don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi

19.04.2009., nedjelja

Vlč.Sudac: Što u životu radite, iz srca radite

- 17:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Bog bdije i ozdravlja te u tvojoj tišini

Piše s. Augustina Barišić Dragi prijatelju, možda i ti danas imaš potrebu intenzivnog susreta s Bogom kroz dubinu tišine. Ako čuješ poziv, odazovi se i uđi u dubine svoje tišine. Ne idi sam. Pozovi Isusa sa sobom i uđi kroz vrata poniznosti. Sa Isusom polagano hodaj rame uz rame i ruku za ruku i prolazi hodnicima svoga života od začeća do ovog trenutka - sada. Ako čuješ poziv svjetionik1_v1Listaj i prevrni dan po dan i polagano pokazuj Isusu svaki trenutak života. Povedi Isusa do svog „ groba“ sjećanja, odlomi kamen i osjeti što je uskrsnuće. Povedi ga do hrpe boli i rana. Pokaži mu sve traume života. Sva umiranja. Sve strahove. Otvori svoje srce i pokaži sve rane. Ne boj se svoje tišine, svoga groba. U Isusovom si zagrljaju i sigurnosti. Pokaži mu sve što te „ žulja“. Izuj i svoju obuću, jer mjesto u kom boraviš je sveto. Pokaži mu se. Nemaš potrebe ništa pred Njim skrivati. Neka ti dubina tvoje tišine kaže kako ne trebaš sakrivati od sebe i zadržavati za sebe niti jednu tajnu. To je trenutak osobnog i intimnog susreta tebe u osobi Isusa iz Nazareta. Pred Isusom smiješ biti - ti – i onakav kakav ti jesi. On te ne osuđuje. Zbog tebe je i „ izmislio salon ljepote“ ispovjedaonicu u kojoj te po sakramentu svete ispovijedi oslobađa svih tvojih grijeha. Ljubi te kroz iskrenost i patnju. Ljubi te i kroz dubinu tvoje tišine. Dobro poznaje platno od kojeg si satkan. Poziva te i govori tebi po Duhu svetom. Zato znaj biti u tišini i kroz nju ćeš naučiti dobro koristiti riječi koje ti Duh sveti nadahnjuje u potrebnim situacijama, a sveto Pismo govori kako miljenicima svojim i u snu On daje. Ne strahuj od sebe jer Duh sveti te vodi. Isus bez tvoga pristanka ne želi ništa učiniti. On ti daje slobodu i kroz tvoju tišinu često postavlja osobna pitanja? Vjerujem da i ti za Isusa imaš puno pitanja i želja. Ohrabri se i uđi u komunikaciju s Isusom. Progledaj! Iz dugogodišnjeg iskustvenog rada s bolesnicima znam kako je najveća želja - biti zdrav. I ovo je upravo sada trenutak i vrijeme. Isus često u dubini tišine pita – a što ti želiš dijete moje? Što za tebe mogu učiniti? Isus zna tvoju potrebu, ali poštuje te i obraća ti se pitanjem, što želiš? Jedno sam sigurna, želi te ozdraviti. Isus svojim prolaskom kroz tvoju tišinu dotiče i ozdravlja te. Jasno ti govori - budi potpuno - zdrav. Ispruži svoju ruku. Zdrav si. Ustani i hodaj. Progledaj! Isusov prolaz u tvojoj duši ostavio je svoj trag. Ozdravlja u tebi svaku komunikaciju i osobne odnose s Njim i s tobom. Ozdravlja te i u komunikaciji s drugima - pretpostavljenima, u tvojoj obitelji, na radnom mjestu i kamo god te treba. Jednostavno on je tu s tobom i bdije u tvojoj tišini. On je tvoj liječnik. I upravo na ovu temu posvjedočit ću ozdravljenje jedne djevojke koja je bolovala od malignog procesa na koži glave. Nakon operacije karcinom se proširio i zahvatio lice i oči. Lice joj je bilo iznakaženo. Vrhunski specijalisti - liječnici su učinili i dali sve od sebe. Na moje postavljeno pitanje operateru uvijek ću se sjećati odgovora kojega je cijenjeni profesor izgovorio. Kazao je, mi liječnici dali smo sve od sebe pa čak i uložili nadljudske napore u operativnom i stručnom smislu u svrhu ozdravljanja. Ja ju sada prepuštam u Božje Ruke i Njegovu moć ozdravljenja. On to može, vjerujte sestro. Po - mozite joj razumjeti Božje tajne. I zaista s bolesnicom i roditeljima djevojke dok je ležala na intenzivnom liječenju gdje sam godinama radila, prolazila sam kroz gore navedenu katehezu i program rada. Dubinom vjere polagano su se otvarali Bogu. Vjerovala sam i ja. Bogu ništa nije nemoguće. I Bog je učinio čudo nad njihovim djetetom. Osjetila sam snagu vjere u roditelja i nitko ne može tako snažno i silno moliti i vjerovati da Bog može učiniti čudo kao što to mogu roditelji koji ljube. U svom djetetu su prepoznali Božji dar. Vjerom su pobijedili malignu bolest. I danas vjerom svjedoče kako je naš Bog silan Bog. Za djevojku se s vjerom u ozdravljenje puno molilo u samostanima i u molitvenim zajednicama. A u obitelji djevojke je zaživjela molitva krunice. Bog im je sada na prvom mjestu. Tada iznakaženo lice djevojke poprimilo je prethodnu ljepotu zdravlja koju je imala u ranom djetinjstvu. Ozdravljenje se dogodilo prije i više od 20 – tak godina. Antonija sada živi novi život i raduje se svakom novom danu i susretu. Radujmo se i mi svakom ozdravljenju. Bdijmo nad svakim darovanim trenutkom života. Bog ima svoj plan sa svakim životom a da nema ne bih nas imao u svom velikom planu. Život je dar. Štiti i čuvaj, poštuj i voli svoj život i život osobe koja ti ide u susret. Sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove Preuzeto sa stranice Obraćenje prenijeto sa: http://www.molitve.info/index.php/200904191777/Bog-bdije-i-ozdravlja-te-u-tvojoj-tisini.html

