni pokaz prstom-kažiprstom). Odgovor dotičnog: ZA LIJEPU DAMU NAJLJEPŠI KOMAD MESA (trep).U tom trenu nisam skužila kako je to ustvari nešto najpatetičnije što sam čula cijeli dan pa sam se samo zacrvenila, zahvalila i put pod noge. Tj. po salatu, sok i čokoladu.
Odmah sam požurila na odjel kaladonata i praškova za rublje jer mi tamo radi frendica. Šit, nema je. Zvr zvr na mobitel ja nju i eto nje u tren oka. Objasnim joj situaciju i pokažem dečka skrivajući se iza reda s paštetama, a ona kaže: PA JESI TI NORMALNA? UPOZNALA SAM TE S NJIM PRIJE SKORO GODINU DANA I NIŠ NISI REKLA DA TI JE SLATKI. I sjetim se. Fakat me bila upoznala s nekim tipom kad smo jednom klafrale kod škrinje za sladoled (najbolje mjesto za ragovor),al taj je bio neki obični bezvezni tip koji je pričao kako je odselio u hoto ville i kak je skupo održavanje. Kao da me briga za to.
Dakle, da rezimiramo. Istog sam frajera vidjela u dva različita okruženja. Među praškovima se činio obični svakodnevni seljo, a među mesinom se činio kao Božji dar meni.
Poanta : Muškarčevo pravo lice ja ne mogu uistinu vidjeti ako je u blizini hrana.Točka.
- 11:44 -
Komentari (28) - Isprintaj - #
petak, 14.09.2007.
Jebeš post bez slika i mene koja nemam fotić uz sebe kad treba
Sinoć smo bile na nastupu sestara Husar i moje Tajčice u Piranhi. Ne da sam oduševljena, nego sam bez riječi što će svi koji me poznaju shvatiti kao jedan jako rijedak fenomen. Tajčica je prateći vokal sestrama Husar. Ne, nije ona jedna od 5 kokoši koje pjevaju u pozadini, ona je JEDINI prateći vokal i na bini su cijelo vrijeme skakutale samo njih tri. Marija Husar mi je od prvih dana bila najsimpatičnija Divasica, a sad vidim da je uživo još bolja. Najbolje od svega je što Tajči poznaje sve žive pa smo tako između ostalih upoznale i Luku Bulića koji je sladak i šarmantan kao na tv-u.
Nastup je počeo malo iza 23 h. Prva pjesma bila je «Božji dar»…jedna od najboljih na njihovom novom albumu. Tamo negdje oko 23.45 vrhunac večeri. Oujes!!!! Pojest ću sve kolačićeee tebi u inat postat ću debelaaaa sveeee djevojkeeee neće biti slatke kao jaaaaaa!! Meni najdraža pjesma. Tajči se razbacala po pozornici ko prava zvijezda i tancala sve u 16. Mi smo bile odmah uz pozornicu s lijeva tak da mogu bolje pratit slatkog dečka na električnoj gitari
S desne strane bila je moja Nena koja je svako malo završila u oblaku dima-onog kojeg puštaju na pozornicu. Mjerila sam, točno svakih 8 min izgubila sam Nenu iz vida. Gost na dvije pjesme bio je Luka Bulić, a na jednoj Jelena Radan. I ona je simpa. Ili možda vip. Ne znam i nije me briga.
Na zadnjoj pjesmi odjednom su se svi počeli penjat na zadnji dio pozornice pa sam mislila da je to neki običaj na kraju nastupa i skoro sam se i ja popela. No, nije bio običaj, to je bio zbor koji ih prati na pjesmi «Ljubav zaslužuje to». Isto jako lijepa pjesmica. Mogla bih sad još pisat, al mi se spava pa to ostavljam za neke bolje dane.
Nismo kasnije išle u Mekić jest kao što je bio dogovor samo zato jer sam ja bila karakter. A da, i zato kaj smo ostale bez love.
Bravo Husarice, bravo Tajčica, jedva čekam sljedeći nastup !!
- 08:54 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
