PUSTIO SE NIZ RIJEKU PA ŠTO BUDE....
Danas sam dao odgovor na komentar dragoj mami koja je izgubila sina kao i mi želeći joj kazati da se svi slično osjećamo kada izgubimo dijete.
I ja se pitam nakon 10 godina totalnog mraka što me je ostavilo u životu?
Toliko puta sam bio na ivici između smrti i života, bezbroj puta sam zažalio što postojim, želio sam postati dim kojeg mali povjetarac jednostavno rasprši i ne postoji više.
Uz upornost svoje doktorice (još iz rata) bojnice dr. ČIĆEK , koja me je drilala godinama ,koja me je upozoravala da gubim još jednu dragu osobu (suprugu) koja je nakon pogibije sina bila u stanju bliže smrti nego životu.
Nekako je to doprlo do mojeg mozga, i kada su se poklopili neki uvjeti poslušali doktoricu prodali sve u Zagrebu kupili kuću u Zaprešiču i zemlju za moj budući ranć.
Tada jednog dana na ranču donosim odluku da konačno probam slušati muziku koju sam volio.........
Otvorio sam liniju i pjesma je krenula , naravno drhtaj, suze krenule, totalno ludilo obuzelo moje tijelo, nisam znao da se ubijem , pjevao sam plakao, I odlućio sam ili se ubijam ili ostajem.
Zamislite čovjeka bez kojeg nijedna fešta u obitelji ,prijateljima nije bila fešta, čovjeka kod kojeg su bile fešte koje se i dan danas pamte, i onda totalni mrak i to 1o godina.
1o godina bez televizije osim vijesti, bez prijatelja sve smo ih otjerali od sebe i to na desetke osim jednog (ratnog) koji je jednostavno bio uporan nije se dao otjerati (hvala Borise).
Zamislite kčerka mi se udaje ja samo u crkvi na feštu u hotel ja ne, kome je bilo teže meni , ili kčeri?
To je bila teška odluka no bojeći se ipak je to samo jedan dan i najsretnij u životu kčeri a, tate nema i ne želeći dovesti nju i na kraju pokvariti taj dan , a, nisam bio siguran kako budem reagirao, odluka teška no razumjeli su<<< barem neki!.
I tada je pala odluka u pravom smislu umrijeti ili živjeti , krenuo sam sa druženjem (zahvaljujući i dragim prijateljima (Zelenike) na ranču, fešte, rad, slikanje i dr.
Pustio sam se niz rijeku života , ona brza, strahovito brza, nosi me kao prut
udara s menom po kamenju, valja me, davi me pa ponovo
mirno me nosi do bujica i virova pa nanovo udarci po obali, kamenju, i tako sve do ušča ako uspijem do ušča doplivati , ako ne ostanem razbijene ljubanje o kamem .
Ma briga me ja sam se spustio pa što Bog da!!
Ovim sam se jednostavno želio ispuhati i izbaciti iz sebe tugu koja se polako uvlaći kako dolaze blagdani . oprostite što sam skupio hrabrosti staviti i ove stihove koje priblježim uvijek kada sam na ivici ......
Suze
Pustm suze da teku niz lice ,
suze što isprat tugu ni bol ne mogu,
lije,bol ili tuga sa izvora.... oka moga,
sve do ušća na slikama tvojim.
Što su suze što teku niz lice,moje,
bujica tuge ,bola ili osjećaja mojih
sječanje, zaborav ili rastanak.
Bol i tuga teku niz lice
rastanak što bolan je bio,
tuga što obavija tjelo
suze što teku niz lice moje
sve do ušća na slikama tvojim.
ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^
[/url