- 16:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.04.2009., ponedjeljak

Zlatko Sudac 1.DIO - HRT1 - Veterani mira

- 19:02 - Komentari (98) - Isprintaj - #

PORUKA ZLATKA SUCA NAJGORA BOLEST JE OTPAD OD BOGA

Film je završen, ali priča tek počinje. Tako bi se, ukratko, mogao sažeti novi pothat vlč. Zlatka Sudca, najkarizmatičnijeg i najpopularnijeg hrvatskog svećenika, o kojemu je snimljen dugometražni igrano-dokumentarni film. Cijeli projekt donedavno je bio obavijen najstrožim velom tajnosti i tek su nedavno, kada se krenulo s montažom filma, prve informacije o tome tajnom projektu procurile u javnost. Film je režirao redatelj Jakov Sedlar, a u glavnoj ulozi je, naravno, vlč. Zlatko Sudac, koji po prvi puta u javnost izlazi sa 150 slučajeva tjelesnih izlječenja, koliko ih je medicinski I dokumentirano u njegovom devetogodišnjem duhovnom radu. Premijera filma planira se oko Uskrsa, ako ne iskrsnu neki problemi. Naime, budući daje svaki Sudčev korak pod budnim okom crkvenog vrha, film koji se sada montira trebaju pogledati biskupi, odnosno, osobno nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić nakon čijeg će se mišljenja (u konzultaciji sa Sudčevim biskupom krčkim mons. Valterom Županom) dati odobrenje za distribuciju i prikazivanje filma. Otvorene rane Kako doznajemo iz kruga bliskog vlč. Zlatku Sudcu, film je napravljen tako da ne bi trebao izazvati nikakvu lošu reakciju crkvenoga vrha, jer se, za¬pravo, radi o više-manje poznatim detalji¬ma iz Sudčeva života i rada proteklih godina. Najdojmljiviji bi, dakako, trebali biti slučajevi tjelesnih ozdravljenja nakon Sudčevih duhovnih zahvata, koji su, kako doznajemo, potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom rimske klinike "Gemelli", na kojoj se liječio papa Ivan Pavao II. , za što se pobrinula dr. Simona Šandrić Gotovac. Ona je, kao što je poznato, dogovorilia i Sudčev boravak u klinici "Gemelli" i bila ključna osoba u medicinskom ispitivanju njegovih otvorenih rana u obliku križa na čelu i zapešćima. Za Crkvu je Sudčev boravak u klinici "Gemelli" bio ključan, jer su medicinska ispitivanja pokazala da se ne radi o ozljedama izazvanima djelovanjem izvana, u što su mnogi sumnjali, nego da se radi o neobjašnjivu fenomenu untarnjeg krvarenja. Inače, sam Sudac u filmu potvrđuje kako mu ta krvarenja na mjestima Isusovih rana često predstavljaju velik problem. On, navodno, otkriva da je zbog krvarenja više puta bio u stanju kliničke smrti, što mu je donijelo neprocjeniva duhovna iskustva, jer svjedoči kako je više puta njegova duša napustila vlastito tijelo i "plovila" prostranstvima, da bi se ponovno vratila i sve se nastavilo po starome. Božji darovi Ti bi dijelovi filma trebali biti novi i šokantni za javnost. Sudac je, naime, otvoreno odlučio progovoriti o svim darovima koje ima i kojima raspolaže, a o kojima je govorio samo na početku svoga pojavljivanja u javnosti, odnosno 1999. godine. A radi se, kao što je poznato, osim o daru govorenja u drugim jezicima (starim, zaboravljenim, poput aramejskog, primjerice), izlječenjima i oslobađanjima od zlih duhova i o bilokaciji (istodobnom fizičkom pojavljivanju na dva različita mjesta) i levitaciji. U Crkvi su, naime, kad je Sudčeva popularnost naglo porasla koncem 1999. i 2000. godine savjetovali mladom svećeniku da izbjegava govoriti upravo o tim fenomenima ili darovima. Crkveni vrh je Sudca reducirao na duhovne seminare u Betaniji na otoku Lošinju, gdje je najviše radio s oboljelim braniteljima. No, o svojim darovima Sudac je rado govorio na duhovnim obnovama u inozemstvu. "Prije fenomena stigmatizacije imao sam darove, kao dar jezika, dar liječenja, dar savjeta, a s vremenom je također došao i dar spoznaje. Poslije stigmatizacije, dobio sam mnoge druge darove. Neki od ovih darova su me oduševili. Tako sam trebao neko vrijeme da se naviknem na to što se događalo. Ovim želim posebno ukazati na darove levitacije, bilokacije, nadahnuća i znanja o nadolazećim događajima - znanje o bliskoj budućnosti i posebno o opasnostima koje prethode", ispričao je Sudac u radijskoj emisi ji u Chicagu tih godina. NAJGORA BOLEST JE OTPAD OD BOGA Od prvoga dana svoga rada vič. Zlatko Sudac uporno govori kako nije on jji liječi i ozdravlja ljude, nego se radi o Božoj intervenciji u nečijem u, a da je on samo posrednik. govorim o bolesti, onda ti želim reći da je to jedan jako, jako širok pojam. Najgora bolest je bolest duha, potpuni otpad od Boga, nevjera, mržnja, zlo koje se nakalemi ili nalijepi na ljudsko srce i na njegov duh, na njegovo biće. Čovjek koji je strašno nervozan, napet, koji želi činiti nekome zlo, pa takav čovjek ne može ni tjelesno biti zdrav, a kamoli mentalno. Dakle, sva bolest dolazi iz srca. Svo dobro dolazi iz srca. Kad je srce i duh čovječji zdrav, onda ti je čovjek zdrav, pa makar on jednog dana i dobio karcinom, ali on je zdrav. Ljudi moraju tako gledati na stvarnost bolesti i na stvarnost zdravlja. Jer što je u biti bolest i što je u biti zdravlje? Vidio sam tisuće ljudi koji umiru od neizlječivih bolesti, a sjaje jednom srećom, jednim zadovoljstvom i predanjem života Bogu.: Dok sam vidio potpuno zdrave ljude koji su nesretni, nezadovoljni, stalno nešto prigovaraju, bez motivacije, ne živi im se. Onda mi je draže biti bolestan i umirati, a imati srce