Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kapisrece

Marketing

PORUKA ZLATKA SUCA NAJGORA BOLEST JE OTPAD OD BOGA

Film je završen, ali priča tek počinje. Tako bi se, ukratko, mogao sažeti novi pothat vlč. Zlatka Sudca, najkarizmatičnijeg i najpopularnijeg hrvatskog svećenika, o kojemu je snimljen dugometražni igrano-dokumentarni film.
Cijeli projekt donedavno je bio obavijen najstrožim velom tajnosti i tek su nedavno, kada se krenulo s montažom filma, prve informacije o tome tajnom projektu procurile u javnost. Film je režirao redatelj Jakov Sedlar, a u glavnoj ulozi je, naravno, vlč. Zlatko Sudac, koji po prvi puta u javnost izlazi sa 150 slučajeva tjelesnih izlječenja, koliko ih je medicinski I dokumentirano u njegovom devetogodišnjem duhovnom radu. Premijera filma planira se oko Uskrsa, ako ne iskrsnu neki problemi. Naime, budući daje svaki Sudčev korak pod budnim okom crkvenog vrha, film koji se sada montira trebaju pogledati biskupi, odnosno, osobno nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić nakon čijeg će se mišljenja (u konzultaciji sa Sudčevim biskupom krčkim mons. Valterom Županom) dati odobrenje za distribuciju i prikazivanje filma.
Otvorene rane Kako doznajemo iz kruga bliskog vlč. Zlatku Sudcu, film je napravljen tako da ne bi trebao izazvati nikakvu lošu reakciju crkvenoga vrha, jer se, za¬pravo, radi o više-manje poznatim detalji¬ma iz Sudčeva života i rada proteklih godina. Najdojmljiviji bi, dakako, trebali biti slučajevi tjelesnih ozdravljenja nakon Sudčevih duhovnih zahvata, koji su, kako doznajemo, potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom rimske klinike "Gemelli", na kojoj se liječio papa Ivan Pavao II. , za što se pobrinula dr. Simona Šandrić Gotovac. Ona je, kao što je poznato, dogovorilia i Sudčev boravak u klinici "Gemelli" i bila ključna osoba u medicinskom ispitivanju njegovih otvorenih rana u obliku križa na čelu i zapešćima. Za Crkvu je Sudčev boravak u klinici "Gemelli" bio ključan, jer su medicinska ispitivanja pokazala da se ne radi o ozljedama izazvanima djelovanjem izvana, u što su mnogi sumnjali, nego da se radi o neobjašnjivu fenomenu untarnjeg krvarenja.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Inače, sam Sudac u filmu potvrđuje kako mu ta krvarenja na mjestima Isusovih rana često predstavljaju velik problem. On, navodno, otkriva da je zbog krvarenja više puta bio u stanju kliničke smrti, što mu je donijelo neprocjeniva duhovna iskustva, jer svjedoči kako je više puta njegova duša napustila vlastito tijelo i "plovila" prostranstvima, da bi se ponovno vratila i sve se nastavilo po starome.
Božji darovi Ti bi dijelovi filma trebali biti novi i šokantni za javnost. Sudac je, naime, otvoreno odlučio progovoriti o svim darovima koje ima i kojima raspolaže, a o kojima je govorio samo na početku svoga pojavljivanja u javnosti, odnosno 1999. godine. A radi se, kao što je poznato, osim o daru govorenja u drugim jezicima (starim, zaboravljenim, poput aramejskog, primjerice), izlječenjima i oslobađanjima od zlih duhova i o bilokaciji (istodobnom fizičkom pojavljivanju na dva različita mjesta) i levitaciji. U Crkvi su, naime, kad je Sudčeva popularnost naglo porasla koncem 1999. i 2000. godine savjetovali mladom svećeniku da izbjegava govoriti upravo o tim fenomenima ili darovima. Crkveni vrh je Sudca reducirao na duhovne seminare u Betaniji na otoku Lošinju, gdje je najviše radio s oboljelim braniteljima. No, o svojim darovima Sudac je rado govorio na duhovnim obnovama u inozemstvu. "Prije fenomena stigmatizacije imao sam darove, kao dar jezika, dar liječenja, dar savjeta, a s vremenom je također došao i dar spoznaje. Poslije stigmatizacije, dobio sam mnoge druge darove. Neki od ovih darova su me oduševili. Tako sam trebao neko vrijeme da se naviknem na to što se događalo. Ovim želim posebno ukazati na darove levitacije, bilokacije, nadahnuća i znanja o nadolazećim događajima - znanje o bliskoj budućnosti i posebno o opasnostima koje prethode", ispričao je Sudac u radijskoj emisi ji u Chicagu tih godina.

