srijeda, 27.12.2006.
Obmane, laži i sl. sranja
Kad sam bila mala vjerovala sam u razne stvari. Vjerovala sam da postoji Djed Mraz (tada se tako zvao) i u Sv. Nikolu. Kad sam malo odrasla prestala sam vjerovati u jednog i drugog. Vjerovala sam da ljubav postoji i da me negdje čeka princ na bijelom konju. Valjda su mi previše bajki čitali. Vjerovala sam i da kad mi netko nešto loše napravi da ću kad mi kaže OPROSTI sve zaboraviti kao da ništa nije bilo. Ne znam otkud mi to. U bajkama princ nije razočarao princezu, pepeljugu, trnoružicu il koga već. Nije joj lagao i radio stvari za koje bi morao tražiti oprost.
Vjerovala sam i da sam ja najjača od sve djece u parku dok me jedan mali nije izmlatio ko vola. Neka. Ja sam njemu zato bušila gume na svim biciklima koje je imao, a nikad nije skužio da sam to ja.
Vjerovala sam da ću narasti ako ću hodati po kiši, a samo sam pokupila upalu pluća. U više navrata.
Vjerovala sam u brak i da se dvoje ljudi kad se vjenčaju vole do smrti ili dok jedno od njih ne završi u Vrapču (imala sam čudne susjede).
Vjerovala sam mami da moram bolje učiti jer ću završiti ko smetlar koji istini za volju danas ima bolju plaću nego pola mojih prijatelja koji su završili faks i sad rade na nekim poslovima koji naravno nemaju veze sa njihovom strukom.
Imala sam sreću pa sam završila tu gdje jesam. Možda bih danas i ja bila jedna od onih nervoznih blagajnica koje u rano jutro imaju pogled serijskog ubojice koji se sprema u krvavi pohod. Ne bih ja niti mogla raditi na nekom poslu gdje je veliki protok ljudi jer kad mi je loš dan sve bih ih stjerala u vražju mater. Srećom, imam kolegice koje me kad vide kakve sam volje ujutro ne pitaju ništa do gableca jer znaju da tek tada smiju.
Možda sam ja luda što vjerujem da u svakom čovjeku postoji nešto dobro i pozitivno.
Da ipak kako bi neki rekli "nije sve tako kako se čini".Vjerojatno nije. Vjerojatno je još gore.
Možda bih trebala biti odvratna i pokvarena prema svima i ne dozvoliti nikome pristup jer me tako više ničije riječi i djela neće pogoditi. Mogu probati.
Sad sam odrasla i nemam više ništa u što bih vjerovala. Možda je tako i bolje jer me nitko više neće razočarati.
- 14:23 -
ponedjeljak, 11.12.2006.
Dobrodošla Vilma
Subota ujutro. Inače se budim (ne svojom voljom, nego iz navike) oko 7 h. Onda pogledam reprize sapunica i kad sve završe dižem se iz kreveta. Ovaj put sam skočila čim sam skužila koji je dan. Još samo moram nazvat babu da definiram točno vrijeme dolaska po Vilmu. U sebi sam cijelo vrijeme pjevala pjesmu "Ništa mi neće ovaj dan pokvarit..".
Pričekala sam pristojno vrijeme da ju nazovem, al sam se sjetila da babe ustaju rano pa sam ju nazvala odmah iza 8. Kad je ona nabrojala što sve želi (između ostalog doći k meni, ali s time da ju ja vozim sim i tam) i kad mi je rekla da je mačku nosila već devet (9) puta na udomljavanje, ali svaki put ju je vratila kući jer nešto nije zadovoljavalo njene uvjete rekla sam DOSTA. Ipak mi je nešto uspjelo pokvarit dan.Rekla sam joj da ako uspije naći prijevoz do mene dođe, ako ne da ću potražit drugu mačku.
Kao da su znali na hrt-u su pustili seriju "Kućni ljubimci". Jedna je žena dijelila četiri mala mačiča, tj. jednog mačića i tri mačkice. Nazvala sam ju i bez ikakvih problema dogovorile smo da dođe k meni za sat i pol. Bila sam zbunjena kako je to sve lako prošlo.
Došla je k meni oko pola 2 s košarom u kojoj su bile četiri mačke. Čim je Vilma izašla iz košare i pogledala me svojim okama rekla sam to je to. Ona je rekla MIJAU. Bok i tebi, rekla sam (al u sebi).