otvoreno za Boga i osjećati onako kako se osjećaju ljudi takvog stanja, nego biti tobože u tijelu zdrav, a zapravo duhovno mrtav. To je jedan pogled na bolesti koji je stvarno gledanje bolesti. No. ono što ljudi gledaju kod bolesti je npr. bolest tijela ili uma i tu mogu reći da je bolest karcinoma danas ja mislim u takvom postotku da je uvelike nadmašila AIDS ili neke druge bolesti koje su previše razglašene. Karcinom je gotovo svugdje, svaki drugi je nositelj, a svaki treći obolijeva od njega. To je vrlo neobično u naše vrijeme. Valjda je to zbog zagađenja, zbog načina života, zbog ne znam čega, neka govore medicinari o tome. Uglavnom susrećem ljude koji oboljevaju od takvih bolesti. Čak kažu: "Ja imam takvu bolest, liječnici misle da je karcinom, a ne zna se što je". I nema lijeka.", ispričao je svoja iskustva s bolestima i izlječenjima vič. Zlatko. Fizički kontakt se ne događa bez ljubavi, a jedino ljubav može liječiti, jer je jedino ljubav Bog. a on liječi. Prigrli svoga bolesnika, izliječit ćeš ga. Moli nad njim u dubokoj vjeri i bit će ti. "I što god zatražite od moga oca dat će vam. Jer ja idem k ocu i molit ću za vas", kaže Isus Krist, "da vam bude ono što ste molili". Vjeruj, ljubi i čini ono sto ti je Isus rekao. Tako treba gledati na bolest. A pogotovo svećenici dužni su tako gledati i tako živjeti", preporuča vič. Sudac. Govorenje u jezicima Tada je otvoreno rekao da mu nije dopušteno govoriti o tome, tj. da bi želio pričekati da prođe određeno vrijeme, a čini se da je sada upravo to vrijeme došlo. Ipak, tada je protumačio svoj dar govorenja u jezicima. "Dar jezika ima dvije ili tri grupe. Jedna je da osoba nije nikada učila znani jezik, ali je u mogućnosti govoriti taj jezik. Druga je da osoba može govoriti stari, zaboravljeni hebrejski, aramejski ili drugi stari semitski jezik. I treći dar je tzv. brbljanje, kada osoba kroz Božju milost može govoriti tzv. anđeoski jezik. Ovaj dar se spominje u Svetom pismu. Moramo biti vrlo oprezni s ovim darom zato što zlodusi također mogu koristiti dar jezika. Jednom je bila grupa ljudi koji su molili u jezicima i to je snimljeno na kazetu. Osoba koja je imala dar tumačenja jezika je shvatila da su sve to bila prokletstva - huljenja i psovke protiv Boga. Na pedesetnicu, kada su aspostoli govorili u različitim jezicima, jedan je govorio a svi ostali su razumjeli što govori. Kod nas, na našim molitvenim skupovima, često se dogodi da svi govore (u jezicima) i nitko ne razumije. Moje je iskustvo ovakvo: onaj koji ima dar jezika i osjeća čistoću u svom srcu, potrebu da slavi Boga sa ovim darom trebao bi moliti na glas. Ali ako u tom trenutku osoba koja ima dar razumijevanja jezika ne pristupi, onda taj dar u tom trenutku nije dan za izgradnju zajednice, nego za osobnu izgradnju te osobe. Tada preporučujem da ta osoba moli tiho za sebe. Svaki dar koji imamo nije dan za pojedinu osobu, već za ostale, za zajednicu", tumači vlč. Sudac. No, najšokantnija su tumačenja dara bilokacije. Bilokacija "To je vrlo zanimljiv dar koji se manifestira samo u trenutku kada drugi ljudi svjedoče o tome. Osoba (s darom) do zadnjeg trenutka nije sigurna, što se događa s njome. Imate osjećaj da ste na jednom mjestu, ali vaše srce i duh žele biti negdje drugdje. Ovo se događa kada je osobi zabranjeno biti s Bogom, u molitvi, sa Svetim Sakramentom. Poslije slične zabrane koju sam iskusio, bilokacija se manifestirala sama. Bio sam s Bogom najednom mjestu i na drugom, ali na drugom mjestu sam iskusio više u svom srcu i duhu nego u tijelu. Zanimljivo je da sam znao sve što se tamo događalo. Bio bih to sve pripisao svojoj mašti da mi nisu pristupili neki ljudi i sve potvrdili - šest ljudi koji su me vidjeli tjelesno. S jednim od njih sam se čak i rukovao", ispričao je tada u Americi svoje iskustvo vlč. Zlatko Sudac, a sada će prvi puta o tome široj javnosti govoriti i u filmu Jakova Sedlara. Kristovi plodovi U filmu će vlč. Sudac govoriti i o svojoj mladosti, o tome kako je s 22 godine odlučio postati svećenik te kako se zaredio sa 27 godina, kako je u svibnju 1999. na molitvenom susretu u domu jedne obitelji u Novalji na Pagu prokrvario iz svojih stigmi. "To je bilo prijateljsko okupljanje u domu jedne obitelji. Kada govorim o svim ovim događajima koji su se tada dogodili, govorim s ogromnim strahom od Gospodina zato što sam iskusio kako je sve to nedostižno meni samom. Mnogi su me ljudi pitali što mislim o svemu ovome i rekao sam im da žele saznati nešto što ni ja sam ne znam. Isus Krist je rekao da ćete ih po plodovima prepoznavati", posvjedočio je tada Sudac. Ljudi će ga imati prilike upoznati kao običnog i skromnog svećenika i čovjeka, koji je isti kao i svi mi, pa tako obolijeva i od uobičajenih bolesti današnjeg vremena, npr. čira na želucu koji je uspješno prije par godina sanirao u Lovranu. Trenutačno se na filmu obavljaju posljednje tehničke pripreme, kako bi ga se dostavilo na Kaptol da ga pogleda kardinal Josip Bozanić. Vlč. Zlatko Sudac je cijeli projekt s povjerenjem povjerio svom prijatelju Jakovu Sedlaru, u kojega ima povjerenje da će napraviti sve kao što su se dogovorili. A on sam je za ovu godinu, kako doznajemo od njemu bliskih osoba, zacrtao već pedesetak seminara duhovne obnove, na kojima će nastojati pomoći svima koji mu se za pomoć obrate.

