don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
27.06.2010., nedjelja
Predanje života
 O, moj Bože... moja ljubavi. Evo me u Tebi. Ne daj me od sebe. Nije ovo čas kad želim znati o Tebi, nego ja želim biti s Tobom. U Tvoj pogled srcem gledati. Živ sam u živom Tebi. Ti me hraniš ovim postojanjem. U Tvojoj šutnji moja je sloboda. Nisi me prepao pojavom. Nisi me glasom ustrašio. Nisi me gromkom riječju svezao. Već tiši od šapta i blaži od prozirna zraka Tvoj je govor mome srcu. Sasvim onostran da me ničim ne opteretiš, a opet živo tu, ispod stakla naravi. Kao svjetlost, sobu daha moga obasjavaš i čekaš. Čekaš! Ne moju lažnu riječ, ni moje vremenito nevažno djelo. Ti čekaš moje biće... da Ti se preda. Sile kojima sam se uzeo, čekaš da popuste u meni pa da opet budem tvoj, kao u početku kad se nisam znao uzeti, ni svoj korak napraviti, niti svoj glas u odmetničkoj volji oblikovati. Sada ne znam kako se otpušta'sve ovo što sam uzeo. Kao maleno dijete što ne zna spustiti teret preda se, nego čeka da ga ja uzmem - tako stojim pred Tobom, opterećen samim sobom i ne znam se Tebi predati. O, koji li je teret ljudski život! Tko ga može nositi?! Ne zapusti me u zabludi mojoj. Presijeci čvorove kojima sam se svezao za sebe. Odveži usta srca, da ti kliču: Oče! Oče naš, koji jesi na nebesima ... I nemoj da Ti govorim, jer je laž istrošila ovaj glas i na se ga navikla. Uzmi me bez riječi glasne. Čuj srce moje. Uzmi me, Oče. Uzmi me u naručje svoje i oprosti ... sagriješili veoma mnogo. Svakim danom življenja ja Te uvrijedih. Oprosti mi bezumnost moju. Oprosti mi rasipništvo svetih moći i snaga što si ih meni dao. Oče, divno je Ime Tvoje i blagost Tvoja nema kraja. Iz daleka Ti se vraćam. Iz duboka Ti se pada pridižem. Do groba sam dogurao ja, koji sam po promislu Tvome u vječnom raju trebao biti. Evo, ne znam pred Tobom ni sjediti, ni stajati, ni ležati, ni raditi, ni spavati, ni govoriti, ni misliti. Uistinu me žalost okružuje i nemoć ispunja. Pogledaj me po dobroti svojoj i ne prezri me zbog bezakonja moga. I oprosti mi što drugima govorih o Tebi te stekoše lažan dojam kako Te savršeno poznajem. Tko Tebe spoznati može, tko volju tvoju dokučiti, tko do kraja ispuniti ono što je pravedno u očima tvojim? Nitko doli Duh Sveti u onima kojima ga daješ. Zato, ukloni me Ispred ljudi I postavi preda se da Ti se u skrušenosti srca kroz svu svoju nemoć i neznanje klanjam. Oduzmi svim ustima ime moje i zatvori ga u svoje Sveto Srce, Srce nedostupna Svjetla, vječne Svetosti tvoje. Rajko Bundalo |