NAJGORA BOLEST JE OTPAD OD BOGA

Od prvoga dana svoga rada vič. Zlatko Sudac uporno govori kako nije on jji liječi i ozdravlja ljude, nego se radi o Božoj intervenciji u nečijem u, a da je on samo posrednik. govorim o bolesti, onda ti želim reći da je to jedan jako, jako širok pojam. Najgora bolest je bolest duha, potpuni otpad od Boga, nevjera, mržnja, zlo koje se nakalemi ili nalijepi na ljudsko srce i na njegov duh, na njegovo biće. Čovjek koji je strašno nervozan, napet, koji želi činiti nekome zlo, pa takav čovjek ne može ni tjelesno biti zdrav, a kamoli mentalno. Dakle, sva bolest dolazi iz srca. Svo dobro dolazi iz srca. Kad je srce i duh čovječji zdrav, onda ti je čovjek zdrav, pa makar on jednog dana i dobio karcinom, ali on je zdrav. Ljudi moraju tako gledati na stvarnost bolesti i na stvarnost zdravlja. Jer što je u biti bolest i što je u biti zdravlje? Vidio sam tisuće ljudi koji umiru od neizlječivih bolesti, a sjaje jednom srećom, jednim zadovoljstvom i predanjem života Bogu.: Dok sam vidio potpuno zdrave ljude koji su nesretni, nezadovoljni, stalno nešto prigovaraju, bez motivacije, ne živi im se. Onda mi je draže biti bolestan i umirati, a imati srce otvoreno za Boga i osjećati onako kako se osjećaju ljudi takvog stanja, nego biti tobože u tijelu zdrav, a zapravo duhovno mrtav. To je jedan pogled na bolesti koji je stvarno gledanje bolesti. No. ono što ljudi gledaju kod bolesti je npr. bolest tijela ili uma i tu mogu reći da je bolest karcinoma danas ja mislim u takvom postotku da je uvelike nadmašila AIDS ili neke druge bolesti koje su previše razglašene. Karcinom je gotovo svugdje, svaki drugi je nositelj, a svaki treći obolijeva od njega. To je vrlo neobično u naše vrijeme. Valjda je to zbog zagađenja, zbog načina života, zbog ne znam čega, neka govore medicinari o tome. Uglavnom susrećem ljude koji oboljevaju od takvih bolesti. Čak kažu: "Ja imam takvu bolest, liječnici misle da je karcinom, a ne zna se što je". I nema lijeka.", ispričao je svoja iskustva s bolestima i izlječenjima vič. Zlatko.

Fizički kontakt se ne događa bez ljubavi, a jedino ljubav može liječiti, jer je jedino ljubav Bog. a on liječi. Prigrli svoga bolesnika, izliječit ćeš ga. Moli nad njim u dubokoj vjeri i bit će ti. "I što god zatražite od moga oca dat će vam. Jer ja idem k ocu i molit ću za vas", kaže Isus Krist, "da vam bude ono što ste molili". Vjeruj, ljubi i čini ono sto ti je Isus rekao. Tako treba gledati na bolest. A pogotovo svećenici dužni su tako gledati i tako živjeti", preporuča vič. Sudac.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Govorenje u jezicima
Tada je otvoreno rekao da mu nije dopušteno govoriti o tome, tj. da bi želio pričekati da prođe određeno vrijeme, a čini se da je sada upravo to
vrijeme došlo. Ipak, tada je protumačio svoj dar govorenja u jezicima.
"Dar jezika ima dvije ili tri grupe. Jedna je da osoba nije nikada učila znani jezik,
ali je u mogućnosti govoriti taj jezik.