- 11:41 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.04.2009., subota

Velečasni Zlatko Sudac- Intervju za Vinkovački TV

Velečasni Zlatko Sudac- Intervju za Vinkovački TV, siječanj 2009.u Betaniji, Lošinj Uvijek vrijedi pogledati, poslušati velečasnog Sudca pa tako sam i ja gledajući na Tv napisala bilješke koje bi željela podijeliti s vama dragi prijatelji, Sanna Novinarka: Tko je velečasni Zlatko Sudac ? Umjetnik, svećenik koji voli Boga, ljude, Crkvu…puno svećenika je prešlo iz svjetovnog života u svećenike ali svaki je imao jedinstveni put do Boga. Novinarka : Dali ste se ikad pitali , dali mi je ovo trebalo? Prije zašto to tako puno košta?. Nije lako živjeti Evanđelje. Ili ćemo biti Božji il nas neće biti! Isus je rekao razdijelit ću oca od sina, ženu od muža….al tu je bitna istina i mir srca. Novinarka: Zar se ne bojite za sebe? Ne ja sam život dao Isusu…..ljudi se jako boje,govore iz straha, zavisti, neposluha. Slikovit da to pojasnim, brod se ljulja svi su se uznemirili tog tamjanajer se ljudi boje Crkve. Ja osim svih zakona društva imam i Kanonske zakone. Biti vjeran Bogu, Crkvi, savjesti. U deset godina skoro pola miliona ljudi je tu prošlo. Danas se ne može lagati tako lako. Novinarka: Mlađi svećenici su uglavnom prepoznali vašu duhovnost To me jako veseli. No ne mogu svi voljeti. Ljudi su slobodni. Ne otkrivam toplu vodu, Krist je sve rekao. Novinarka: Jedan mladić je pisao svećeniku Luki Rađa pismo…….ja nisam oduševljen Zlatkom Sudcem, kao da oponaša Isusa jer je vrlo zavodljiv a tako i opasan……Luka njemu odgovara……Bog zaista djeluje preko njega………. Da ja u Vatikanu kupujem bijela odjela jer je to misijska boja iako sam ja nosio i crno, morao sam se i obrijati i ošišati da se zaredim za svećenika, ja sam poslušan…il ako baš hoćete meni se nosi bijela boja…za Krista ….to je genijalno…rekao je Krist mi moramo biti kao trs Ja sam trs vi ste loza, to su plodovi Evanđeoski. Ponudio bih tom mladom čovjeku druženje sa mnom u sportu, umjetnosti, na moju misu zvao bih ga dođi bliže, izreci svoju molitvu, uči moliti s ljudima. Ljudi ne znaju sve a svi komentiraju tog Sudca a ja nisam nikada ničije ime rekao. Bojim se da ne otpadnem al neću…ja sam sam, poslušan Bogu i Crkvi, to mi daje mir. Novinarka: …vaš Biskup je rekao da stigme nisu učinjene nekim sredstvom…. Da, s vremenom će se pokazati moj biljezi, medicina nema odgovore. Novinarka: Jeste li kada imali ukazanje? Nije mi dano da govorim o tome, vrh Crkve mora stajati iza toga. Sakramente koje imam, događa se čudo, Bog. Novinarka: Koja je svrha i cilj knjige? Da ljudi dođu do sebe, počnu misliti svojom glavom. Novinarka: Katolička televizija? Dobra ideja medija, razmislit ću o tome. Novinarka: Ljudi traže nova iskustva? Da, ljudi traže istinu, to vam je kao ono imate pa nemate, to je prokletstvo ljudi. Kako praznih ljudi ima. Slijepac slijepcu ne može pokazati put…..Ako nemate temelje u Kristu to nije na duge staze zato su prazni i frustrirani, nemaju Boga u srcu. Novinarka: Konzervativni i praktični vjernici odlaske na seminare prooagiraju a žive modernim životom? Pa to je moderan život u moderno doba i to je Božji život. U srednjem vijeku nije bilo ništa svetije niti grešnije. Novinarka: Vjerski fanatici? To je bolest, strah, ranjivost…Društvo je jako teško, nesposobni su kupiti kruh. Neka srcem slušaju ljude kako oni to čine. Jedna mudra ženska osoba mi je rekla, to je prekrasno al to više ne postoji, obitelj više ne postoji. Ima pravo, danas je zaista drugačije, drugačije su obitelji. Ne treba njima psihijatrija nego normalni obiteljski odgoj. To je vrijeme novih