Jučer je bila subota..da da...
Bili smo malo u gradu(Tihana, Ivana, Petra i JA)...u našem voljenom i divnom Pubu xD...
Tamo smo malo zajebavale ljude...xD
Točnije rečeno oni su zajebavali nas =)...Dečki za susjednim stolim(komadi iz Petrinih snova) su bili ljuti jer smo bile cijelu vecer tamo i nismo se micale xD
al nas nije bilo briga xD
Eto...i onda mi je još vecer uljepšao jedan mali, slatki, zgodni dečko xD

Toliko o suboti... ;) bitno da smo se mi zabavile...i putem doma srele moju VOLJENU SUSJEDU pa i snjom malo popričale...

E da...od sada sa mnom ovaj blog piše i Anna...ona će vam rijetko pisati postove...i vjerujte mi biti će jako tužni...

hehehe...


hehe...ja radim gluposti xD




OVO MORATE PROČITATI...

On: Halo!
Ona: Bok... Ja sam...
Dugo se nismo čuli.. Jako dugo.
On: Ne mogu vjerovati da si to ti...
Ali prepoznajem ti glas da...
Ona: Da predugo...
Predugo sam oklijevala
da okrenem tvoj broj...
Ni sama ne znam
kako sam se na to natjerala sada.
On: Da...
Ona: Našla sam tvoj novi
broj na informacijama...
Sva sreća pa nema
puno muškaraca s tvojim imenom...
On:Kako to da si nazvala...?
Ona: Pa, htjela sam te čuti...
Vidjeti kako si?
On: Nakon toliko vremena
da me pitaš kako sam...
Dobro sam...
Ide nekako...
Živi se dan po dan...
A ti?
Ona: Dobro sam...
On: Lažeš...
Osjetim ti po glasu...
Nikada nisi znala lagati...
Ona: Tebi ne...
On: Da to je uvijek valjalo kod nas...
Barem se nikada nismo lagali...
Ona: Znaš...
Nemam pravo to pitati ali...
Dal' se sjetiš kada mene?
Ona: Ne moraš odgovoriti...
Postavljam pitanja bez smisla...
Previše je vremena
prošlo imaš svoj život...
On: Naravno da se sjetim...
I nekada poželim da nije tako...
Ali uvijek je isto...
Ona: Pitam se zašto sam to napravila...
Zašto sam te otjerala od sebe...
Nikad mi to nije bilo jasno...
Možda sam se previše bojala
da ćeš biti kao i svi drugi..
da ćeš i ti otići na kraju...
pa sam te potjerala...
tjerala te a samo sam htjela da ostaneš
On. I ja sam htio samo to..ostati...
Ona: Ja sam kriva za sve...
On: Ne nisi ti kriva...
i ja sam prebrzo digao ruke od tebe..
otišao ponosno muški..
da bi sada sjedio sam
i razmišljao o tome
kako je moglo biti da sam ostao.
Ona: i kako si ti jesi oženjen?
Imaš obitelj?
On: Nemam..
Oženio se jesam..
ali nakon dvije godine sam se i razveo.
Bila je dobra, draga..
sve mi je želje ispunjavala,
ali ju nisam volio.
Trudio sam se zavoljeti ju
ali nakon nekog vremena
shvatio sam da je to nemoguće
pa sam ju pustio da ode...
Sada se udala ima dvoje djece i sretna je.
Ona: A ti živiš sam?
On: Da .Živim sam..
naučio sam se na to..
navikne se čovjek kada mora.
Ona: Da..navikne se čovjek...
On: A što je s tobom?
Ona: Ja sam sama..
uživam kao i uvijek.. dobro je...
On. Nikad se nećeš promijeniti...
ali nisi sretna.
On: Ne moraš mi to reći..
znam te toliko...
mirnija si nego što si bila prije...
Ona: Pa eto bilo je vrijeme d
a i ja malo odrastem...
On. Da, tko bi rekao
da ćeš i ti jednom odrasti
i biti ozbiljna žena...
Ona: Da..morala sam
i ja malo odrasti.
On: Znaš često sam razmišljao o ovome...
sanjao da ćeš nazvati..
da ćeš se pojaviti negdje...
onako iznenada.
Zamišljao sam kako ću
biti sretan ako te opet vidim ili čujem
i jesam sretan ..
ali sam istovremeno i potišten..
Ona: Zašto?
On: Zato što mi je sad jasno
da se neke stvari ne mogu
vratiti na staro...
promijenili smo se...
nismo više djeca..
nismo više tako mladi i
puni poleta...
u stanju mijenjati sve.
Ona: znam..
znam da nije više isto..ali..
On. Nema tu ali više...
znaš to i sama ..
ne moram ti to ja govoriti...
odrasli smo...
Ona: znači kad...
znači kad spustim slušalicu...
On: Nećemo se više čuti da...
neću te zvati a nećeš ni ti mene...
samo bi se povrijedili još više.
Ona: znači nećemo se ni vidjeti...?
On: Nećemo..to je bolje za nas oboje...
bolje da te ne vidim...
Ona: Htjela bi te vidjeti...
On: Nije stvar u tome da
te ne želim vidjeti..
želim to više od svega...
ali znam da ne smijem .
Tako bi samo povrijedio
sebe a i tebe...
Ona: Znam..
On: Nisam te zaboravio..
niti ću to ikada napraviti...
znaš to..
nikada te neću istjerati iz svog srca..
niti iz svojih misli..
tamo ću te čuvati dok sam živ.
Ona: ali...
On: I nemoj se sada pitati zašto...
nemoj jedina..
tako je moralo biti.
Sada bi najveća pogreška bila
vjerovati da možemo nastaviti
gdje smo stali prije 12 godina...
Ona: Ne mogu dalje..
od onda?
Od onog dana...
On: Znam...
Ona: Nisam htjela da
budeš nesretan..
oprosti mi...
On: Nisi ti kriva...
ne možeš se krivit što sam te zavolio..
previše zavolio.
Nisi ti kriva što
ne mogu voljeti drugu...
jednostavno je tako..
On: Draga vrijeme je da se pozdravimo..
i da završimo s ovom mukom...
molim te napravi to zbog sebe
i zbog mene..
nećemo se više kažnjavati..
dobro?
Ona: ...nemoj...
nemoj spustiti slušalicu..
molim te...
On:..nemoj plakati....
Ona: ...volim te..
On: I ja tebe..
ali ne možemo ovako..
ne možemo si opet otvarati stare rane..
nemoj..
nemoj misliti više na to..
živi život...
živi i sjeti me se kada spavaš...
tamo možemo biti zajedno.
Tamo te čuvam svake noći..
tamo imamo 22 godine i
ništa nam se ne može dogoditi.
Ona: Ne želim ovo...
ne želim da nestaneš...
On: Znam..
ni ja to ne želim ali
znam da je to najpametnije..
a znaš i ti.. s
amo što sada ne želiš to priznati..
Ona: Ne mogu poklopiti slušalicu...
On: Onda ću ti pomoći još ovaj puta voljena....
pozdravit ću te...
i reći ti da ćeš mi uvijek biti u mislima i srcu...
živi srećo moja..
živi...
volim te...
Ona: .....i ja tebe volim....


