don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi
13.12.2013., petak
Djelovanje Duha Svetoga
 Tko se ne bi oduševio i tko ne bi ozbiljno razmišljao o najvećij naravi, kada čuje nazive Duha? Nazvan je Duhom Božjim i Duhom Istine koji od Oca proizlazi. A osobit je i poseban njegov naziv Duh pravi, Duh poglaviti, Duh Sveti, što je njegov posebni i njemu svojstven naziv. Sva živa bića snažno za njim žude. On ih svojim dahom natapa I pomaže, da postignu svoj vlastiti i prirodni cilj. On je izvor svetosti i svjetlo pomoću kojeg razum spoznaje. On daje svoje rasvjetljenje svakom razumnom biću da može spoznati istinu. Po naravi je nedostupan, ali u svojoj dobroti dopušta da Ga možemo doseći. Sve ispunja svojom snagom, ali se saopćuje samo onima koji su Ga dostojni. Ne daje svima u istoj mjeri, nego svoju silu dijeli, prema veličini vjere. Jednostavan je u svojoj biti, ali djeluje na različite načine. Sav je prisutan na pojedinim mjestima, a sav je i na svakom mjestu. Tako se daje da sam ništa ne gubi. Svi postaju njegovi dionici, ali tako da On sam ostaje čitav, poput sunčeva svjetla koje iskazuje blagodat pojedincu, kao da ga jedino on uživa, a u isto vrijeme obasjava zemlju, i more, i zrak. Tako je i Duh Sveti uz svakoga onoga koji Ga je vrijedan kao da je samo uz njega, a ipak svima dijeli dosta i obilno milosti. Koji sudjeluju u njegovu životu, sudjeluju koliko im dopušta njihova narav, a ne koliko bi im se On mogao dati. On uzdiže srca prema visinama, On vodi slabe a usavršuje one koji su već uznapredovali. On rasvjetljuje one koji su očišćeni od svakog grijeha i oduhovnjuje ih po zajedništvu koje imaju s njim. I kao što svijetli i sjajni predmeti, obasjani sunčanom zrakom, i sami postaju izvanredno blistavi i iz sebe ižaruju kao drugo svjetlo, tako i duše pune Duha Svetoga, njime obasjane, i same postaju duhovnije i drugima oko sebe posreduju njegovu milost. Tu je vrelo poznavanja budućnosti, razumjevanja otajstava, shvaćanja tajni, podjele darova, nebeskog života i veselja s anđelima. Odatle izvire beskrajna radost, ustrajnost u Bogu i sličnost s Bogom, a odatle i ono od čega se ništa uzvišenije ne može željeti - da postajemo božanstveniji, tj. da se pobožanstvenjujemo. Sv. Bazilije Veliki |