izazova. Novinarka: Kakva su iskustva što ljude dovodi ovdje? Iz znatiželje, da bi me ismijali, da bi me isprovocirali al nije se to dogodili. Neki su došli po čarobni štapić. Nije ih razočarao Sudac…ja im mogu pokazati samo smjer al svatko vidi što želi vidjeti. Novinarka: Na što dajete naglasak danas ? Kako znati što je volja Božja za mene, što nije, kako doći do mira, zdravlja. Dokazano je medicinski da imamo centar za duhovnost u mozgu. Učiti moliti iz srca, meditirati, konterplatirati. Novinarka: Branitelji? Najugroženija populacija ljudi, iz njihovih problema možemo iščitati stvarno stanje društva kakvo je a nekako se prikazuje. Novinarka: Kako svima njima drugi mogu pomoći? Od početka puno je toga krivo, al mislim da će se polako ispravljati al sam siguran da su brže i lakše spremni za prihvatit pomoć. Njihova ljubav prema Hrvatskoj je jaka. Novinarka: Više s fizičkom invalidnosti ili PTSP imaju ljudi problema? Teško je to usporedit al mislim da su duhovne bolesti najgore..ima ljudi umire od raka a sretan je, ja vidim tu njihovu sreću. Ima slavu a reže žile…patnja pročišćuje…Idem po dječjim bolnicama, to su mali anđeli, mudro oni odgovaraju al oni oko njih su prebahati prema Bogu. Roditelju je najteže. Tko je više patio Isus na križu ili Majka pod križem. Patnja i ljubav. Neka mi nitko ne kaže da ne boli kad se voli. Puno ljudi traži duhovno više nego materijalno. Ljudi su zbunjeni. NEKA BOG SVIMA DA SNAGE Novinarka: Posrnuli moral u Hrvata? Ako iza riječi stoje djela. Što mi srce govori kad sam uz čovjeka? Jeli govori istinu, što sam postigao u životu? Ako moli svaki da srce prepozna dobro i loše. Ako jede, živi. Netko sa zlim namjerama dolazi, onaj tko moli prepoznaje ga jer ima mučnine. Novinarka: Jeli crkva našla kontakt s medijima? Kod nas nije to to. Mlada smo država. Uz mog biskupa Valtera ja još imam ministra Šukera sa firmom, otvoriti medije treba imati karizmu, ispitati sve pa vidjeti. Novinarka: Odnos Crkve i države ? Sve može biti puno bolje. Crkva je dužna pred Bogom i narodom govoriti što ide protiv Boga, naroda, zalagati se s pravom. Novinarka. Odnos Crkve i materijalizma, bahata je materijalno im je iznad duhovnog? Bog ne želi da hodamo goli i bosi u dronjcima. Novinarka: Ljudi su proračunati danas? Novac im je cilj.? Tužni su, prestrašeni, jer su neiskreni, sreća se ne može kupiti. Novinarka. Dali bi ljudi opstali kada bi govorili istinu? Isus je šutio pred sudom. Treba biti mudar. Ne bacati bisere pred svinje. Novinar: Kako znati kada svjedočiti vjeru? KAD JE MIR SRCA, INAČE NE. Novinarka: Oni koji žive nemoralno? Ljubav, život, istina, srce otvoreno….čemu da postojim..nemoć zaspat, zašto? da bi trgovao ljudima, ubijao … DA I NEMA BOGA TREBALO BI GA IZMISLITI Ja sam sebe dao Bogu na raspolaganje i Crkvi gdje izreknem sve što mislim ili pretpostavljam a učinim kako mi oni kažu. Neki žive vjeru po tradiciji. Uvijek je lakše živjeti vjerovati, s vjerom ste krenuli na put, k meni, život bez vjere je nemoguć, legnem navečer s vjerom da ću ujutro ustati…U Pentagonu su mi rekli da ljudi osuđeni na električnu stolicu noć prije smaknuća ne mogu spavati. Novinarka: Magije i vrađbine, koliko su opasne ? Onoliko koliko i m čovjek vjeruje, onaj koji im ne vjeruje manje štete….eto zato je potreban Katolička televizija. Novinarka: Zašto toliko bolesti? "Zar mi mislimo da je Bog svoga sina poslao sina s ciljem da ga mi ubijemo?