Nakon što je žena popila sok i otišla sa preostale tri mačke, krenula je u razgledavanje. Vilma, ne žena. Žena je već otišla. Odmah sam joj pokazala gdje joj je pijesak, a gdje grebalica i upozorila je da ne želim vidjeti ni crticu na novom namještaju. Kimula je u znak odobravanja. Smjestila se na moj krevet i gledala sa mnom tv. Prela je cijelo vrijeme. A i ja sam (al u sebi). Cijeli dan je radoznalo gledala oko sebe...vrtila glavicom..pa odšetala na jednu stranu..pa na drugu.. pa je skakala po lopti za pilates koja je 18 puta veća od nje. Na kraju sam ju ispuhala da joj ne stvara probleme. Loptu, ne Vilmu. Onda je skočila na stol od kompa. E TU NE SMIJEŠ IĆI VILMA. Kimnula je u znak odobravanja. Redom je rušila sve teglice sa cvijećem, valjda da mi pokaže da nije ljubitelj cvijeća. Pa kaj. Nisam ni ja. Mama na to nije tako gledala. Ona ih je micala da joj ne smetaju, ali Vilma se uvijek nekako zavukla među njih i preokretala ih.
Vilma je danas točno 10 dana kod mene. Do danas je srušila tri teglice sa cvijećem, prožvakala dva kabla, odgrizla rub tepiha, rascufala dvije plišane igračke, prevrnula mi lampu koja radi maglu i pritom potrgala kapicu koja se naravno nemre posebno kupit nego sad trebam kupiti cijelu lampu.Da je netko drugi to napravio ubila bih ga golim rukama.
Kad ujutro idem na posao čim upalim svjetlo u sobi čuje se MIJAUUUU....pitam se jel ta mačka ikad spava. Onda ju moram uzet s sobom u kupaonu gdje se ona igra s mojom čarapom dok se ja spremam za posao. Kad se vraćam s posla jedva čekam da ju vidim. Čak mi se ne ide niti na kave poslije...izgovor je uvijek MORAM DOMA, VILMA MI JE SAMA. Kolegice me pitaju DO KAD ĆE TE OTPRILIKE DRŽAT TA HISTERIJA S MAČKOM ?!? Ne znam kaj da im točno odgovorim.
Na cijepljenju i čišćenju od parazita je bila, još samo sterilizacija i spremna je za nove životne pobjede. Kad ju steriliziram (ne ja, nego veterinar) imat će svoj dom, hrane koliko hoće, a neće je zanimat muškarci. To bi trebalo obuhvatiti sve potrebno za lagodan život. Da se bar ja mogu sterilizirat.
Jedino još da je naviknem da se odazove na ime Vilma.
- 15:20 -
petak, 01.12.2006.
Sretan imendan Micica
Danas je njen imendan. Iako znam još par cura koje se tako zovu, nikome ne čestitam. Samo njoj.Baš negdje na polovici između dvaju rođendana. Lijepo je to rasporedila. Sigurno je imala prste u tome. E pa draga moja:
Hvala Ti što si tu svaki dan i uveseljavaš mi ga svojom pojavom (barem radni)
Hvala Ti što me učiš Excel bolje od bilo kakvog tečaja
Hvala Ti što si postala moja najbolja prijateljica
Hvala Ti što me nasmijavaš mailovima i svojim pametnim izjavama
Hvala Ti što si mi pomogla otvoriti blog-ove
Hvala Ti što mi smišljaš ime svaki put kad zatreba :)
Hvala Ti što je izlazak s tobom na kavu pravi doživljaj
Hvala Ti što si me naučila gdje je koja strana svijeta
Hvala Ti što si me nagovorila da gledam jednu od najboljih serija
Hvala Ti na masažeru molekuli
Hvala Ti što adekvatno pozdravljaš moju "bebu"
Hvala Ti što si se složila da je godišnjica 27., a ne 13.
Hvala Ti što više ne moram u Boćarski dom kod tvojih frendova
Hvala Ti što sa mnom dijeliš svoje tajne
Hvala Ti što voliš čoksu koju ja ne pa se ne moramo svađati koja će ju pojesti
Hvala Ti na svim novokomponiranim psovkama koje uključuju čak i bombone
Hvala Ti što se uvijek veselo javljaš na telefon
Hvala Ti na podršci za sve kaj mi padne na pamet
Hvala Ti što se osjećam baš onak nekak ponosno kad te predstavljam ko sestričnu.
Ako sam nešto zaboravila, pripiši to mojoj pameti, a ne srcu.
Sretan ti imendan Micica!
Sad će svi znati kako se zoveš :)
A S OBZIROM DA POST NIJE MOGAO BITI OBJAVLJEN KAD JE TREBAO, SAD OPET NEĆE SVI ZNATI KAKO SE ZOVEŠ
- 11:46 -