Druga je da osoba može govoriti stari, zaboravljeni hebrejski, aramejski ili drugi stari semitski jezik. I treći dar je tzv. brbljanje, kada osoba kroz Božju milost može govoriti tzv. anđeoski jezik. Ovaj dar se spominje u Svetom pismu. Moramo biti vrlo oprezni s ovim darom zato što zlodusi također mogu koristiti dar jezika. Jednom je bila grupa ljudi koji su molili u jezicima i to je snimljeno na kazetu. Osoba koja je imala dar tumačenja jezika je shvatila da su sve to bila prokletstva - huljenja i psovke protiv Boga. Na pedesetnicu, kada su aspostoli govorili u različitim jezicima, jedan je govorio a svi ostali su razumjeli što govori. Kod nas, na našim molitvenim skupovima, često se dogodi da svi govore (u jezicima) i nitko ne razumije. Moje je iskustvo ovakvo: onaj koji ima dar jezika i osjeća čistoću u svom srcu, potrebu da slavi Boga sa ovim darom trebao bi moliti na glas. Ali ako u tom trenutku osoba koja ima dar razumijevanja jezika ne pristupi, onda taj dar u tom trenutku nije dan za izgradnju zajednice, nego za osobnu izgradnju te osobe. Tada preporučujem da ta osoba moli tiho za sebe. Svaki dar koji imamo nije dan za pojedinu osobu, već za ostale, za zajednicu", tumači vlč. Sudac. No, najšokantnija su tumačenja dara bilokacije.

Bilokacija "To je vrlo zanimljiv dar koji se manifestira samo u trenutku kada drugi ljudi svjedoče o tome. Osoba (s darom) do zadnjeg trenutka nije sigurna, što se događa s njome. Imate osjećaj da ste na jednom mjestu, ali vaše srce i duh žele biti negdje drugdje. Ovo se događa kada je osobi zabranjeno biti s Bogom, u molitvi, sa Svetim Sakramentom. Poslije slične zabrane koju sam iskusio, bilokacija se manifestirala sama. Bio sam s Bogom najednom mjestu i na drugom, ali na drugom mjestu sam iskusio više u svom srcu i duhu nego u tijelu. Zanimljivo je da sam znao sve što se tamo događalo. Bio bih to sve pripisao svojoj mašti da mi nisu pristupili neki ljudi i sve potvrdili - šest ljudi koji su me vidjeli tjelesno. S jednim od njih sam se čak i rukovao", ispričao je tada u Americi svoje iskustvo vlč. Zlatko Sudac, a sada će prvi puta o tome široj javnosti govoriti i u filmu Jakova Sedlara.
Kristovi plodovi U filmu će vlč. Sudac govoriti i o svojoj mladosti, o tome kako je s 22 godine odlučio postati svećenik te kako se zaredio sa 27 godina, kako je u svibnju 1999. na molitvenom susretu u domu jedne obitelji u Novalji na Pagu prokrvario iz svojih stigmi. "To je bilo prijateljsko okupljanje u domu jedne obitelji. Kada govorim o svim ovim događajima koji su se tada dogodili, govorim s ogromnim strahom od Gospodina zato što sam iskusio kako je sve to nedostižno meni samom. Mnogi su me ljudi pitali što mislim o svemu ovome i rekao sam im da žele saznati nešto što ni ja sam ne znam. Isus Krist je rekao da ćete ih po plodovima prepoznavati", posvjedočio je tada Sudac.
Ljudi će ga imati prilike upoznati kao običnog i skromnog svećenika i čovjeka, koji je isti kao i svi mi, pa tako obolijeva i od uobičajenih bolesti današnjeg vremena, npr. čira na želucu koji je uspješno prije par godina sanirao u Lovranu. Trenutačno se na filmu obavljaju posljednje tehničke pripreme, kako bi ga se dostavilo na Kaptol da ga pogleda kardinal Josip Bozanić. Vlč. Zlatko Sudac je cijeli projekt s povjerenjem povjerio svom prijatelju Jakovu Sedlaru, u kojega ima povjerenje da će napraviti sve kao što su se dogovorili. A on sam je za ovu godinu, kako doznajemo od njemu bliskih osoba, zacrtao već pedesetak seminara duhovne obnove, na kojima će nastojati pomoći svima koji mu se za pomoć obrate.



Post je objavljen 13.04.2009. u 11:41 sati.