Što ljubljeni otac može? Ljubav i patnja su pogled pogled na križ. Tko to uspije zaživjeti sa svojim kržem lako će se nositi. Novinarka: Kaže se netko ima križ, netko kapelu? (Smijeh) Onda se u nju može sakriti. Pitaju me "Na čemu sam?, na Kristu kažem" Novinarka: Kako naći mir? Mobiteli, teleofni, sirene, To je higijena života, odakle ćete donašati , nakon para dana ove duhovne obnove, vrijednosti svoga života, koje su ? Za života recite da volite, i za žive uplačujte mise , mrtvi su kod Boga. Normalan čovjek čini dobro sebi i drugima. Novinarka: Kako živjeti pored zlih i bučnih? Makni se od njih. OSLOBODI ME GOSPODINE, POMOZI MI, DAJ MI MIR, TI ME ŠTITI, U SRCE ME SVOJI STAVI, U RANE ME SVOJI STAVI. Ja ragovaram s Bogom u duši, ja ga obožavam, trudio sam se da ne, al ne ide. Novinarka: Neki će reči psihički, gdje je tu sad razlika u fanatizmu? Po plodovima. Dali sam ja vas ugrozio, dal me se bojite? LJUBI BOGA SVOGA SVIM SRCEM,LJUBI ČOVJEKA……TO SU SVE IDEOLOGIJE SVIH VJERA A JA SE NADAM I POLITIKE JEDNOG DANA. Molitva je uvijek originalna, nikad ista. Ovaj susret je uvijek drugačiji, osjećaji su drugačiji, stanje koje sad proživljavamo…. Novinarka: Živjeti s planom? Predano Bogu, sebi, otvoreno ne bojati se makar nas i ranili, profitiramo jer volimo. Novinarka: Kako djecu odgajati? Voljeti ih, igrati se ,učiti ih pisati nalivperom….kako da vam objasnim, to je kao da izgubimo nešto po čemu se masovno prepoznajemo …papir je vječan a ne informatika. Novinarka: Mladi danas, izgubljeni ? Ne nisu, imaju strašan izazov, to su genijalci budućnost. Prolaze ono čime sam se ja puno kasnije sretao. Novinarka. Vaši hobiji? Slikanje, ronjenje, kiparenje, slikanje,spavanje, čitanje pošte, tri crne vreće imam pošte i pun mail poruka. Tri puna mjeseca nisam bio u Betaniji i osobno čitam svu poštu jer ljudi koji to šalju znaju da će Sudac to čitati. Novinarka: Kako znati što je dobro za nas? Odabrati ono što mi hrani dušu. Prijatelji? Imam ih za koje bi dao život. Novinarka: Jesu li vas ljudi razočarali? Svi smo ranjivi, padamo,dižemo se, jedan je bio Sudac kad je dobio stigme, sasvim jedan 2009 Novinarka: Sazrijeli ste? Ja radim na sebi moj radni dan je 24sata, svećenik sam dan i noć , SRETAN SAM :o) Novinarka: Kako se vidite za 5-10 godina? Jeli ovo sad vrhunac onoga što radite? Želio sam ispeći zanat prvo doma a doma je najteže, sve na slavu Božju, i volju Božju, tražim pomoć od ljudi I HVALIM TI BOŽE ŠTO IH IMA . Novinarka: Ima li nešto što bi poručili ljudima? Neka ljudi jako , jako mole, za dobro, da se makne zlo s Božjeg put, za moju misiju. Imam lanac molitelja po cijelom svijetu. Novinarka: Oni koji ne mole? Pokret mira, tolerancije, poštovanje čovjeka jer je najugroženija vrsta na zemlji U SRCU MI JE POTVRĐENO DA ĆE BITI JAKO KORISTAN OVAJ RAZGOVOR. Novinarka: Kakvi su ljudi pri ispovjedi? Jedno su su u ispovjedaonici a drugo sada. Dolaze k meni i Bogu jer žele i vole i to su oslobođenja. Neki ne znaju što je ispovjed kao da su sa psihijatrom su. Novinarka: Kažu, što ću je nekom svećeniku pričati svoje grijehe? Mogu bira Novinarka: Jesu li ljudi preozbiljni? Bili smo ležerni a govorili smo o važnim stvarima. Vi ste, Vinkovačka televizija, jedini popratili moju promociju knjige sa Dunjom Ujević i Bog će vam stostruko vratiti. ……i spomenuo je još da piše treću knjigu HVALA TI GOSPODINE BOŽE NA VELEČASNOM ZLATKU SUDCU, HVALA TI I SLAVA TI !!! Moj komentar: Njegove poruke su iskrene, Evanđeoske, idealne za današnje vrijeme za svakog čovjeka. Ja često slušam i patera Linića i prof Ivančića al slušajući Sudca ja rastem , rastem u Duhu (il se bar nadam da rastem :o) ) i uvijek ga mogu preporučiti svima koji padnu. Možeš protiv mene reći što hoćeš al na njega ne dam, često znam to reći pola u šali pola ozbiljno. Sanna prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/