Pusa volim vas sve...[..kety..]
TO JE TO OD MENE...SAD NASTAVLJA ANNA...


Anđele, krila su ti slomljena...


Hodam hodnikom...Svakih 10 metara naiđem na vrata...
Otvorim ih i ponadam se da si iza njih TI, ali iz njih je još deset metara i opet nova vrata...
I tako idem...
Polako otvaram vrata...
I čekam da te ugledam...
Ali ništa...Nema te...
Pitam se: " Gdje si? Zašto si me napustio? "
Čekam odgovor...
Ništa...
Sve je tišina...
Sada shvačam da se bez razloga nadam...
Jer tebe nema...Daleko si...I da sva vrata prođem...
Neću doći do tebe...
Kada sam te posljenji put vidjela rekao si: " Ti si anđel. Imaš krila. Poleti..."
I nestao u prah...
Sada mogu reći da su mi krila slomljena...
Od kada tebe nema...
A znam da te ne mogu vratiti...
Nikada....
Trudim se zadržati te kraj sebe...
Ali...
Nije lako...
Jer...
Nisi tu...
Sanjam tebe, tvoje tijelo, tvoje usne, tvoje ruke...
Ne mogu si priznati da te nema!
Da si otišao...Zauvijek
Da te više nikada neću vidjeti
Ni tvoj osmijeh...Ni tvoje lice...
Samo će od tebe ostati uspomene...

By: .¤*Anna*¤.


VEEELIKA PUSA JOZI OD KETY...hehe