- 15:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Film o velečasnom Sudcu

Film je završen, ali priča tek počinje. Tako bi se, ukratko, mogao sažeti novi pothat vlč. Zlatka Sudca, najkarizmatičnijeg i najpopularnijeg hrvatskog svećenika, o kojemu je snimljen dugometražni igrano-dokumentarni film. Cijeli projekt donedavno je bio obavijen najstrožim velom tajnosti i tek su nedavno, kada se krenulo s montažom filma, prve informacije o tome tajnom projektu procurile u javnost. Film je režirao redatelj Jakov Sedlar, a u glavnoj ulozi je, naravno, vlč. Zlatko Sudac, koji po prvi puta u javnost izlazi sa 150 slučajeva tjelesnih izlječenja, koliko ih je medicinski I dokumentirano u njegovom devetogodišnjem duhovnom radu. Premijera filma planira se oko Uskrsa, ako ne iskrsnu neki problemi. Naime, budući daje svaki Sudčev korak pod budnim okom crkvenog vrha, film koji se sada montira trebaju pogledati biskupi, odnosno, osobno nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić nakon čijeg će se mišljenja (u konzultaciji sa Sudčevim biskupom krčkim mons. Valterom Županom) dati odobrenje za distribuciju i prikazivanje filma. Otvorene rane Kako doznajemo iz kruga bliskog vlč. Zlatku Sudcu, film je napravljen tako da ne bi trebao izazvati nikakvu lošu reakciju crkvenoga vrha, jer se, za¬pravo, radi o više-manje poznatim detalji¬ma iz Sudčeva života i rada proteklih godina. Najdojmljiviji bi, dakako, trebali biti slučajevi tjelesnih ozdravljenja nakon Sudčevih duhovnih zahvata, koji su, kako doznajemo, potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom rimske klinike "Gemelli", na kojoj se liječio papa Ivan Pavao II. , za što se pobrinula dr. Simona Šandrić Gotovac. Ona je, kao što je poznato, dogovorilia i Sudčev boravak u klinici "Gemelli" i bila ključna osoba u medicinskom ispitivanju njegovih otvorenih rana u obliku križa na čelu i zapešćima. Za Crkvu je Sudčev boravak u klinici "Gemelli" bio ključan, jer su medicinska ispitivanja pokazala da se ne radi o ozljedama izazvanima djelovanjem izvana, u što su mnogi sumnjali, nego da se radi o neobjašnjivu fenomenu untarnjeg krvarenja.Inače, sam Sudac u filmu potvrđuje kako mu ta krvarenja na mjestima Isusovih rana često predstavljaju velik problem. On, navodno, otkriva da je zbog krvarenja više puta bio u stanju kliničke smrti, što mu je donijelo neprocjeniva duhovna iskustva, jer svjedoči kako je više puta njegova duša napustila vlastito tijelo i "plovila" prostranstvima, da bi se ponovno vratila i sve se nastavilo po starome. Božji darovi Ti bi dijelovi filma trebali biti novi i šokantni za javnost. Sudac je, naime, otvoreno odlučio progovoriti o svim darovima koje ima i kojima raspolaže, a o kojima je govorio samo na početku svoga pojavljivanja u javnosti, odnosno 1999. godine. A radi se, kao što je poznato, osim o daru govorenja u drugim jezicima (starim, zaboravljenim, poput aramejskog, primjerice), izlječenjima i oslobađanjima od zlih duhova i o bilokaciji (istodobnom fizičkom pojavljivanju na dva različita mjesta) i levitaciji. U Crkvi su, naime, kad je Sudčeva popularnost naglo porasla koncem 1999. i 2000. godine savjetovali mladom svećeniku da izbjegava govoriti upravo o tim fenomenima ili darovima. Crkveni vrh je Sudca reducirao na duhovne seminare u Betaniji na otoku Lošinju, gdje je najviše radio s oboljelim braniteljima. No, o svojim darovima Sudac je rado govorio na duhovnim obnovama u inozemstvu. "Prije fenomena stigmatizacije imao sam darove, kao dar jezika, dar liječenja, dar savjeta, a s vremenom je također došao i dar spoznaje. Poslije stigmatizacije, dobio sam mnoge druge darove. Neki od ovih darova su me oduševili. Tako sam trebao neko vrijeme da se naviknem na to što se događalo. Ovim želim posebno ukazati na darove levitacije, bilokacije, nadahnuća i znanja o nadolazećim događajima - znanje o bliskoj budućnosti i posebno o opasnostima koje prethode", ispričao je Sudac u radijskoj emisi ji u Chicagu tih godina. NAJGORA BOLEST JE OTPAD OD BOGA Od prvoga dana svoga rada vič. Zlatko Sudac uporno govori kako nije on jji liječi i ozdravlja ljude, nego se radi o Božoj intervenciji u nečijem u, a da je on samo posrednik. govorim o bolesti, onda ti želim reći da je to jedan jako, jako širok pojam. Najgora bolest je bolest duha, potpuni otpad od Boga, nevjera, mržnja, zlo koje se nakalemi ili nalijepi na ljudsko srce i na njegov duh, na njegovo biće. Čovjek koji je strašno nervozan, napet, koji želi činiti nekome zlo, pa takav čovjek ne može ni tjelesno biti zdrav, a kamoli mentalno. Dakle, sva bolest dolazi iz srca. Svo dobro dolazi iz srca. Kad je srce i duh čovječji zdrav, onda ti je čovjek zdrav, pa makar on jednog dana i dobio karcinom, ali on je zdrav. Ljudi moraju tako gledati na stvarnost bolesti i na stvarnost zdravlja. Jer što je u biti bolest i što je u biti zdravlje? Vidio sam tisuće ljudi koji umiru od neizlječivih bolesti, a sjaje jednom srećom, jednim zadovoljstvom i predanjem života Bogu.: Dok sam vidio potpuno zdrave ljude koji su nesretni, nezadovoljni, stalno nešto prigovaraju, bez motivacije, ne živi im se. Onda mi je draže biti bolestan i umirati, a imati srce otvoreno za Boga i osjećati onako kako se osjećaju ljudi takvog stanja, nego biti tobože u tijelu zdrav, a zapravo duhovno mrtav. To je jedan pogled na bolesti koji je stvarno gledanje bolesti. No. ono što ljudi gledaju kod bolesti je npr. bolest tijela ili uma i tu mogu reći da je bolest karcinoma danas ja mislim u takvom postotku da je uvelike nadmašila AIDS ili neke druge bolesti koje su previše razglašene. Karcinom je gotovo svugdje, svaki drugi je nositelj, a svaki treći obolijeva od njega. To je vrlo neobično u naše vrijeme. Valjda je to zbog zagađenja, zbog načina života, zbog ne znam čega, neka govore medicinari o tome. Uglavnom susrećem ljude koji oboljevaju od takvih bolesti. Čak kažu: "Ja imam takvu bolest, liječnici misle da je karcinom, a ne zna se što je". I nema lijeka.", ispričao je svoja iskustva s bolestima i izlječenjima vič. Zlatko. Fizički kontakt se ne događa bez ljubavi, a jedino ljubav može liječiti, jer je jedino ljubav Bog a on liječi. Prigrli svoga bolesnika, izliječit ćeš ga. Moli nad njim u dubokoj vjeri i bit će ti. "I što god zatražite od moga oca dat će vam. Jer ja idem k ocu i molit ću za vas", kaže Isus Krist, "da vam bude ono što ste molili". Vjeruj, ljubi i čini ono sto ti je Isus rekao. Tako treba gledati na bolest. A pogotovo svećenici dužni su tako gledati i tako živjeti", preporuča vič. Sudac. Preuzeto s Bloga Križ života. prenijeto sa: http://radujtesenarodi.blogspot.com/

- 15:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.04.2009., srijeda

RAZGOVORI - Zlatko Sudac

U rukama držim knjigu - Razgovori. Napisala Dunja Ujević. Nije standardna knjiga, roman....jednostavno - razgovori s Zlatkom Sudcem. S čovjekom, kojeg sam (ne)svjesno izbjegavao u svojim komentarima, od kojeg sam bježao pri slučajnom razgovoru o Njemu, a koji je....Čovjek,a svetac...... ....i da sad kažem, čovjek je svetac, možda bi čak i umjesno bilo. Možda ne!? Al' ima nešto u Njemu, što čak i preko knjige smiruje i što mi otvara neke začahurene vidike, koje sam (ne)svjesno pod krevet bacio. I nemam snage pisati o Njemu, a opet, čini mi se da bih mogao bez prestanka govoriti. Teško je nabrojati što taj čovjek zna, jer lista bi predugačka bila. A ne mogu se sjetiti, što ne zna. Preporučujem svima tu knjigu. Kao što preporučujem svima (i sebi) susret s Njim.... PJESME: RELIQUIAE RELIQUIARUM Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem I pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji, Dok vani šišmiši lete. BETANIJA Moj dom, odjenut u tišinu blejanja ovaca, sve dok ga za ljetnjih večeri ne probude djeca. Kad padne noć, kroz krov se u moj dom ušulja SREBRO... Moj dom čuva HOSTIJA BIJELA, koju moja bjelina nije preboljela. I dočekujemo putnike namjernike, stradalnike bolesnike vjernike znatiželjnike nevjernike.... Moj dom i ja širimo ruke. KRIŽ ZA MOJU MATER I iz očiju I iz čela I iz križa Ma k'o da bi s Isusove Muke Potekla je krv k'o suze Na materine ruke. Ništa nije razumjela Zavjet kad je dala Ali me je htjela Pa sad, Kao da me na se' uzela. I sad sam Gdje jesam I ono sam Što jesam. S krvavim Križem. RAZGOVORI 2 - Stigme KAKO SE TO DOGODILO? Stigme se nisu dogodile preko noći. Moj križ je nastajao na čelu, polako se utiskujući sve dublje i dublje, do nove dimenzije, kako je sada. U početku je bio debljine čačkalice. To je bio žig u obliku rimskog križa, koji se poslije počeo širiti i ulaziti u dubinu i dobivati formu koju ima sada. Tog dana, gospođa Milka Ricov i ja, šetali smo prema Straškome. To je dio uz more, uz Novalju. Puhalo je jako. Tamo su velika stabla crnike. Grane su jako šumile. U jednom trenutku, kad smo došli na to mjesto, najedanput je sve utihnulo. Ja to ne mogu objasniti. Ni poslije, kad sam s Milkom razgovarao, nismo to mogli objasniti. U trenutku, more je postalo k'o ulje. Tišina, muk, čak se ni ptice nije čulo. I tad smo vidjeli na nebu sunce koje je žarilo, oko njega krug duginih boja, a između sunca i ruba duge, ljubičasti krug koji je titrao. A od sunca, krakovi križa, doslovce preko cijelog neba. To smo vidjeli i Milka i ja. Ona je kleknula glavom prema dolje, a ja sam kleknuo licem prema suncu, zatvorenih očiju, raširenih ruku. Mi ne znamo koliko smo dugo bili u toj molitvi, u toj potpunoj tišini. Ja ne mogu ništa reći, nego - potpuna tišina i mir. Mir. Mir. ...... Tada me počelo peći čelo. Otišao sam u kupaonicu da se ohladim, da se umijem hladnom vodom. I tada sam vidio u zrcalu da mo je čelo crveno. Pozvao sam Milku na stranu, da vidi što je to. Čelo crveno, peče. I ona je vidjela da se nešto događa i posjela me na kauč. Svi su ti ljudi bili oko mene i držali su me za ruke. Počelo me žigosati po čelu. Ja sam samo čuo, nisam gledao, počelo je kao da netko užarenim željezom stišće u čelo. Čuo sam kako cvrči koža i tkivo. Oči su mi suzile, drugi dan bile su natečene k'o krumpiri. Do 2 sata u noći, valjao sam bocu leda po čelu. A oni su gledali kako mi se doslovce, utiskuje križ na čelu. Svi ti ljudi kod Milke, kad smo se drugi dan opet okupili, tješili su me da će to proći. Međutim, nije prošlo, nego sam počeo dobivati krvave suze, krvavi znoj. Križ je počeo krvriti i počeo se utiskivat sve dublje i dublje. U roku od 3 mjeseca došao je u ovaj oblik, kakav je sada! prenijeto sa: http://www.sewen2.blog.hr/

- 12:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.